Samo dva dana pošto su rešetke na groblju iskrivljene, 12, kolovoza 1976. godine, amaterskom radio-stanicom neko je javio vlastima da pokraj ceste u blizini ulaza u groblje leži vjerojatno unesrećena žena. Policija i hitna pomoć su stigli na naznačeno mjesto i zatekli djevojku koja ih je plačući zvala, iz svog ‘mustanga’. Na pitanje gdje je tijelo, ona je vidno potresena ispričala da je naočigled nje nestalo baš kada su se oni pojavili. Slično je na tom mjestu doživio i čovjek koji je u kasnim noćnim satima išao na posao i zaustavio se kako mladoj ženi koja je Laza na zemlji ukaže pomoć. Rekao je da je bila još živa i otišao je u najbližu policijsku postaju pozvati pomoć, a kada se vratio, tijela više nije bilo, ali se još vidio njegov otisak na travi!
Prikaza ‘Vaskrsa Mary’ naročito je bila aktivna krajem kolovoza i početkom rujna 1980. godine, kada ju je susrelo na desetke osoba. Žena po imenu Claire Lopez Rudžnicki oko jedan sat iza ponoći vozila se sa svojim mladićem i dvoje prijatelja Archer Avenijom prema jugu, kada su ugledali djevojku u bijelom koja je hodala desnom stranom pored puta. Troje njih odmah je reklo: ‘To je Vaskrsla Mary’! Claire je u strahu sagnula glavu, a otalo troje doživjelo je šok kada su se mimoilazili s aveti, jer su vidjeli da djevojka nema lice, na njegovom mjestu bila je samo crna rupa – praznina!
Nekoliko dana kasnije, 5. rujna, Toni K. se u večernjim satima vraćao sa bejzbol utakmice i kod Barel restorana na Arcer vidio je djevojku u bijeloj odjeći pored puta. Zaustavio je vozilo i pitao je želi li je poveze. Potvrdila je i rekla da vozi Archer Avenijom. Tijekom vožnje, pokušavao je s njom uspostavi razgovor ali to mu nije uspijevalo. Najzad joj je rekao: ‘Vi ličite na uskrslom Mary, ali ja znam da takve stvari ne postoje’! Probao je da je nagovori da odu na piće i prolazeći pored glavne kapije groblja, tvrdi, nije vozio brzinom manjom od 70 kilometara na sat, niti skidao nogu s gasa. Ipak, kada je još nešto htio da joj kaže, s užasom je ustanovio da je sjedište pored njega prazno! Nije se zaustavljao niti smanjivao brzinu sve dok nije stigao kući!
Uoči Božića 1980. godine, dvojica mladića vidjeli su na Archer, istočno od Harlema, neobično odjevenu djevojku kako pleše nasred ulice. Osjećali su se vrlo čudno, pogotovo što su uočili da je nitko od prolaznika, osim njih dvojice, ne primjećuje. Otrčali su kući i ispričali ocu što su vidjeli, ne znajući za priču o ‘Vaskrsloj Mary’, ali je onpo opisu koji su dali, shvatio o kome se radi.
Među brojnim iskustvima u susretu sa sablasnom Autostoperka, zanimljiva je ispovijest anonimnog mladića, koja je elektronskom poštom stigla 19. travnja 2005. godine. On piše: ‘Jedne hladne prosinačke noći prije dvije godine, bio sam na svadbenom veselju kod bliskog prijatelja u Viloubruk sali u Chicagu. Bilo je zabavno večer s mnogo smijeha, glazbe i hrane iu jednom trenutku zapazio sam djevojku koja je stajala u kutu. Bila je prelijepa plavuša, u pomalo čudnoj bijeloj haljini i imala je prodorno plavo zelene oči u kojima bi se čovjek mogao izgubiti satima. Rekao sam sebi da je to moj tip djevojke i raspitivao sam se od jednog do drugog prijatelja da li znaju tko je ona, ali je nitko od njih nije poznavao. Pomalo nervozan, ponio sam dva pića, prišao joj i predstavio se, a ona je odgovorila klimanjem glave.
Pokušao sam s njom razgovarati, ali na sva pitanja samo je klimala i odgovarala s ‘da’ ili ‘ne’. Kada je orkestar svirao jednu laganu pjesmu, njeno lice se ozarilo, pogledala me je duboko u oči, privukla bliže i samo prošaputala: ‘Plešimo’! Dok smo igrali, nisam mogao da se načudim koliko su joj hladne ruke i ramena. nakon posljednje spore pjesme stavio sam joj ruke među moje i pokušao ih zagrijem. Ona je gledala u pod, a ja sam je, ohrabren, poljubio u obraz – koji je bio ledeno hladan!
Na kraju večeri zamolila me je da je povezem kući, i kada smo bili kod Groblja Uskrsnuća, zgrabila me je za ruke i rekla: ‘Stani! Treba izaći ‘. Zakočio sam smjesta i pogledao je. Ona me je za trenutak gledala i onda povukla u zagrljaj. Zagrlila me je i prošaputala: ‘Hvala James’ – i poljubila me u obraz svojim ledenim usnama! Onda se odmakla i jednostavno prošla kroz vrata na kolima, uputivši se prema groblju! Udaljavala se ne skidajući pogled s mene i smješkajući se, a zatim nestala kroz glavnu kapiju! Ponovno ću otići u Viloubruk, jer ne mogu zaboraviti te oči. Možda ću je opet sresti i možda će me se sjetiti!
Uporni još uvijek tragaju za grobom Meri Bigovi na Groblju Uskrsnuća, a uprava groblja kaže da je oko 1930. godine tu sigurno sahranjena bar jedna Mary s poljskim prezimenom, koja je bila njezinih godina!
Izvor: Treće Oko