Život Caspara Hausera do dolaska u Nuremberg može svesti na nekoliko rečenica. Do trenutka dokle mu je dosezalo sjećanje, kaže da je bio zatvoren u maloj mračnoj prostoriji u kojoj nije mogao ni da se ispravi. Život je provodio sjedeći ili ležeći u sklupčanom položaju. U njegovu jazbinu nikada nije prodro nikakav zvuk, nikakvo svjetlo, nikad nije osjetio promjenu temperature. Kad bi se probudio, nalazio bi krčag vode i krišku crnog kruha, začinjenog koprom ili kimom. Voda je povremeno imala gorak okus i on bi nakon toga padao u dubok san. Poslije toga je primjećivao da je bio opran, da mu je kosa bila ošišana, a odjeća promijenjena. Za sve te godine nije uspio vidjeti oči nijednog ljudskog bića. Jedino društvo su mu bile dvije igračke, konjići s uzdama. Nije mogao odrediti je li bio sretan ili nesretan, čak nije osjećao ni usamljenost.
Pri kraju tamnovanja (nije mogao odrediti koliko dugo se to događalo) povremeno je kod njega dolazi jedan čovjek, pažljivo mu stavljao pero u ruku i učio ga da napiše Kaspar Hauser. Nekoliko izraza koje je nasumice upotrebljavao po izlasku na svjetlost dana, također je naučio od tog čovjeka.
Izašao je van vjerojatno poslije jednog uspavljivanja. Na sebi je imao drugačiju odjeću i čizme. Šokiran onim što je vidio, nikad nije uspio odrediti put kojim je stigao do Nuremberga, niti da preciznije opiše čovjeka, osim što je zapazio da velik i jak i da mu je obećao živog konja čim postane vojnik. Na slici desno: kip Caspara Hauser u Nurembergu.
Po objavljivanju ovog izvještaja Hauser je postao senzacija. Dolazili su ljudi s cijelog kontinenta da ga vide. Policija je pokušavala nađe mjesto gdje je bio zatočen, ali joj to nikad nije pošlo za rukom. Mašta znatiželjnika je proradila punom parom i pojavila su se svakakva nagađanja o njegovom porijeklu. Uglavnom se svodilo na to da je on dijete nekog grijeha iz visokog društva. Mogao je zato godinama biti čuvan na nekom skrovitom mjestu, da se o njemu ništa ne zna i da bude pušten kad više nije bilo opasnosti da se otkrije skandal. Jedna skupina istraživača Hauser prošlosti je tvrdila da su njegovi čuvari duboko bili upućeni u okultne radnje i da su se svim silama trudili da ga održe u životu. Plašili su se, naime, da ga ubiju, jer bi njegov ponovno rođeni duh započeo osvetu.