U osmom i devetom stoljeću oko Koplja se i dalje obrću povijesni procesi. Mistični talisman postao je stvarno oružje u rukama franačkog generala Karla Martela kada je poveo svoju vojsku u čudesnu pobjedu nad ogromnom arapskom vojskom kod Poatijea 732. godine. Poraz u ovoj bitci bi značio pad cjelokupne zapadne Europe pod vlast Islama.
Karlo Veliki (800.godina) prvi Sveti Rimski car, zasnovao je svoju dinastiju zahvaljujući posjedovanju Koplja i njegovoj legendi o povijesnoj sudbini svijeta – legendi koja je privukla najveće učenjake iz cijele Europe da služe civilizaciji kaja je vodila ostvarenju franačkog cilja. Karlo Veliki je bio u 47 pohoda vođen uvjerenošću u pobjedničke moći Koplja. I više od toga, Koplje je dovođeno u vezu s njegovim nevjerojatnim vidovitim sposobnostima pomoću kojih je otkrio grob Svetog Jakova u Šopaniji, i njegovom tajanstvenom moći predviđanja budućih događaja., Što mu je dalo oreol svetosti i mudrosti. Kroz čitav život ovaj legendarni car živio je i spavao u neposrednoj blizini svog voljenog Talismana, i kada ga je slučajno ispustio iz ruku, vraćajući se iz svog pobjedonosnog pohoda, njegovi podanici su to ispravno shvatili kao predskazanje tragedije i bliske smrti.
Ukupno 45 careva, od krunidbe Karla Velikog u Rimu, do starog Germanskog carstva točno 1000 godina kasnije, posjedovalo je Koplje Sudbine. Kakav je to bio sjajan prizor moći i junaštva. Koplje je kroz tisućljeća prošlo kao sam prst sudbine, vječno otvarajući nove sudbinske sfere koje su stalno mijenjale povijest Europe.
Pet saksonskih kraljeva koji su naslijedili ovaj Talisman moći od Karolindžana, ljudi kao Oto Veliki, vodili su sjajan život od svjetsko povijesnog značaja.
Ipak, maštu Adolfa Hitlera najviše su pobudili sedam nevjerojatnih Hoenstaufen iz Švabije uključujući tu i legendarnog Fridriha Barbarosa i njegovog unuka Friedricha II.
Ovo su zaista bili Germani neusporedive veličine. Friedrich Barbarossa (1152. -1190.) Je u svojoj krvi imao sjedinjeno viteštvo, hrabrost, neiscrpnu energiju, avanturizam, zgranjavajuću inicijativu i, iznad svega, izvjesnu grubost koja mu je omogućavala da istovremeno plaši i šarmira. Barbarosa, koji je zamislio da ponovo osnuje Rimsko Carstvo bez rimskih legija, osvojio je cijelu Italiju, čime je dokazao da je veći čak i od rimskog Pape; porazio je Rim i osobno vodio napad na Vatikan kojim je izgnao Papu iz Rima. Kasnije je u Veneciji klečao s Kompljem u rukama pred tim istim Papom ljubeći mu nogu, koristeći to samo kao lukavstvo da ponovno osvoji Italiju. Barbarosa je na kraju umro prelazeći potok na Siciliji, a Komplje mu je ispalo u samom trenutku smrti.
Friedrich II Hoenstaufen (1212.-1250.) Je čak zasjenio veličanstvenog Barbarosa, i uzdigao se kao blistava kometa u europsku povijest i zaljuljao je do samog temelja. Čovjek harizmatskom prirode, rijetke genijalnosti i legendarnih okultnih moći, tečno je govorio 6 jezika i bio hrabri vitez i lirski pjesnik koji je inspirirao svoje minezengere da pjevaju o Svetom Gralu. Neusporedivi Friedrich je, također, bio zaštitnik umjetnosti, vješt i hrabar zapovjednik na bojnom polju, državnik beskrajne suptilnosti i zagonetne duše, pola svetac i pola vrag. Odgojen na Siciliji koja je tada bila dio prostranog Njemačkog carstva, ovaj princ švapske krvi, govorio je arapski sa svojim saracenskim vojnicima, imao veliki harem, napisao prvu znanstvenu tezu o lovu sa sokolovima, vjerovao u astrologiju i bavio se alkemijom. Cijeneći posjedovanje Koplja iznad svega, učinio ga je središnjom točkom čitavog svog života, i pozivao se na njegove moći osobito za vrijeme križarskih ratova i kroz svoje bitke sa talijanskim državnicima i papinskim vojskama. Adolf Hitler je naredio svojim trupama da vode krvavu zaštitničku borbu do zadnjeg čovjeka dok su inženjerci uklanjali Memorijalni spomenik Fridriha II sa bojnog polja u Italiji. Tako je memorijalni spomenik, uz veliku cijenu, donesen u Njemačku.
Najvažnije otkriće mladog Hitlera u traganju za poviješću Koplja Sudbine, nije se ticalo ni careva ni njihovih dinastija. Bilo je to otkriće da je Koplje dalo inspiraciju za osnivanje Tevtonskih Vitezova, čija su viteška i hrabra djela, neopozive zakletve i asketska disciplina činila suštinu njegovih dječjih snova. Hitleru se činilo da su se ljudi koji su posjedovali Koplje kroz povijest i ostvarili legendu, uklapali u Hegelov opis svjetskih povijesnih heroja: ‘Heroji koji izvršavaju Volju Svetog Duha, sam plan Providnosti’. Evo što je Hitler rekao kada je prvi put ugledao Koplje:
‘Odmah sam znao da je ovo bio važan trenutak u mom životu, ali ipak nisam mogao reći zašto jedan kršćanski simbol ostavio takav dojam na mene. Stajao sam tako i nekoliko minuta netremice zurio u njega potpuno nesvjestan zbivanja oko mene. Izgleda da je nosio neko skriveno unutarnje značenje koje sam osjećao u sebi znam, a ipak nisam mogao fa prizovem u svijest. Kroz glavu su mi prošle riječi iz Vagnerovog ‘Majstora pjevača’: ‘I još uvijek ne uspijevam, osjećam ga, a ipak ne mogu ga razumijem. Ne mogu ga zapamtiti ni zaboraviti, a ako ga zgrabim, ne mogu ga mjeriti ‘.