Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Jednoga dana, ova tri stabla su razgovarala o svojim nadama i snovima, kao što to čine i ljudi. Prvo stablo, izuzetnih boja i ljepote, reče:
– Jednog dana, nadam se, postat ću kovčeg za neko veliko i dragocjeno blago. Možda ću biti ukrašen predivnom rezbarijom, i svi će se radovati, gledajući takvu ljepotu, o kojoj će se još dugo zatim pričati.
Tada drugo stablo, snažno i razgranato, ispriča svoje snove:
– Jednog dana, ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i careve preko mora, i ploviće do kraja svijeta. Pruzacu ljudima sigurnost, zbog snage moga trupa.
Najzad, treće stablo, visoko i stameno, reče:
– Želim uzrastem tolikoda postanem najviše drvo u šumi. Kad me ljudi budu gledali na vrhu brda, mislit će na Nebo i na Boga, a ja ću im biti kao most između zemlje i Neba. Želim biti najznačajnije stablo svih vremena, zbog bliskosti s Bogom i čovjekom. Želim i da dio mog naznačenja ljudi nose uvijek sa sobom, da me se uvijek sjećaju, da Život u meni bude pobedilac nad vremenom i smrću …
Nakon nekoliko godina molitava da im snovi postanu stvarnost, tri stabla su dočekala i grupu drvosječa, koji su tu došli s namjerom da ih posijeku. Jedan od drvosječa priđe prvom stablu i reče:
– Ovo je stablo jako i veoma lijepo, mogao bih ga prodati drvodjelja.
On poče da ga siječe, a stablo bijaše sretno, znajući da će drvodjelja umeti da od njega napravi kovčeg za blago i da će njegovi snovi tako biti ostvareni. Stojeći pod drugim stablom, drugi drvosječa reče:
– Ovo stablo je izuzetno snažno; prodat ću ga brodogradilištu.
Drugo stablo se obradova, vjerujući da je, na taj način, na putu da postane veliki i moćan brod. Kada treći drvosječa dođe do trećeg stabla, ono bijaše vrlo uplašeno, znajući da, ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Promatrajući ga nekoliko trenutaka, drvosječa reče:
– Meni, zapravo, ne treba od stabla ništa posebno, pa ću uzeti ovo.
I on posiječe treće stablo. Međutim, kada prvo stablo dospije kod drvodjelje, od njega napraviše jasle za hranjenje stoke. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije bilo ono što je prvo stablo sanjalo i željelo … Drugo stablo je iskorišteno za izradu malog ribarskog broda. Time su završeni njegovi snovi o moćnom brodu, koji prevozi kraljeve i careve …
Treće stablo je isječeno u velike komade i ostavljeno da leži u mraku … Godine su prolazile, a tri stabla su napustila svoje snove i molitve … Jednoga dana, čovjek i žena došli su do staje. Ona se porodi i stavi Dijete u jasle, napravljene od prvog drveta. Čovjek je želio da za Dijete napravi kolijevku od drveta, ali su, u toj situaciji, i jasle poslužile. Od ljepote tek rođenog Djeteta, jasle su sijale nesvakidašnjom svjetlošću, a stablo je, gledajući tu ljepotu i radost, osjetilo punoću i važnost ovog događaja, osjećajući da u sebi zaista čuva neprocenljivo blago, najveće Blago svih vremena …
Mnogo godina kasnije, grupa ljudi ušla je u ribarski brodić, napravljen od drugog drveta. Jedan od njih bijaše umoran, pa ode da otpočine. Dok su plovili, podiže se velika oluja na moru, brodica prekriše valovi, a stablo uvide da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude. Uplašeni, ljudi probudiše Čovjeka na počinku – svoga Učitelja, videći u Njemu spas. On ustade, zaprijeti vjetrovima i moru, pa nastade tišina velika. Tada drugo stablo uvide da nosi Kralja nad Kraljevima …
Naposljetku, netko dođe i uze i treće stablo. Nošeno je ulicama Grada, dok su se gomile ljudi rugale Čovjeku koji ga je nosio. Na kraju tog puta, On bijaše prikovan za to drvo i podignut uvis, da umre na vrhu brda. Kada osvanu nedjelja, stablo uvide da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude uz Samoga Boga, Krista Raspetog, Koji toga dana vaskrse i darova Život vječni svima koji u Njega povjerovaše. Ovo Časno Drvo – Krst Gospodnji postade most između zemlje i Neba, odakle Život postade pobedilac vremena i smrti …