Po nekom nepisanom pravilu kada se dvoje vole i što se više vole, to je potrebno manje riječi da bi jedno drugo razumjeli. Kada počnu razni komentari na koje druga strana ne odgovori ili sitna peckanja, neki verbalni izljevi nezadovoljstva, to znači da taj partner koji na takav način izražava nezadovoljstvo u stvari ne umije da ono što mu smeta na fini način korigira kod partnera ili da u razgovoru to napomene na način da ga ne povrijedi. Zar onda vrijedi razgovarati? Većina parova kada dođe u fazu da mora razgovarati o svom odnosu, već je prilično nezadovoljna vezom, čar je izgubljena i nema šanse da se popravi osim ako zaista jedno drugo nisu pogrešno shvaćali u nekim situacijama, ako su iznenađeni onim što partner može im kaže. Događa se da oboje pomalo glume u vezi da ne bi otkrili onaj dio svoje prirode za koji misle da se partneru ne bi svidio ili se plaše mogućeg komentara. Kada veza dođe do tog stadija da polako počinje se rađa nepovjerenje ona je vrlo blizu kraja ili je ostalo vrlo malo ljubavi, čak i poštovanja.
Žene u pravilu tada pokušavaju iniciraju razgovor koji muškarce u principu strahovito nervira, osobito ako su manipulativni i dominantni macho tipovi ličnosti koji ne žele o sebi otkrivaju više nego što hoće. Ili su razmažen i bahati uvjereni da su oni “prilika” samo vi to ne vidite.Malo koji muškarac želi razgovarati otvoreno sa partnericom. On će pokazati svoju privrženost, ljubav i strast ili neće, a to znači da toga više nema, da ne osjeća ono što je osjećao ili ne pokazuje da bi partnericu kaznio, dao joj na znanje da ona nije više ono što je bila u njegovim očima . Nikakva ljubav se ne može povratiti razgovorom. Ima svrhe razgovarati s psihoanalitičar, psihoterapeutom i to individualno prvo on procjeni kako pacijent tj. jedan od partnera procjenjuje onog drugog i ima li nade da se čak pristupi zajedničkoj terapiji. Ako muškarac pristane na terapiju, on partnericu iskreno voli, zreo je i želi mu netko stručno objasni što je to u čemu griješi on iu čemu griješi ona. Ponekad to može dobro obrazloži samo stručna osoba. A na njemu je da prvo procjeni ima li u toj vezi dovoljno iskrene ljubavi i motiviranosti jer bez toga veza se ne može spasti u individualnom razgovoru. Većina žena prakticira dva načina na koji priopćava partneru da je nezadovoljna. Jedno je durenje i zanemarivanje partnera tek koliko “da on vidi” kako mu je kad je ona hladna i suzdržana i to nekada daje rezultate ako je partneru još uvijek stalo do nje au svojoj trapavosti nije bio ni svjestan što radi ili govori što nju pogađa ili ga uporno tjera “razgovarati”. Pošto se većina Balkanaca osjeća tada kao kod suca za prekršaje, bježe od razgovora kao vrag od križa. “Meni ništa ne fali, ja ti sve ugađam, kako sam svima dobar samo tebi nisam, eto svi kažu da sam ok. ti si nervozna, s tobom se ne može razgovarati, ti si teška osoba “municija kojom gađa neprjatelja odustati od razgovora – borbe. Ako čujete nešto od ovoga dignite ruke od njega i prijeđite na fazu durenja ili još bolje i pogubnije, pokušajte živite pored njega, ne s njim. Budite veseli (makar se maksimalno trudili da glumite) što manje vremena provodite s njim, bavite se sobom. Jer ako neće razgovarati o suštini vašeg odnosa, o onome što vama smeta, znači on prihvaća samo jedan dio vaše osobnosti. Poruka koju vam šalje je – Rješavaj se svojih frustracija bez mene, ja sam ok. Dok on ne uvidi da nije ok. i da je on uzrok frustracija i on vas ne pita što vam je, nema šanse da ćete ga navesti na razgovor na koji i ako pristane teško da će biti iskren, prije će završiti svađom, prijetnjama, suzama, jer takvi tipovi muškaraca su savršeno verzirani kako izbjeći ono što njima ne odgovara, makar vas žestoko povrijedili. A onda dolazi ključno pitanje – Pa da li vas takav partner zaista voli ili voli suživot s vama u kome mu je poprilično udobno i jedino što mu smeta je vaš nezadovoljstvo. A razlozi za to su u vašoj prirodi, naravno. Znači u partneru imate i počinitelja emotivnog nasilja i suca. A vama kako je u vašoj samici? Pa snađite se. I treba a se snađete.
