Veliki broj ljudi tijekom čitave godine mašta o odmoru. Godišnji odmor se vidi kao razdoblje čiji je zadatak da nadomjesti sav stres koji je posao donio i sve one propuštene trenutke uživanja. Tako promatran praznik najčešće donosi razočaranje uslijed prevelikih očekivanja.

Postavlja se pitanje što je pravi način korištenja odmora. Ukoliko sebi postavimo cilj da se odmorimo, ali i reorganizujemo, radimo na odnosima koje smo zapostavili, napravimo sažetak proteklog razdoblja, riješimo nagomilane probleme i dodamo još stavki na dugačak popis, možemo reći da očekujemo čudo.

Prvi korak u traženju najboljeg načina za korištenje odmora je biti realan u vezi svojih očekivanja i mogućnosti ispunjenja potreba.

prevladavanje stresa

Prevladavanje stresa predstavlja vještinu kojom treba ovladati. Možda ne možemo odlučiti kada će nastupi i djelovati neki stresor na nas, ali možemo steknemo kontrolu nad dužinom njegovog trajanja i učinkovitog razrješenja. Jedan od znakova emocionalne zrelosti jeste u što bržem savladavanju stresnih situacija.

Tehnike relaksacije mogu biti od značajne koristi za borbu protiv stresa. Pravilnom relaksacijom jačamo otpornost ličnosti i reduciramo stres. Ove tehnike baziraju se na primjeni joge, meditacije, vježbi disanja i drugih bliskih tehnika.

Možemo pronaći brojna istraživanja koja govore u prilog pozitivnog učinka relaksacije. Na ovaj način učinkovito djelujemo kako na tjelesne funkcije, tlak, disanje i drugo, tako i na osjećaj anksioznosti i druge psihološke smetnje.

nagomilana pitanja

Važno su pitanja – kako se nosimo sa stresom i koliko se odmaramo tijekom radne godine? Povremeno sklanjanje od rutine, mijenjanje navika, balansiranje potreba, stvaranje drugačijeg okruženja pomaže nam u borbi protiv svakodnevnog stresa.

Oživjeti vlastita osjetila novim poticajima i iskustvima izvan godišnjeg odmora, ne samo da čini život ugodnijim već takvim čini i sam praznik, kada i on dođe na red. Pravilno balansiranje rada i odmora tijekom cijele godine spriječava akumuliranje stresa i omogućuje da od godišnjeg odmora uzmemo najviše.

neočekivane neugodnosti

Svakako da neplanirani događaji mogu stati na put kvalitetnom odmoru. Ukoliko smo spremni na tako nešto i ukoliko umemo da se nosimo s neočekivanim dešavanjima, manje ćemo osjećati posljedice istih.

Ponekad čujemo od ljudi kako su se razne neugodne stvari dogodile na putovanju ili nepredviđene obveze na odmoru, ali da su se i dalje lijepo proveli i odmorili. Sa druge strane, koliko kod stvari tekle predviđeno i isplanirano, čujemo odjek unutarnje praznine i neispunjenja. Postavlja se pitanje – koliko sebi dozvoljavamo uživanje, koliko umemo da ga uočimo i da mu se prepustimo?

prepuštanje

Kako na odmoru tako i izvan njega dobro je prepoznati i pratiti svoje potrebe. Nerijetko se događa da ljudi na godišnjem odmoru ne mogu opustiti, opterećuju se onim što je bilo i strepe od onog što može biti. Razviti vještinu osjećaja “sada i ovdje” od velikog je značaja za uživanje i kvalitetno opuštanje, ali i izvan onih dana kada smo na odmoru.

Da bismo uspjeli da se odmorimo, da uživamo i budemo predani trenutku, nije dovoljno samo susresti se s nečim lijepim, otići na odmor i vidjeti nešto interesantno. Potrebno nam je nešto više, nešto što će nas cijele dotaći i obogatiti vrijeme. Uživanje u putovanju, prirodi i ljudima, sposobnost da nas nešto oduševi, stanja su duha, sposobnosti da se udubimo, otkrijemo nešto novo i zastanemo pred nečim, te tako osjetimo poseban doživljaj koji relaksira.

Da bismo ovako nešto osjetili, potrebno nam je vrijeme da se nečemu posvetimo i da dozvolimo sebi prepuštanje. Naša spremnost da se nečemu predamo, da nas nešto opusti i oplemeni, važna je i neophodna kako bismo zaista uživali.

Zadovoljstvo i psihologija

Možemo reći da je osnovni uvjet zadovoljstva totalno predavanje onome što radimo. Posmatrajmo djecu, ona imaju sposobnost da se potpuno prepuste igri i uživaju u svakom trenutku nje. Kako im to uspijeva?

Djeca u igru ​​ulaze predana i opuštena, izvlače najbolje od svakog trenutka. Djeca se oduševljavaju, jer je svijet njima nov i pun otkrića. Odrasli rjeđe vide svijet “drugačijim očima”, jer uglavnom već imaju svoje izgrađene predstave svijeta i zato im je potrebno mnogo više uživati, da ih nešto oduševi.

Griješimo kada pokušavamo se zabavljamo stvarima koje su ozbiljne i da smo ozbiljni oko aktivnosti koje treba da su zabavne. Igranje odbojke na pijesku prestaje biti zabavno ako se opterećujemo rezultatom, dok s druge strane, ozbiljna stvar kao što je vožnja radi se “kao od šale” s ciljem da bude šala.

Živimo u vremenu kada je tempo rada vrlo intenzivan. Veliku količinu energije trošimo na rad kako bismo osigurali egzistencijalne potrebe. Sa rokovima, brzim tempom i pretrpanosti obvezama ide i iscrpljenost, anksioznost i stres. Tenzija kumulira vremenom, što je jedan od glavnih razloga zašto se prije preporučuju češći odmori, pa makar bili i kraći, kako bi se konsolidirale snage i obnovili kapaciteti.

Duži odmor i ponovno prilagodbu – problem?

Mnoga istraživanja koja se bave ovom temom mogla bi potvrditi nastanak problema nakon dužeg odmora. Posao obično ne smatramo izvorom zabave, međutim može biti izvor zadovoljstva. Svakako da to ovisi od prirode posla, uvjeta rada, ali i stava koji imamo u odnosu na zadatke.

Mnogi nalaze zadovoljstvo u svom radu, što ne znači da im je rad zabavan ili ih čini sretnim. Posao je neminovno ozbiljan, zahtijeva disciplinu i predanost. Od nas se zahtjevaju rezultati, ali i posao može pružati zadovoljstvo pod uvjetom da angažiraju energiju osobe slobodno i ravnomjerno.

Ako se rad voljno prihvati, osjećat će se onoliko zadovoljstvo koliko energije teče slobodno i ritmično ka radnoj aktivnosti. I neovisno od zadovoljstva, koje proizlazi iz postignuća, doživljavat se značajno osjećanje zadovoljstva u ritmičnom reagiranju svoga tijela.

Posao vs. praznik

Skloni smo da pravimo jednu, zapravo, veliku grešku kada govorimo o poslu s jedne strane i uživanju i odmoru s druge strane. Postavljajući stvari na ovaj način često pretpostavljamo da zadovoljstvo i posao ne idu zajedno, i obrnuto. Dok zapravo, zadovoljstvo zahtjeva ozbiljan stav prema životu, predavanje vlastitom postojanju i radu.

Traganje za zabavom polazi iz potrebe da se pobjegne od problema, raznih konflikata i teških osjećaja, što se uvijek završava još većim problemom ili u najmanju ruku loše iskorištenim odmorom. Ako očekujemo da će praznik riješiti veliki broj problema, takvo razmišljanje samo pravi još veći problem. Guranje problema u stranu, dakle, najčešće stvara taj još veći problem, za razliku od suočavanja s njim i rad na njegovom rješenju.

harmoničnost

Kvalitetni odnosi ispunjavaju ljude, kao i povećana predanost tim istim odnosima. Biti u harmoniji sa sobom, drugima i okolinom, izvor je zadovoljstva kojem treba što češće pribjegavamo.

Kako bi nam se odnosi razvijali i kako bi nas ispunjavali, potrebna je sposobnost da se u njih udubimo. Možda djeluje jednostavno, ali mnogi ljudi to ne mogu učiniti. Živimo u vremenu instant rješenja, komunikacije koja otvara vrata površnim odnosima i sa tehnologijom koja omogućuje rezultate bez mnogo pažnje i truda.

Živimo u vremenu koje s jedne strane pravi podlogu svih površnosti, pa tako i površnim odnosima. Za kvalitetan i ispunjavajući odnos nužno je upustiti mu se u potpunosti, posvetiti se drugome i imati strpljenja. Sve s čim se površno susrećemo, izaziva isto tako površne doživljaje.

Povratak poslu

Ne doživljavaju svi ljudi podjednako naporno ponovni povratak radnim zadacima. Što smo zadovoljniji sobom i svojom profesijom, što više volimo posao koji obavljamo, što nas više ispunjava i što se više pronalazimo u njemu, to ćemo se bolje prilagoditi na rad poslije odmora.