Viktor igo rodjen je 1802/2/26. godine u francuskom gradu Bezansonu. Hugo je rano stekao književnu slavu koja ga je pratila sve vrijeme njegovog dugog života. U petnaestoj godini njegove stihove su zapazili i pohvalili najviši članovi Francuske akademije, a već u osamnaestoj je primljen za člana Akademije u Toulouseu. Njage slava je rasla i on je od ugledanja na velika imena francuskog klasicizma prešao na originalno književno stvaralaštvo. Hugo je tada nastupao kao otvoreni pristalica novih, romantičarskih strujanja u književnosti. Čuveni predgovor drami Cromwell smatra se manifestom romantizma. U njemu Igo zahtijeva da nova književnost bude osjećajna, a ne racionalna, djelovati snagom riječi i osjećaje, a ne propisanom formom i ukočenom konstrukcijom. Pisci klasičari su reagirali vatreno i oholo, ali romantičarska književna je već bila prodrla u život i zatalasala mlade književne generacije. Slavni pisac je ostao vjeran svojim idejama do kraja života. Takav je bio i poslije povratka u Francusku, kada se pariški proleterijat 1871. godine obračunao sa buržoazijom i rojalistima. Zalagao za human tretman prema pohvatani revolucionarima nakon poraza Pariške komune. I u kasnim godinama života Igo je bio aktivan u književnom radu, stvarao nova djela i postao idol cijelog francuskog naroda. U takvoj slavi je i umro, u dubokoj starosti – 1885. godine. Hugo je jedno od najvećih imena francuske kulturne povijesti. Uspio je stvoriti izuzetno obimno književno djelo i da u njemu, pored najličnijih raspoloženja, izrazi općeljudske težnje i ideale svoga doba. Zato se to djelo ocjenjuje kao najljepša himna životu i ljudskom pravu na sreću i slobodu.
“Muškarac je najuzvišenije stvorenje.
Žena je najdivniji ideal.
Bog je stvorio prijestolje za muškarca;
Za ženu oltar.
Presto slavi;
Oltar sveti.
Muškarac je um.
Žena je srce.
Um stvara svjetlost;
srce proizvodi ljubav.
Svjetlost oplođava;
Ljubav oživljava.
Muškarac je snažan zbog razuma.
Žena je nepobjediva zahvaljujući suzama.
Razum uvjerava;
Suze smiluju.
Muškarac je spreman za svako herojstvo.
Žena za sve patnje.
Herojstvo oplemenjuje;
Martirijum uzdiže.
Muškarac ima nadmoć.
Žena izbor.
Nadmoć znači sila;
Odabir predstavlja pravo.
Muškarac je genije.
Žena je anđeo.
Genije je neizmeriv;
Anđeo neopisiv.
Težnja muškarca je najviša slava.
Težnja žene je krajna vrlina.
Slava čini sve što je veličastveni;
Vrlina čini sve što je božanstveno.
Muškarac je kod.
Žena je jevanđelje.
Kod popravlja;
Evanđelje usavršava.
Muškarac razmišlja.
Žena sanja.
Razmišljati znači imati u glavi lavru;
Sanjati znači imati na čelu aureolu.
Muškarac je ocean.
Žena je jezero.
Ocean sadrži biser koji kiti;
Jezero je pjesma koja zadivljuje.
Muškarac je orao u letu.
Žena je slavuj što pjeva.
Letjeti znači gospodariti prostorom;
Pjevati znači osvajiti Dušu.
Muškarac je hram.
Žena je sakrarijum.
Pred hramom skidamo kapu;
Pred sakrarijumom klečimo.
Muškarac je tamo gdje se zemlja završava;
Žena, gdje nebo počinje. ”
MUŠKARAC I ŽENA – Victor Hugo
