Treba pričati o nama, jedna je od “najstrašnijih” rečenica koju netko može čuti. Ljudi se često plaše razgovora ovog tipa, čak i onda kada znaju da neće voditi izravno raskidu odnosa, već pokušaju druge strane da popriča o nekom problemu i da ga eventualno razriješi.

Mada je statistički češće da žena u vezi izgovara ovu najstrašniju rečenicu, ona je svakako nositelj asocijacije na nešto neugodno. A ne bi nikako to trebalo biti. Zašto? Zato što je razgovor o problemima, ma koliko se činio neugodnim, nešto što može donijeti rješenje, ali i pogurati nas naprijed u razvoju i rastu.

Važnost pravilne komunikacije između partnera

Rješavanje problema nije uvijek ugodna stvar i ponekad se ljudima čini lakše problem ignoriraju, “gurnu pod tepih”, pretvaraju se da je sve u redu i nadaju se da će proći sam od sebe. Istina je međutim, da su problemi koji se riješe sami od sebe izuzetno rijetki, i da oni koje ne rješavamo imaju tendenciju da rastu.

Kratkoročno izbjegavanje da se razgovara o problemu može se činiti kao manje neugodno rješenje, ali na duge staze problem koji nije riješen može i uništiti vezu. On uvijek sa sobom nosi neko ogorčenje koje s vremenom ne samo da ne prolazi nego i raste.

Kulturološki, kao i kroz odgoj, žene su češće te koje razgovaraju o osjećajima, i one su i naučene da to čine vještije od muškaraca. Ipak, to ne znači da muškarci ne mogu pričati o tome, već upravo suprotno, ali bi trebalo malo više da to vježbaju.

Čak i ako motiv nije održanje i bolju kvalitetu veze, prepoznavati svoje emocije, imenovati ih i biti ih svjestan, jedan je od imperativa osobne sreće i razvoja svoje ličnosti. A ne postoji nitko tko ne želi biti bolji, kao što ne postoji nitko tko je potpuno savršen.

Postoji mnogo načina da se neka poruka prenese drugome i da ona stigne na pravi način. Na kraju je to upravo ono što svi želimo, da nas drugi razumije i da shvaća zašto govorimo to što govorimo, i zašto radimo to što radimo. Pogotovo ako je u pitanju netko tko nam je važan, koga volimo, tko nam je blizak is kime dijelimo život. No, što sve možemo po tom pitanju napraviti i na koji način?

Smjernice za bolju komunikaciju s partnerom

Možemo komunikaciju promatrati kao mogućnost da sa nekim izgradimo odnos, da ga pohvalimo i da mu pomognemo, da mu pošaljemo poruku da vrijedi i da mu pružimo pozitivan oslonac, umjesto da ga kritiziramo, govorimo mu što treba raditi i kako, kao i da mu stalno ukazujemo na pogreške i povređujemo ga.

Kada nekoga povrijedimo nećemo mu pomoći da nas razumije, niti smo poslali poruku da mi njega razumijemo, a rješenje nikada nije da netko jednostavno uradi ono što mi želimo. To je diktatura i nitko je ne voli.

Dobro je i da se sjetimo da dijela umeju da govore više od riječi, i da neverbalna komunikacija često ima jače efekte od verbalne. Treba izbjegavati dvosmislene poruke u kojoj verbalna poruka biva poništena neverbalnom, jer time ne samo da ne šaljete poruku koju želite već i gubite kredibilitet.

U razgovoru s partnerom nemojte tražiti krivca ili da određujete tko je pogriješio. Ako imate problem, imate ga zajedno. Umjesto krivnje, pronađite ono što je važno i fokusirajte se na to. Zanemarite nevažne stvari i njima se nemojte baviti.

U komunikaciji pokazujte poštovanje prema osobi s kojom komunicirate, stavite joj do znanja da ona ima svoju vrijednost kao ljudsko biće, i promatrajte je kao čovjeka. Nemojte ići u krajnosti i optuživati ​​drugog, koristeći rečenice tipa “Ti nikad, ti uvijek …”. Pokušajte biti jasni i realistični u diskusijama. Cilj nije objasniti partneru da je kriv i da je pogriješio, već doći do rješenja. To nećete postići pretjerivanjem i generalizacijama kao što je ova.

Prije nego što se upustite u diskusiju ili svađu, provjerite jesu li vaše pretpostavke točne. Nemojte ulaziti bilo u sukob ili u priču dok to ne učinite. Sjetite se da vi niste u glavi druge osobe i da ona možda svijet promatra malo drugačije od vas. Postoje situacije u kojima nećete isto misliti i reagirati. I baš zato, prvo provjerite da li zaista imate problem prije nego što krenete da ga rješavate.

Dobro je imati na umu, ne samo u partnerski odnosima već iu onim s prijateljima i obitelji, da su to ljudi koji vas poznaju, koji znaju kako se vi inače ponašate i da je to znanje bazirano na godinama koje su proveli pored vas, u komunikaciji s vama i promatrajući vaše ponašanje. Ukoliko u nešto niste sigurni, nemojte ignorirati što o tome misle najbliži ljudi, oni su ipak neka vrsta stručnjaka za vas.

Nemojte ulaziti u destruktivne rasprave. Umjesto toga budite iskreni i otvoreni po pitanju vaših osjećanja i stavova. Nemojte izbjegavati raspravu samo zato što mislite da će ona povrijediti vašeg partnera. Umjesto toga priopćite mu na adekvatan način i rješenje potražite zajedno. Prešućivanjem i laganjem samo ćete drugu osobu više povrijediti. Ponekad su teža rješenja ona koja su bolja za sve.

Nemojte manipulirate drugim ljudima, i nemojte ih omalovažavate. Postoje brojni načini kako to možete učiniti, kao što su ismijavanje pred drugima, nazivanje “imenima”, mijenjanje teme razgovora kada druga osoba govori nešto njoj važno, optuživanje, sarkazam, pretjerana kritičnost, izazivanje osjećaja krivnje. Ovakvo ponašanje vam na kratak rok može donijeti osjećaj da ste pobijedili, ali na dulji rok time radite protiv sebe i protiv veze u kojoj ste. Ukoliko želite ona opstane, ovo nije dobra taktika.

Razmišljajte o tome kako način vaš komunikacije utječe na druge ljude, umjesto da li ste postigli ono što ste htjeli. Ako vas ljudi nisu razumjeli, nemojte biti ogorčeni i ljuti, promijenite taktiku i način komunikacije. Pokušajte razumijete druge i da shvatite zašto osjećaju to što osjećaju i zašto se ponašaju na određeni način.

I naravno, nemojte to vaše razumijevanje zloupotrebljavati, koristiti osjećaje druge osobe za svoje ciljeve. Uviđavnost je bitna stavka komunikacije s drugima i nije daleko od poštovanja. Nemojte to zaboravljate.

Izgovori su loš način da se uspostavi dobra komunikacija. Zato pažljivo slušajte što priča druga osoba. Ne držite lekcije, zvocati, vikati, žaliti drugog, ali nemojte ni prihvaćati izgovore. Naravno, nemojte ih koristiti ni za sebe.

Jednostavna pravila dobre komunikacije:

Pravo vrijeme – Iako vas nešto jako muči, brine i imate potrebu za ozbiljnim razgovorom s partnerom, pitanje strpljenja i odabira pravog vremena može biti od velike važnosti. Prekidanje osobe usred nekog važnog posla ili pak u stresnim trenucima može se loše odraziti na vaš razgovor. Ponekad je dovoljno reci da želite razgovor i odabrati situaciju u kojoj ste oboje spremni za to.

Razgovor licem u lice – Ukoliko se rasprava odvija putem sms poruka, e-maila i slično, povećavate šanse da se pogrešno protumačiti ono što ste željeli reći. Da biste izbjegli nepotrebne nesporazume najproduktivnije bi bilo da se razgovor odvija “uživo”.

Napadi – Uslijed narastanja nezadovoljstva, tenzije i straha, ono što izgovaramo može dobiti veću težinu nego što želimo i djelovati kao osobni napad na osobu s kojom smo u konfliktu, što izaziva automatski obrambenu reakciju, umjesto koncentriranosti na ono što je izgovoreno i iznijeto kao problem . Obraćanje pažnje na izraze koji se koriste može biti od velike koristi kao i pristupanje problemu “hladne glave”.

Iskrenost – Ukoliko je komunikacija iskrena, ukoliko su partneri spremni priznati da i sami nisu savršeni i da prave greške, povećava se šansa da i razgovor bude kvalitetniji i da vas razumiju. Ponekad je teško priznati vlastite pogreške i ograničenja, ali ako se umjesto opravdanja izvinimo povećavamo kvalitetu razgovora, ali i samog odnosa.

Govor tijela, neverbalna komunikacija – Dati do znanja da slušamo partnera, također, je jako značajno za pravilnu komunikaciju između partnera – kontakt očima, tijelo okrenuto ka partneru, kao i mirnoća pokreta, signal je da nam je značajno ono što druga strana ima za reći , da smo spremni slušamo i razumijemo. Ako za vrijeme razgovora telefoniramo, šaljemo poruke ili se okupiramo nekim drugim poslom, jasno dajemo do znanja da nam razgovor nije značajan.

“Pravilo 48 sati” – Ovo pravilo objašnjava važnost iskazivanja nezadovoljstva zbog nečeg što je partner rekao ili uradio u pravo vrijeme. Dakle, ukoliko se dogodi situacija u kojoj je partner učinio nešto što nas je uznemirilo, to treba iznijeti partneru. To se ne mora uraditi odmah, naročito ako je tenzija jako velika i dovodi do bijesa, ali ako ste i nakon 48 sati uznemireni, prešućivanje bi moglo napraviti problem.

Moje misli se ne čuju – partner ne može znati kako razmišljamo i što nas je uznemirilo, ukoliko mu to ne kažemo. Ono što ne kažemo, što ostane neizgovoreno, može promijeniti naše ponašanje bez svjesnosti partnera o razlogu, a njegovo ponašanje ili ono što je rekao svakako ne može promijeniti.

Pitanje starog problema – Ukoliko se problemi iskažu, povrijeđenost prizna i partner razumije razlog uzrujanosti, nema potrebe taj problem ponovo prizivati ​​u sljedećem razgovoru ili raspravi. Dakle, ako stari problemi više nisu relevantni nema potrebe da se ponovno spominju.

Slušanje i povratna informacija

Ponekad koliko god da je poruka koju želite poslati vama jasna, imajte na umu mogućnost da partner nije dobio poruku onako kako ste vi željeli. Pogreške u komunikaciji mogu uzrokovati veće probleme nego što je u početku bio sam problem.

Da biste znali je li izrečeno i shvaćeno u potpunosti, možete zatražiti povratnu informaciju. Dok vi šaljete poruku partner može pripremati sljedeći argument ili pak kontra napad, i samim tim vaša poruka nije primljena. Dakle, možemo zaključiti da je i slušanje aktivan, a ne pasivan proces.

Važno je, također, imati na umu da tijekom rasprave partneri ponekad čuju “ono što žele”, a ne sve ono što je izgovoreno. Koncentriranost samo na ono što nam smeta u partnerovom izlaganju, upravo dovodi do toga.

Možemo primijetiti da je uzrok mnogih svađa upravo način na koji se partneri razgovaraju, a do uzroka problema se dolazi tek kasnije ili se ta tema ni ne načne. Ponovo vidimo važnost prenošenja poruke i pravilne komunikacije.

Dakle, svakako je korisno usvojiti ideju da se ne raspravljate kada ste jako ljuti i uzrujani, jer tada gubite moć objektivnijeg slušanja. Dajte si vremena da se smirite i “ohladite”, i tek tada pristupiti toj temi.

Pitanje povratne informacije, također, bitna je stavka svakog razgovora. Provjeriti i potvrditi ono što ste uvidjeli riječima – Da li sam te dobro razumio? Da li misliš na ovo ?, i slično. Povratna informacija može biti i neverbalna, na primjer klimanje glavom, smiješak, tišina, ili hladnoća u stavu. Čak je i nepostojanje povratne informacije na neki način povratna informacija.

Psihoterapija i razvoj odnosa

Osobni rast i razvoj, upoznavanje sebe i partnera, rad na svojim sposobnostima, ono su što čini ne samo da se osjećamo bolje, budemo produktivniji i zadovoljniji, već i da naši odnosi budu kvalitetniji.

Ulaganje u sebe predstavlja i ulaganje u sve naše odnose, pa tako i partnerske. Kvalitetni odnosi se grade i razvijaju stalno, a ono što je pritom nužno su znanja i vještine koje se uče i vježbaju, što je svakako preduvjet za osobnu sreću.