Sublimirana percepcija je prvi put primijenjena sredinom pedesetih godina u Americi. To je uradio Forg Li, vlasnik bioskopske mreže u New Jerseyu kad je pustio natpis ‘Pijte Coca-Colu’ u munjevitom flešu preko prelijepog lica Kim Novak za vrijeme prikazivanja filma ‘Piknik’. Inicijator takve reklame bio je James vikar, stručnjak za prodaju coca-cole. Samo ta reklama s Kim Novak donijela je povećanje prodaje za čak 58%. Ipak, vrlo brzo digla se velika prašina – čak jedan kongresmen zahtijevao saveznu istragu. Raznorazna ženska udruženja žestoko su osudila takav postupak plašeći se za mlađi naraštaj. Svi su se bojali da bi političra mogli utjecati na birače. Istražujući takvu bojazan, list ‘Saturday review’ je u uvodniku pisao da sublimirana tehnika može biti ‘umiješana u sam centar kontrole nuklearnog oružja u svrhu testiranja, ali i izazvati nekontroliranu uporabu istog oružja’.
Mnogi psiholozi, u ime etike, napali su istraživanje o posvesnoj percepciji i tražili uvođenje moratorija na dalje znanstveno proučavanje. Njihova kampanja je uspjela pa su fondovi za daljnja istraživanja presušili. Međutim, odmah poslije toga, malo po malo, raste interes za sublimirana percepciju i njenu praktičnu primjenu.
Istraživanja psihologa i neurologa su osnažila ‘teoriju pažnje’ – modele preko kojih mozak prihvaća količinu upotrebljivih informacija kao i one informacije koje se, nepotrebne ili tuđe, stalno ubacuju u slobodan prostor. Zapravo, mozak sortira stimulativno i selektivno važne elemente informacija prema svijesti za ‘specijalnu pažnju’. Istina, i ostale informacije mozak sortira, ali ih odlaže u posebne rafove podsvijesti. Pomoću posebnih osobnih šifara, osoba može prizove svijesti poneku od tih informacija duboko sortiranu u podsvijesti. Koliko je kompletno to ‘sortiranje’ pokazuje sljedeće usporedba: ako ste na bučnom koktelu, može vam se dogoditi da čujete neko interesantno ime ili dio razgovora vođenog na drugoj strani prostorije. Kod takvih slučajeva, znate i sami, broj decibela određenog zvuka ne igra važnu ulogu u tome da li ćete to čuti i razumjeti.
Mogu li sublimirane naredbe natjerati nekoga da postane dobrovoljni rob? Zašto ne, ukoliko određenu osobu dovoljno dugo ‘bombardirate’ s određenom porukom. U neku ruku, danas ima mnogo takvih ‘robova’ koji, primjerice, kupuju ono što im se servira sublimiranim porukama, a da onio o tome nemaju pojma. Doktor Hal Becker predsjednik je Korporacije Behavioral Engineering iz Melarija u Louisiani, u Americi. Ova tvrtka pokušava dizajnira bilo čije ponašanje. Aprila 1979. godine on je ponudio tržištu proizvod poznat kao ‘Bekerova crna kutija’: to je trak s lijepom glazbom u koju je umetnuta sublimirana poruka. Prve trake su bile za ‘poštenjačine’, kako smo objasnili na početku ovog članka, Kasnije je napravio 35 različitih crnih kutija, uz ukupnu zaradu od nekoliko milijuna dolara. Becker je tada tvrdio da će kasete s ovakvim porukama biti sastavni dio svakog odgojnog procesa. Jer, tamo gdje obitelji, škole i crkve nisu uspjele, sublimirana komunikacija je spremna preuzeti odgojne zadatke. Slušajući Beker trake izgleda vrlo jednostavno biti uspješan i sretan.
