U raspravi o levitaciji ime Viktora Šaubergera (slika lijevo) ne smije se izostaviti. Taj čudni austrijski šumar (1887-1958) došao je prilikom promatranja vodenih vrtloga i zračnih oluja do uvjerenja da su voda i zrak najprirodniji izvori energije. Povodom toga, mozgao je sljedeće: ako bi čovjek na pravi način upregao te sile, mogao bi potpuno zanemariti destruktivnu energiju motora s unutarnjim sagorijevanjem i energiju atoma.
Voda i zrak, postulirao je on, u stanju su ukinu silu teže. Jedan jednostavan primjer: kad čovjek stavi jaje u čašu napunjenu vodom, jaje će potonuti. Ali ako promućka vodu štapićem, onda će se jaje ponovno uzdići: vodeni kovitlac stvara energiju i diže jaje naviše.
Njegova predstava o vodi kao pogonskom materijalu zaintrigirala je i naciste. Viktora Šaubergera je osobno Hitler pozvao 1934. godine da dođe na razgovor u Berlin. Trebalo je da Šauberger radi za Treći rajh, ali do realizacije nije došlo. Ipak, 1943. godine Šaubergera su uhitili članovi zloglasne SS grupe (esesovci) i prisilili ga da konstruira avionski motor koji bi kao pogonsko gorivo koristio isključivo vodu.
Šauberger je sagradio dva prototipa jednog aviona u minijaturnim razmjerima koji su radili zahvaljujući nekakvom tajanstvenom kovitlanju energije vode. Ali oba su se, navodno, raspala prilikom probnog leta. Kada je već bio izbačen iz službe, komentirao je kasnije Šauberger: ‘Letenje nije nikakav problem, ali kočenje jeste’.
Najnezgodnija stvar kod levitacije i njoj sličnih pojava je ta što jedva da postoji neki znanstvenik od ugleda koji je vlastitim očima promatrao čin levitacije i ubjedljivo ga potvrdio. Jedan od malobrojnih bio je prirodoslovac William Kruks. On se detaljno pozabavio nadnaravnim sposobnostima Škotlanđanina Denijela Danglasa Houma (1833-1886). Do danas je Houm (slika desno) jedini spiritista 19. stoljeća koji nikada nije bio raskrinkan kao varalica. Skromni Škot – koji, usput rečeno, nikada nije uzimao novac za svoje seanse – raspolagao je zapanjujućim sposobnostima.Za vrijeme njegovih predstava stolovi su se odizala s poda, glazbeni instrumenti su svirali a di ih nitko nije dodirnuo. Ali, najčudnije od svega bile su njegove levitacije.
Popis svjedoka je duga i impozantna. Između ostalih tu su: Napoleon III, car Aleksandar II, pjesnički bračni par Robert i Elizabeth Browning. Na dan 13.decembra 1863. godine, na primjer, Houm se u jednom stanu na trećem katu odigao s poda, odlebdela kroz prozor van i poslije kraćeg vremena vratio se u kuću kroz drugi prozor. Među pristurnima bili su dva engleska lorda i jedan pomorski kapetan – svi okorjeli skeptici.
William Kruks je u više mahova uzimao pod lupu taj zagonetni medij, promatrajući Houma kako se odiže u zrak. Najljepše u svemu – za razliku od drugih spiritista – bilo je to što je Škot svoja čuda izvodio pri punoj svjetlosti. Pa ipak, Kruks nije nikada uspio otkriti ni najmanji trag obmane. A istraživač ser Ernest Bennett izjavio je jednom novinaru pred kraj svog života: ‘Na tom istom tepihu na kojem vi sada stojite vidio sam Houma kako pri punoj dnevnoj svjetlosti lebdi osamnaest inča (50 centimetara) iznad tla. Uvjerio sam se potpuno u taj fenomen. ‘