Nijedan oblik crnomagijskih čini nije tako strašan i opak kao sihir. Sihir predstavlja zlo koje se agresivno širi nastojeći uništiti onoga kome je namijenjeno. ‘Osjećam da sam žrtva crne magije i sihira!’ Ovako započinju mnoge priče sa ovih prostora Balkana, ali i iz mnogih krajeva svijeta. Istovremeno, mnogi postavljaju pitanja kako prepoznati sihir, kako se od njega odbraniti, na koji način reagirati …

Jezični termin ‘sihir’ (glagol, ar. Sehare – znači ‘prijevara, obmana, iluzija’. Sihir je stari fenomen kojim su se bavili mnogi narodi kroz povijest. Oni su vjerovali da sihir ima veliki utjecaj i značaj, te da se pomoću njega mogu liječiti mnoge bolesti, ali i izazivati ​​različite. Magija je često izjedanačavana sa religijom. Kod starih naroda je redovito vrhovni mag bio i glavni svećenik. oni su uvjeravali svoje podanike da se ono čime se oni bave nalazi u svetim knjigama. Ovakav vid krivovjerstva je i danas prisutan kod primitivnih naroda poput nekih plemena u Africi. Stoga i ne čudi kada određene osobe koje se bave magijom svoje rabote nastoje povezati s vjerom, tako ih zloupotrebljavati.
Vrlo je važno naglasiti da nema ničeg zajedničkog između vjere i sihira, odnosno religije i magije. Onaj tko je vjernik, ne može se bavi sihirom / magijom, zato što onaj koji robuje / služi Bogu ne može služiti zlu. Vjera je istina, a sihir je magija i obmana. Vjera je od Boga a sihir-magija od šejtana – sotone. Sihrom se smatra sve ono što je skriveno i što ima značenje prevare i spletke. Sihir ili magija je skup tajanstvenih radnji i riječi pomoću kojih sahir uz pomoć šejtana želi utjecati na prirodni, od Boga određeni tijek stvari – sudbinu. Ljudi se bave sihirom – magijom iz materijalnih koristi, želje da budu blizu vlasti, da imaju moć, slavu i slićno. Izvor sihira- magije je šejtan – nečastivi, njegova suština i sadržaj je laž, njegovi izvršioci su džini i ljudi nevjernici.
Ono što preporučuju egzorcisrti i tumači i učitelji tajnih učenja i znanja moglo bi se svesti na sljedeće stvari: potrebna je iskrena vjera u Boga, redovita molitva, higijena, osobna zaštita (rekord, amajlija, talisman …), te izbjegavanje poroka i nečistih mjesta u večernjim i jutarnjim satima …

KAKO PREPOZNATI SIHIR

Sihirbaz, točnije onaj tko postavlja sihir, dođe do nečega što je izravno ili neizravno u dodiru s tijelom žrtve – kosa, nokti, izlučevine koje se uzimaju s odjeće žrtve. Mnogi su posvjedočili da im je nestao dio odjeće i potom se nekim čudom pojavio, doduše izmijenjen – poderan, izvezen koncem određene boje, isprljan nečim što je teško ili nemoguće očistiti. Ove stvari se vraćaju, ali sada je na njima sihir koji najčešće počinje djelovati onog momenta kada dođe u dodir s vlasnikom, ali ovako nešto nije pravilo.
Postavljanje sihira može biti izvedeno sa tri strane. Prvi slučaj je kada sihirbaz svojom rukom postavi ono što je uradio. Zatim postoje oni ljudi koji traže da se sihir napravi. Oba ova slučaja, kada je u pitanju mjesto na kojem će se naći sihir, su indentična. I sihirbaz i onaj u čije je ime sihir urađen, postavljaju sihir samo na onim mjestima koja su dostupna svakom čovjeku – postavljanje sihra na ili u zemlju, u temelj, krov objekta, mjesta unutar kuće, često na prilazu kući. Nakon što sihirbaz napravi sihir, on naredi džinima (šejtanima, nečastivom) da postave sihir na mjesto do koga će biti izrazito teško ili nemoguće doći: procjepu u stijenama, tekuće, stajaće vode i slično. Specifičnost ovako napravljenog sihira je da mijenja mjesto na kome je postavljen. Postoji i sihir koji nije napravljen ni na kakvom predmetu. Sihirbaz džina jednostavno na osnovu proračuna određenih podataka uputi na neku osobu iu tom slučaju sihirbazi traže ime osobe, ime majke i datum rođenja. Kada vam je sihir postavljen tada šejtan (džin) kontrolira ljudsku svijest i osoba nije svjesna svojih postupaka. Ne postoje nedodirljivi i nezaštićeni.
Sihir može se pravi se i da osoba ima zdravstvenih problema, ali rezultati i ispitivanja kod liječnika pokazuju da je sve u redu s nalazima, a osoba se osjeća sve lošije i lošije. Ovo je opasna stvar i tada treba što prije reagirati, jer je u pitanju sihir koji je rađen preko dijelova tijela mrtvog čovjeka, dijelova kose osobe ili krvi od pijetla.
Kada je osoba pod sihirom ona osjeća glavobolju, lupanje srca, nesvjesticu. Osjeća također i nervozu u cijelom tijelu i depresivna je i bezvoljnost za bilo što i bilo kakav posao. Osjeća se pritisak u tijelu, očima, trbuhu … Velika malaksalost i gušenje. Ovo najbolje znaju ljudi koji su kroz ovaj pakao prošli. Sihir se pravi i da osoba bude impotentna, tj izbuba spolnu moć i dolazi do svađa i nesuglasica u vezi ili braku i tada dolazi do prekida ljubavi. Osoba gubi samopouzdanje i nastaju problemi u životu i na poslu i počinje omalovažavanje te osobe i ona gubi svoj ego. Život se osobi preokreće potpuno na loše i postaje pravi pakao!
Postoji i vrsta Sihra koja se pravi kako bi se rastavio bračni ili ljubavni par, gdje nastaju svađe među njima bez ikakvog razloga. Svađe su sve češće i češće i dolazi do rastavljanja i pucanja. Ovo se događa i najsretnijim parovima gdje odjednom zajednicki njihov život postaje pravi pakao i nepodnošljiv. Ovaj sihir je tako napravljen da je prikriven i teško ga je otkriti, ali nažalost uvijek i na kraju ispaštaju djeca. Posljedice ovog sihra su katastrofalne. Odnosi među partnerima koji su do skoro bili u ljubavi zahladne i oni postaju nevjerojatno odbojni jedno prema drugom.
Grupni sihir se radi i primjenjuje na veće skupine ljudi ili na objekte, zgrade, tvrtke, udruge … Naime, Sihir se pravi većem broju ljudi tako da im ne ide posao ili da se često svađaju i da atmosfera postaje nepodnošljiva. Nitko ni ne pomišlja da je riječ o sihiru, ali nažalost tako je.

ZAŠTITA OD SIHIRA

Pouzdano se zna da su ova pitanja postavljali i naši daleki preci. I njih je mučilo kako da se oslobode pogubnih utjecaja crne magije i sihira. U ‘Glasniku Zemaljskog muzeja BiH’, svezak X, godina 1898, Muhamed Fejzi-beg Kulenović iz Bosanskog Petrovca, nesumnjivo jedan od najpoznatijih egzorcista i spravljaca zapisa i amajlija tog vremena, savjetuje čitatelje:
– Ako nađeš u kući kakav rekord ili mrtvačku kost, ili kakve čupe – dlake, to znaj da ti neko o glavi radi: pokupi te stvari, baci ih na vatru i reci: ‘Kakogod ove stvari gorile, neka tako izgori i sihir, koji je načinjen protiv moje duše, tijela, djece i imanja! ‘ Zatim onu ​​ruku, kojom si prihvaćao te stvari opljuni i otari je o zemlju ili o zid!
Ako je na tebi kakav sihir, sakupi već korišten 101 čavao, saperi ih u čistoj vodi, pa se okupaj tom vodom. Ma kakav sihir bio na tebi – on će spasti! Ako je na tebi kakav sihir, saberi tri vode sa tri česme ili tri izvora, koje teku prema suncu, pa se tom vodom okupaj u jednoj velikoj posudi; kada se obučeš, salij tu vodu u jednu zemljanu posudu, pa je skupa sa posudom baci na vrbovo drvo. Tako ti sihir neće moći ništa naškoditi!
Da bi se zaštitio od zlih moći sihira, potrebno je uvijek uza se nositi štap od trna (gloga) ili obojak od crnog sukna, a najbolje je uza se nositi komad tisovine! Ako ti je dijete boležljivo, nakadi ga u prvi mrak mekinjama, ali nikako kukuruzovim. I reci: ‘Kako se svijet hljebom hrani, tako majka svoje dijete od sihira brani!’ Ako mu to slučajno ne pomogne, namaži mu želudac bijelim lukom i ostavi mu ga pod jastuk!
Ako ti se ne da dijete pothraniti, to znaj da ti je nekakva zla duša sihir učinila. Da se oslobodiš tog sihira, nađi vučju čeljust, pa provuci kroz njih dijete, čim se rodi. Ako to učiniš pothranices ga, pa da je na tebi hiljadu sihira! ‘

opako ograma

Strah od negativnog, nerijetko bolnog i tragičnog utjecaja sihira u našim krajevima, rekli bismo, ima dugu tradiciju. Taj bi se strah mogao, možda, jedino porediti sa – ogramom – koja prema narodnom vjerovanju nije ništa drugo do napad zlih duhovnih bića.
Kako izbjeći ogramu? U kakvim se prilikama najlakše ograise (ograisati – naići, nagaziti na zlo, nagrabusiti, nastradati)? Što nam o tome kažu iskustva iz ovih krajeva ?! U ‘Glasniku Zemaljskog muzeja BiH’, piše: ‘Najčešće se može ograjisati na nokte. Zato je dobro nokte čim se odrežu, zaviti u komad papira, pa ih staviti u kakav zid i reći: ‘Ja dajem vjetru nokte, a vjetar meni, kad mi zatrebaju!’

■ Ne valja držati smeće u sobi. I to ne samo što nije zdravo, nego i zato što se oko smeća najčešće okupljaju šejtani – zli duhovi, te bi čovjek mogao lahko ograisati!
■ Nemoj u prvi mrak nipošto prolaziti pored odunluka – mjesto gdje se drva cijepaju, jer se u svakom odunluku krije barem po jedan šejtan!
■ Čuvaj se da ne zaspeš ispod oraha, jer je ispod oraha šejtanski medzlis – vražija skupština). Tko ograjise pod orahom, taj slobodno neka ne traži dermana – spasa, lijeka!
■ I po raznim jarkovima se nalaze sejtani. Zato nipošto noću ne prelazi preko jarkova!
■ Uopće se vjeruje da se šejtani i džini okupljaju oko prljavih voda i vlažnih mjesta. Zato u noći treba što više izbjegavati takva mjesta!
■ Paučinu nikada ne treba skidati poslijepodne, jer bi se tako moglo teško ograjisati!
■ Ako te neki dio tijela zaboli kada noću putuješ, to si sigurno ograjisao. Zbog toga je potrebno medovinom zaliti ono mjesto gdje si prvo osjetio bol!
■ Čuvaj se noću mačaka i ne drži u kući crne mačke bez ijednog biljega, jer je to zasigurno sejtan!
■ Često se zli duhovi uvuku u ljusku od jajeta. Zato nije dobro stati na ljusku, a još je gore, ljusku od jajeta šutati po cesti!

Borba protiv crne magije i zlih duhova, koji ljudima čine zlo putem sihira i ograme, stara je koliko i čovečanstvo.Poznato je da su stari Asirci, kultura koja se vezuje za tekovine sjajne civilizacije koju su razvili tajanstveni Sumerci, običavali zakopavaju glinene figure pasa ispod pragova svojih kuća, uvjereni da će na taj način duhovi pasa odbiti nasrtaje zlih duhova. Ispod kuća je obično bilo zakopavano po deset figura pasa, po pet sa svake strane vrata.
Znameniti britanski arheolog i istraživač dr. Koldvej otkrio je da su Babilonci, za razliku od Asiraca, pod pragove svojih kuća pohranjivali male nepečene glinene figure svojih bogova, najčešće izmiješane sa statuetama nepoznatog značenja. Te su figure imale zaštitničku ulogu. Imale su zadatak da spriječe zle duhove i crnomagijske čini da se ‘usele’ u domove Babilonaca.

TAJNE gnostika

Ime ‘gnostici’, kako tumači engleski istraživač E.A.Volis Badž, obično se daje grupi religioznih sekti koje su djelovale u zapadnoj Aziji i Egiptu u vremenskom periodu izmedu 250. godine prije naše ere i 400 godine naše ere. Sve one su posjedovale visoka duhovna tajna znanja, koja su po porijeklu i karakteru bila transcendentalna, to jest – natprirodna.
Načela nekih gnostičkih sekti potječu iz drevne Indije, a do Sirije, Egipta i Grčke, putovala su sa prvim budističkim izaslanicima i misionarima.
Gnostici su, kao uostalom i narodi sa kojima su živjeli, usvojili upotrebu hamajlija, a cilj im je bio da pomoću njih osiguraju znanje božanskog karaktera i zaštitu Boga, JEDNOG JEDINOG, koji je u sebi obuhvatao sve vrijednosti i moći na ovom i na onom svijetu . Istraživanja pokazuju da su gnostici pridavali veliki značaj imenima Bogova i anđela. Na svim svojim amajlijama upisivali su najznačajnija Imena i Riječi Moći, koji su ih štitili od zlih duhova i gospodara mraka. Za gnostike je izuzetan značaj imalo sedam samoglasnika, pa se oni u različitim kombinacijama pojavljuju na svim amajlijama, ali su jednak značaj pridavali i Davidovoj zvijezdi i Solomonovom pečatu koji čine prava čuda.