Jupiter ulazi u zodijački znak Raka, znak svoje egzaltacije. Premda se egzaltacija po mnogim astrolozima smatra najboljim položajem planeta, vrlo je bitno ostati svjestan činjenice da svaki položaj planeta u znakovima ima i prednosti i nedostatke.

Planete u egzaltaciji često znaju vinuti se u vis i pritom ne baciti pogled na svijet ispod sebe. Tako je i sa ljudima. Sa željama. Sa dobicima. Sa blagoslovima. Sa srećom. Sa nesrećom.

Sklonost ekstremizmu i pretjerivanju. Crno-bijeli svijet. Forsiranje krajnosti. Umjetnost je pronaći balans. Stajati na sredini, svjestan i pada i uspinjanja. Ostati realan.

Iako mnogi najavljuju da nas očekuje godina u kojoj će se humanizam odjednom proširiti cijelom planetom. Godina u kojoj će ljudi postati svjesni siromaštva i bijede oko sebe. Godina u kojoj će pomoć padati s neba. Ne treba zaboraviti da se čovjek ne rađa preko noći. Čovjekom se postaje.

Zato putovanje Jupitera kroz znak Raka možemo nazvati ciklusom rađanja čovjeka iz ljudi. Možemo se nadati da će pravda dobiti na cijeni. Da će se sustav vrijednosti okrenuti prema vrijednosti čovjeka kakav je, a ne prema onome što posjeduje. Možemo se nadati i da će empatija i suosjećajnost porasti, raširiti se među ljude. Možda ih i povezati.

Zamislićemo sliku velikog oceana koji spaja sve rijeke i mora. Zamislićemo sliku pomiješanog svijeta u kojem razlike među bićima čine bogatstvo, a ne razlog za rat. Zamislićemo svijet u kojem nema jednakijih od jednakijih.

Zamislićemo svijet u kojem vjera pobjeđuje religije. Svijet u kojem je jedina podjela na dobre i loše. Svijet bez okova i granica. Duše bez pečata. Sloboda u najpitkiji obliku. Zamislićemo svijet kao zrak koji udišemo. Slobodan. Slobodni.

Zamišljaćemo tako i sanjati kao da će naše fantazije ostvariti netko drugi. Kao da se ostvarivanje snova nas ne tiče. Kao da to nije naš posao. I kad se za godinu dana okrenemo unatrag, rećićemo da Jupiter u Raku nije donio baš nikakve velike promjene. Ni ne sluteći da promjene ovise od nas.

I možda me i više od svega strah tog ljudskog, praznog, fantaziranja. Opasni su to snovi što čekaju da ih ostvari netko drugi. Opasni su to ljudi što se ne usude iskoračiti. Opasni, prijatelju, opasni. Oni zamisle bolji svijet, a onda ga odbace. Pretežak im je posao promijeniti se. I tako sve počinje. Svaki rat, svako odbačeno dijete, svaki napušteni pas, svaka potreba za pomoći ugasne, svaki čovjek nestane. Opasni su to ljudi što ubijaju sebe. Svi bi nešto, a nitko se ne bi borio za ništa.

Takvih ćemo viđati na pretek u ovih godinu dana. Odjednom će iskakati veliki mislioci, patrioti, veliki humanisti, dobročinitelji, velike vjerske vođe, fanatici, predvodnici. Umjesto da vjera vodi ljude, činit će to religije. Umjesto da žive, ljudi bitće vođeni. Svime, osim svojim idealima.

I vidjet ćemo pokojeg hrabrog, neumornog Ratnika Svjetlosti koji će ustrajati na svom putu. Poklonit ćemo se pred tom snagom i hrabrošću. I možda, tek u titraju sekunde osvijestiti da je taj čovjek – Mi.

Možda ćemo postati svjesniji zahvalnosti. Možda ćemo naučiti da trebamo biti zahvalni na svakom udahu i izdahu. Zahvalni što dišemo i što ljudi koje volimo dišu. I kad pomislite da to nije dovoljan razlog za zahvalnost, zamislite da se nečiji dah prekine. I naučite cijeniti tuđe postojanje.

Zaboravite na sve one koje “imate ili nemate”, ne razmišljajte o tome da nekoga gubite, nitko nikoga ne gubi jer nitko nikoga ne posjeduje, kako kaže Coelho.

Umjesto toga, zatvorite oči, udahnite i kažite: Hvala. Svakog dana možete pronaći tisuću razloga izgovoriti tu riječ. Od 86.400 sekundi tijekom dana iskoristite barem jednu da pomislite na stvari koje vas čine sretnima.

Izvucite najbolje iz sebe, jer to nije ničiji posao no vaš. Napravite od sebe čovjeka, jer ta moć nastanka samo je u vašim rukama. I volite, bez razloga. Čisto i slobodno. Prihvatite ljude kakvi jesu ili ih nemojte ni prihvaćati. Napravite selekciju najboljeg od sebe i nikad ne zaboravite tko ste bili što ste postali i što sve možete.

I kad vas sreća susretne, kad osjećate ispunjenost, kad ostvarite svoje želje i snove, ne zaboravite tko ste nekad bili. Ne zaboravite cijeli svijet oko sebe kad se uspnu do vrha. Ne zaboravite na druge. I ne ostavljajte nikoga samog, a najmanje sebe.

Želim vam ljubav. Upravo ovakvu kao što ovaj beskućnik voli ovog psa. Bez očekivanja, koristi. U svakakvim uvjetima. Slobodnu. Čistu i iskrenu.

Živite ljubav, ali najvažnije od svega – budite ljubav.

Ma ljudi prepustite se i malo uživajte – čekaju nas grozni aspekti.