Da bismo nešto u životu postigli, dostigli određeni cilj, napredovali, ostvarili neki san – je li dovoljno željeti? Na što se zapravo odnose one česte izgovorene rečenice:

“Želim, ali ne mogu, nemam volje. Imam puno ideja, ali nikako da ih ostvarim … “?

Volja je naša sposobnost da ulažemo kontinuirane napore u ostvarivanju razvojnih ciljeva. Zrela volja “kaže” – “Trud se isplati, ulažem napore, prihvaćam izazove, razvijam se!”

Da bismo razumjeli kako radi motor naše psihe – volja, za početak valja uvidjeti razliku između volje i želje. Želja našoj volji daje toplinu, imaginaciju, svježinu i punoću. Volja, za razliku od želje, zahtjeva samosvijest i uključuje mogućnost izbora. Volja je ona koja nas usmjerava i našim željama daje zrelost, štiti ih i omogućuje želje opstaju.

Jedna bez druge ne mogu, da nema želje naša volja bi izgubila živost, ali kada je želja sama bez volje onda postajemo izgubljeni, infantilni, tada smo odrasle osobe koje “vozaju” želje.

O zreloj volji govorimo onda kada koristimo svu snagu naših želja, ali i kada je njihovo zadovoljenje funkcionalno za samu ličnost, kada vodi dobrobiti nas samih i dobrobiti drugih. Volja je naš motor, motor naše psihe koji prihvaća realnost, ali i zadovoljava u skladu sa njom.

E baš ne (ho) ću

E baš hoću da neću!

Volja se međutim može ispoljavati na različite načine. Neki ljudi imaju volje da se pokrenu samo kada je ta volja usmjerena protiv volje drugih. Tada čujemo rečenice poput – “E baš zato što ti tako kažeš neću to učiniti” ili “Tebi u inat ću pokazati da mogu” … Ovdje govorimo o “kontra volji”, koja se uvijek nekome ili nečemu što se “mora” protivi.

Što se mora nije teško!

Kontra volju najčešće primjećujemo kod djece, jer i sama volja odatle počinje svoj razvoj, ali se dalje može razvijati ka volji u pravcu pozitivnog ispoljavanja – dobrovoljnog prihvaćanje obveza. Osobe sa ovakvom voljom spremne su da urade ono što se “mora” i kažu – Što se mora nije teško!

Trud mi se isplati, ulažem napore, prihvaćam izazove, razvijam se!

& Nbsp;

Međutim, da bi dosegnuli najvišu razinu razvoja volje, nije dovoljno da prihvatimo samo ono što se mora već da, u isto vrijeme, živimo u skladu sa samokreiranim, vlastitim idealima volje. Time što je “prihvaćanje obveznog” uključeno u ostvarivanje vlastitih ideala, volja, na svojoj najvišoj razini razvoja poštuje granice, samosvrhovita je, bez potrebe da dominira nad drugima.

Dakle, ono što nazivamo zrelom voljom je kreativna volja koja čini da postanemo spremni učiniti ono što sami hoćemo, da ostvarujemo vlastite ciljeve, i takva volja “kaže” – Trud mi se isplati, ulažem napore, prihvaćam izazove, razvijam se!

Volja za čim …?

Tvrdoglavost, praćenje nagona i impulsa se često brka s voljom.

Praksa je pokazala da se često zrelom voljom naziva nešto što ona zapravo nije. Cijene se i uzdižu ljudi koji su popularni, senzacionalni, bogati i karakteriziraju se kao ljudi s jakom voljom. Međutim, ponekad u takvim i sličnim primjerima, iako tako ponekad ne izgleda, ne govorimo o volji već o žudnji za novcem, senzacijama, moći, slavom, popularnošću …

& Nbsp;

U tom slučaju ljudi su “posednuti” vlastitim nagonima, a ne autentičnom voljom. Ne zaboravimo zrela volja predstavlja otkriće vlastite autentičnosti, što je središnja sila naše individualnosti.

Jaka i vješta volja

Kada govorimo o jakoj volji govorimo o velikoj količini energije kao zahtjevu za ostvarenje ciljeva. Međutim, bez ustrajnosti, ali i doživljaja smisla i svrhe naših napora, ne možemo doživjeti uspjeh.

Iskustvo nam pokazuje da ni tu nije kraj, energija i njena konstantnost čak i kada je ima može se rasipa na puno različitih zadataka i interesovanja, što se nerijetko javlja kao problem. To je razlog zbog kojeg mnogi aktivni, energični i inteligentni ljudi ne učine ništa od vitalnog značaja.

Zato nam je potrebna i koncentracija, disciplina i svjesnost prioriteta, koje ako nemamo moramo izgraditi. Da bi volja bila vješta, a ne samo jaka mora imati i određena znanja i vještine, moramo surađivati ​​s drugim aspektima našeg bića, s emocijama, nagonima, željama i potrebama.

Problemi s voljom se mogu, s tim u vezi, ispoljavati na različite načine. Nekima je teško definiraju što zaista žele, dok obično znaju što neće. Mnogi znaju točno što žele, ali ne mogu jasno definirati kako se do toga dolazi. Nekim ljudima je najteže da definiraju i priznaju na koje sve načine sebe sabotiraju na putu uspjeha. Mnogi odgovore na sva ova pitanja, ali vode se parolom “ima vremena”, kasnije ću se time baviti.

& Nbsp;

Kako vidimo naša volja, motor naše psihe, sastavljen je od više komponenata. Kako bi unaprijedili snagu našeg motora moramo izgraditi i raditi na razvoju svake karakteristike ponaosob.

fitness volje

Recept za jačanje mišića tijela je poznat – serijom kontrakcija jačamo mišiće, radimo vježbe koje napinju one mišiće koje želimo razvijati. Sličan recept vrijedi i za volju. Volju možemo jačati i trenirati njezinim prakticiranjem.

Možete probati odabrati određenu aktivnost čak i ako je vidite kao naizgled besmislenu, a koja će služiti isključivo treniranju volje. Bitno je da je radite ma koja aktivnost to bila, da se osjećate da je radite voljno, da ste zainteresirani i precizni. Na ovaj način stječe se osjećaj rada s voljom i gradi unutarnji stav s kojim se pristupa aktivnostima.

Sposobnost za ljubav i rad i volja

Voljom se može manipulirati na različite načine, čime “ubijamo” volju. Svaka vrsta manipulacije sprječava razvoj ličnosti, odnosa s drugima, odnosno sposobnosti za ljubav i rad.

Postoje brojni načini kojima osoba manipulira, koristi i kontrolira sebe i druge:

& Nbsp;

Diktatorom nazivamo osobu koja manipulira svojom snagom. Prenaglašava je zamjenjujući ljubav za moć. Aktivna manipulacija s ciljem kontrole drugih uz izbjegavanje suočavanja s vlastitim slabostima. To su “velike gazde” na poslu i / ili u kući, oni koji znaju najbolje i koji očekuju da se drugi uvijek povinuju njima.

Biti snažan, ustrajan i biti vođa je dobro, ali zloupotreba snage ne vodi razvoju. Snaga diktatora dolazi iz negiranja vlastitih slabosti, a volja je usmjerena ka kontroli. Na ovaj način zaustavlja se razvoj ličnosti, a volja dobiva obrnuti smjer.

Ukoliko bi volja pak bila usmjerena ka razvoju govorili bi o dobrom čelniku, osobi koja vodi, a ne provodi diktaturu. Da bi se to dogodilo diktator treba raditi na sa vlastitoj slici, prihvatiti sve dijelove sebe, da ne negira, projektira i bude spreman da prihvaća rizike i neizvjesnosti koje život nosi.

Sa druge strane govorimo o slabiću – osobi kojaprenaglašava svoju osjetljivost. Opozit je diktatoru, često i njegova “žrtva”. Ovdje govorimo o pasivnoj manipulaciji za razliku od one koju koristi diktator. Slabići suprotno diktatorima odustaju od ideje da nešto mogu kontrolirati u svom životu i to prepuštaju aktivnim manipulatorima.

Dakle, aktivni manipulatori dobivaju pobjeđivanjem, a pasivni gubljenjem. Ova vrsta manipulacije daje mogućnost izbjegavanja rizika, odgovornosti. Glavno oružje slabića je izazivanje osjećaja krivnje. Kao što diktator negira svoje slabosti i prebacuje na druge, tako slabić negira svoje snage i projicira u druge, što vodi ka ovisnosti.

Ukoliko bi volja slabića promijenila smjer ka razvoju, slabić bi postao empatičar, osoba sposobna sluša druge, s suosjeća, dobro prepoznaje slabosti, ali ih i razumije i prihvaća kod sebe i drugih.

Onaj koji prenaglašava svoju kontrolu je kalkulator. On također mijenja ljubav za moć i koristoljublje. Kompetitivan je, jer njegovim očima gledano život je konstantna bitka. Koristi aktivne i pasivne metode manipulacije. Zavodi, obmanjuje i kontrolira negirajući svoju ovisnost tako što krade manipulacijom ono što bi želio da dobije spontano. Problem je što ne vjeruje da bi išta dobio ako ne otme ili prevari.

Ukoliko bi razvio volju u smjeru razvoja kalkulator bi postao ono što možemo nazvati poštovalaca. Osobakoja ne iskorištava druge kao stvari da bi dokazala vlastitu vrijednost. Poštovalac poštuje sebe i druge kao ličnosti.

Opozit kalkulator lepljivac. Onaj koji prenaglašava zavisnost.Govorimo o osobi koja želi biti vođena i da se netko o njoj brine. Drugi su tu da umjesto nje rade. Potiskuje svoju samostalnost i potrebu za razvojem.

Kada bi smjer razvoja bio obrnut govorili bismo o osobi koja se razvija iz lepljivca – ljubitelj. Međutim, on za razliku od lepljivca nije ovisan u odnosu na druge, već osoba koja cijeni osobine drugih i želi ih arfimiše.

Sileđija je onaj koji manipulira agresijom i neljubaznošću. Kontrolira nekim oblikom prijetnje. Osnovna potreba je da se drugi pokore. U dubini, sebe ne smatra osobom vrijednom ljubavi, pa koristi agresiju da bi dobio nešto u zamjenu – osjećaj nadmoći.

Kada ne negira svoju potrebu za ljubavlju, od siledžije se razvija afirmator. Afirmator dobiva poštovanje, ali ne strahopoštovanje. On je otvoren, direktan, snažan u obraćanju, afirmiranju vrijednosti u koje vjeruje, ali nije hostilan i dominirajući kao siledžija.

Dobrica, onaj koji je uvijek ljubazan i fin. Toliko fin da mu se druga strana teško suprotstavlja, dok on svoju finoću koristi tako da “ubija finoćom”. Potiskujući agresiju dobrica potiskuje i zdravu agresivnost.

Ako to ne čini, razvija se u njegovatelja koji nije popustljiv i ulagivač kao dobrica, ali je topao, prijateljski raspoložen i dobronamjeran. On je u stanju duboko voli i njeguje bez prezaštićavanja.

Sudac je onaj kojiprenaglašava kriticizam.Nema povjerenja u druge, teško oprašta, stalno je kivan.Konstantno je usmjeren na tuđe nedostatke s potrebom da “sudi grešnima” .Ovom taktikom usmjeravanja na tuđe nedostatke izbjegava suočavanje s vlastitim. Kako ne možemo mijenjati ono što ne priznajemo, razvoj ovdje staje.

Kada ne bi bilo tako sudac bi se mogao razviti u ekspresivci, osobukojane sudi drugima, ali je sposobna snažno ispolji vlastita uvjerenja, ali i poduzeti odgovornost za njih i njihovu realizaciju.

Zaštitnik je opozit sucu, onaj koji prenaglašava podršku. Manipuliše tako što je pretjerano saosećaj i ne dopušta onima koje štiti da stanu na svoje noge i odrastu. Umjesto da se brine za vlastite potrebe, on se stara samo o potrebama drugih. Umjesto zrele ljubavi na ovaj način dobiva zadovoljstvo, jer se osjeća potrebnim.

Prepoznavanje i prihvaćanje nesvjesnih potreba može ga voditi ka tome da se razvije u vodiča, osobu koja ne prezaštićuje niti podučava druge, već strpljivo pomaže drugima da pronađu vlastiti put i način.

Kroz navaden primjere možemo vidjeti kako izgleda kada se smjer naše volje ne kreće u smjeru razvoja ličnosti već u smjeru ometanja sposobnosti za ljubav i rad i vodi ka nekom obliku parazitiranja.

Sa druge strane, razvijena zrela volja je ona koja je snažna, vješta i jaka, usmjerena na ostvarivanje ciljeva koji vode razvoju ličnosti, koja posjeduje vještine i samodisciplinu i nema potrebu za manipulacijom.