U stara vjerovanja koja nisu sasvim isčezla ni do naših dana spadaju i ona o zlim ili urokljivim očima. Tako je, racimo, i španjolskog kralja Alfonsa bio glas da ima jako zle oči. Godine 1923. on je obavio zvaničnu posjetu Italiji. Nekoliko mornara iz flote koja mu je bila poslana u susret da ga pozdravi bilo je zbačen valovima s palube; u jednoj podmornici došlo je do eksplozije; jedan starinski top rasprsnuo se na komade kad je ispalio granatu u kraljevu čast; a jedan pomorski časnik s kojim se kralj rukovao pao je kao pokošen i ubrzo nakon toga umro! Zanimljivo je, također, da je jedan od poznatih ljudi koji se užasavao urokljivih očiju bio i talijanski diktator Mussolini.
Primijećeno je da ima odoba s naročitim, prodornim i čudnovatim pogledom koji dejstvuje vrlo neugodno i teško se podnosi. Takve oči češće se sreću kod žena, i to mahom starijih. Čovjek se pod takvim pogledom osjeća neugodno i zbunjeno, kao i ometen u svom slobodnom djelovanju. U srednjem vijeku takve žene bile su proglašavane vješticama i javno spaljivane na lomačama. Danas, međutim, znamo da se radi o takozvanim medijalnim sposobnostima koje posjeduju izvjesne osobe u manjoj ili većoj mjeri. One mogu, i ne htejući, samo svojim prisustvom ili pak pogledom djelovati na okolinu sputavajući je u radu, ili pak uzrokovati veće neugodnosti i nesretne slučajeve.
Izraz ‘zlo oko’ veoma je raširen iu islamskom svijetu, gdje postoji i izreka da je ‘zlo oko uzrok smrti polovice čovječanstva’. Tu se vjeruje da su posebno opasne oči starih žena i nevjesta, na koje su osobito osjetljiva mala djeca, porodilje, mladoženje, konji, psi, mlijeko i pšenica. Zlo oko je smatrano odgovornim za mušku impotenciju i žensku neplodnost, kao što postoji i vjerovanje da ono može upropastiti nečiju žetvu, na temelju čega je nastao čitav niz ratarskih običaja u cilju zaštite od uroka, gdje urokljive oči zauzimaju počasno mjesto. Inače, osoba koja ime zle oči na arapskom se naziva ma’ian, a sudeći prema predanjima i sam Muhamed je čvrsto vjerovao u njihovo postojanje.