Suđenje povodom ubojstva konta Ubald Bennyja u Pulji danima je bilo glavna tema u Italiji, posebno što je optužbu, na zahtjev majke ubijenog, zastupao jedan od najpoznatijih odvjetnika Alesio Milone, koji je, nakon više od deset godina šutnje objavio knjigu o ovom slučaju. Činjenice su takve da bi izazvale interes javnosti i da ubijeni nije bio jedan od najbogatijih ljudi u kraju, direktor puljeških rudnika sapunjavim krede, veoma traženog prizvoda na talijanskom tržištu.
Beni, koji je bio veeren s udovicom Anom Gasparini, nađej je mrtav jednog avgustovskog jutra. Vjerovalo se da je ubijen, a liječnik je ustanovio da su ozljede različitog porijekla. Nakon prvih ispitivanja sumnja je pala na mladog poduzetnika Korteza, koji je bio u sukobu sa svojim direktorom zbog sumnje da je otuđio veću svotu novca iz kase rudnika. Osim toga, kako je tvrdila policija, on je bio uz ubijenog nekoliko minuta prije njegove smrti. Korteze se branio da je ostavio gazdu živog i zdravog i otišao kući na spavanje, ali njegov alibi nije imao tko potvrditi, tako da su stvari po njega stajale vrlo loše. Prijetio mu je zatvor, čak i smrtna kazna.
Prvi dani suđenja su protjecali mirno, svjedoci su se redali, a pozvane su i majka i zaručnica ubijenog. Ništa nisu imale protiv Korteza, a Beni im nije ništa govorio o novcu. Ipak, stjecao se dojam da nisu uvjerene u krivnju optuženog Korteza, a kada su majku pitali kakvu kaznu traži za ubojicu svoga sina, ona je odgovorila: ‘Za ubojicu, smrtnu kaznu, kada ga otkrijete!’ Na izravno pitanje istražitelja da li smatra da je optuženi nevin, odgovorila je da osjeća da taj čovjek nije ubio njenog sina, što god drugo da je uradio. A onda, petog dana suđenja, zastupnik obrane je kao svjedoka pozvao Alesija milonea, čuvenog odvjetnika koji je pod prisegom ispričao da je dan nakon ubojstva od Ane Gasparini dobio sljedeće pismo: ‘Dragi gospodine, želim vam reći da sam 24.avgusta noću, na dan ubojstva, bila sam veoma uznemirena. Čekala sam Ubald da se vrati na večeru i odjednom sam u polumraku ugledala lik mog zaručnika koji mi je rekao: ‘Vidiš? Vezali su mi ruke konjskim uzdama. Potražite tužitelja. Osoba koja mi je ovo napravila ima tamnu mrlju u oku. ne dozvoli da optuže nevinog čovjeka ‘. nekoliko sati nakon toga saznala sam za ubojstvo. Sutradan sam o tome govorila Filomena Ramponi i Pietri Montekarvino, i one su me savjetovale da se obratim vama. Vi ćete, vjerujem, znati što treba učiniti. Vaša Ana Gasparini.
Milone je tražio da svjedoči jer smatra da se i to treba uzeti u razmatranje kao dokaz, a onda je pokazao još jedno pismo, koje je majka ubijenog konta napisala 26.avgusta jednom njegovom kolegi, obiteljskom odvjetniku Benijevih. Pismo je glasilo: ‘Dragi gospodine, u noći na dan pošto je ubijen moj sin, sigurna sam da sam u polusnu vidlea pred sobom zločinca koji je ubio mog sirotog Ubald. Činilo mi se da vidim sina kako se vraća kući svojim kočijama preko jednog poljskog puta, a onda je iznanada napadnut. Napadač je imao jedan znak po kojem se može prepoznati. Naime, imao je tamnu mrlju u oku. Moj siroti sin je smrtno ranjen ispao iz kola na jednoj uzbrdici i kao da se malo pomaknuo. Vidjevši to, ubojica je pobjegao glavom bez obzira. Mada sam ovo nazrela u snu, sigurna sam da je to istina i da moramo pronaći toga čovjeka ‘.
Miloni je potom pozvao svoga kolegu koji je posvjedočio da je pismo primio 26. i da je sadržaj autentičan. Potom su na red došli i grafolozi koji su potvrdili autentičnost oba rukopisa, a Milon je podne tužbu protiv NN osobe za ubojstvo konta Ubald Bennyja, a onda je zatražio odgodu suđenja Kortezu radi pribavljanja novih dokaza. Najviše zahvaljujući autoritetu i ugledu samog Milonija, sudac je to prihvatio. Suđenje Kortezu je odgođeno za dva tjedna, dok se pred istim sucem nastavilo suđenje NN osobi.
Miloni se pozvao na telapatski fenomen koji je umirućem kontu omogućio stupiti u vezu sa svojim najmilijima i da identificira svog ubojicu. Javna tužba je također posumnjala i da je Ana Gasparini možda počinila zločin, te da na ovaj način pokušava skine sumnju sa sebe, pogotovo kada se otkrilo da je Beni oporukom ostavio sve svojoj zaručnici, za koju se pričalo i da je pokazivala izvjesnu nježnost prema mladom Kortezu, a ni on nije bio ravnodušan prema vremešnoj gazdarici. Ipak, to se nije moglo ničim dokazati, ma koliko se javni tužitelj trudio. Također, ostalo je otvoreno i pitanje kako objasniti pismo gospođe Beni jer bilo je malo vjerojatno da bi ova plemenita dama pristala prikriti nevjenčanu ženu svoga sina, koju nikada prije nije vidjela i čijom prošlošću nije nikako bila oduševljena. Milone je, osim toga, dokazao da nije moguće da je između ove dvije žene postojao bilo kakav dogovor jer jedna je živjela u Pugliji, a gospođa Beni u Umbriji i nikada se nisu vidjele ni čule sve do dana sahrane, kada su oba pisma već bila u rukama dvojice odvjetnika. Jedini način da stupe u kontakt bio je telepatski, ali stručnjaci su tvrdili da ni jedna ni druga žena nisu mediji. Ostalo je još samo jedno: policija je pročešljala čitavu okolinu u potrazi za čovjekom s mrljom u oku, ali nigdje ga nije bilo. Kada su već svi bili uvjereni da takav čovjek nema, dva dana pred nastavak suđenja Kortezu, lokalnog policajca Giovannija pozvala je usplahirena supruga vlasnika velike banke u Pugliji, za koga se pričalo da rado mijenja žene. Ona je rekla da je tek za vrijeme večere primijetila da njezin suprug ima crnu mrlju u desnom oku, ali da se to teško vidi, posebno po danu. Kada mu je to spomenula, muž koji je dosta popio te večeri ju je išamarao i zaprijetio da ne priča nikome takve gluposti, a onda se zaključao u svoju sobu. Kada je poslije dva sata uz pomoć sina obila vrata i ušla, soba je bila prazna, a nestao je i sav novac i nešto odjeće i nakita njenog supruga.
Počeo je lov na čovjeka za kojeg je policija vjerovala da će moći da im pomogne u istrazi. Izdana je i tjeralica, ali bez uspjeha. Bankar kao da je propao u zemlju. Već su svi povjerovali da napusti zemlju, a onda su ga dva stočara našla mrtvog, ustrijeljenog, u jednoj livadi blizu rudnika. Pošto mu je revolver bio u ruci, vjerovalo se da je izvršio samoubojstvo. Kada su čule za samoubojstvo bankara, Ana Gasparini je izjavila da osjeća da je on pravi ubojica, a gosođa Benny je rekla da to sigurno zna jer joj se te noći javio njezin pokojni sin i rekao da je slučaj dobro riješen, da su pronašli pravog ubojicu .