Mnogo godina poslije smrti onoga koji za veliki broj mladih predstavlja nedostižni mit, još uvijek se govori o apsurdnom i neobjašnjivom kraju čuvenoig glumca. Tko je odredio sudbinu ovog mladog života? Tko je u tajnosti radio protiv njega? To je mit koji ne može nestati.

Ali, tko je ubio Džesma Dina? Pitanje bi moglo zvučati apsurdno, imajući u vidu neizbježan odgovor – NIKO. Zna se, Dina je poginuo u 30. septrembra 1955. godine u svom automobilu.
Privodni, nitko ne može snositi odgovornost i krivicu zbog njegove smrti, a ipak su mnogi uvjereni da je ona rezultat ‘crne magije’! Balada je opet prisutna, dok se pokušava ponovno otvaranje ‘James Dean’ s Car Exhibition ‘, gdje se nalazi potpuno uništeni automobil, u kojem je on poginuo na autocesti 46. Na ogromnom panou piše kako je do nesreće došlo. Zatim, stoje podaci o automobilu njemačke proizvodnje čija je maksimalna brzina bila 220km / h, a cijena oko 7.000 dolara, zatim, velika slika dionice puta kod Paso Rablesa – Highway 46, sa strelicama koje pokazuju gdje se auto zanio, a zatim udario. Jedna tamnocrvena mrlja na komadu metala, mogla bi biti krv, privlači obožavatelje svih uzrasta.

prijeteća pisma

Srebrni ‘porše’ i dalje oživljava mit. Prisutan je svuda: na majicama, na bedževima, posterima … Ovi predmeti služe kao svjedoci priče o Jamesu Deanu, o tome tko je on bio, kako je proveo posljednje mjesece burnog i kratkog života. Imao je običaj da kaže: ‘Svi su neurotični. Jedino što me spašava je gluma. ‘ Dean je praktično svirao na sve instrumente, od bubnjeva do saksofona, obožavao je brzinu, u automobilu ili na motoru. Kao glumac, počeo je prvo sa sporednim ulogama u krimi i vestern filmovima na televiziji. Zatim se zaposlio kao čuvar parkinga i za to vrijeme je pohađao škole glume u Hollywoodu kod Jamesa Vitmora iu New Yorku kod Elija Kazana. Upravo mu je ovaj posljednji učitelj dao najveću šansu, povjerivši mu glavnu ulogu u filmu ‘Istočno od raja’. Džems Byron Din, tako glasi njegovo puno ime, odjednom je postao poznat i spreman za sljedeći film – Buntovnik bez razloga, vrlo sličan njegovom osobno životu, u režiji Nicolasa Reja. A zatim slijedi i treći film – DIV, s Elizabeth Taylor i Rok Hadsonom, koji je režirao nikad zadovoljni George Stevens.
Poslije Buntovnika bez razloga, uz stotine pisama obožavatelja, Dinu su počela stizati i prijeteća pisma. Bilo je onih koji su se zaklinjali da mogu ga uklone ‘moćima koje dolaze iz podzemnog svijeta i protiv kojih bi svaka obrana bila uzaludna’. Pet mjeseci nakon Dinove pogibije, jedan od fanatika, koji napisao oko šesdeset takvih pisama, bio je pronađen. Zvao se Jakob Simplton i imao je 19 godina. Mrzio je Dina, jer je bio idol njegove djevojke zbog čega je želio da ga ukloni. Ali Simplton nije bio jedini. Jedna četrdesetogodišnja vlasnica bara iz Chicaga priznala je da je potrošila čitavo bogatstvo za ‘užasne poslove’, kako ih je sama nazvala – nekromanta, vračeva trgovaca crne magije, od kojih je tražila da ubiju Jamesa Deana. Govorila je: ‘Ako ne mogu ga imam samo za sebe, ne treba ga ima nitko drugi. Ubijte ga! ‘
Kada su ga tijekom jednog intervjua obavijestili o ovoj rastućoj ‘negativnoj atmosferi’, Dean se samo nasmijao. Na pisma i priče nije uopće obraćao pažnju. Snimanje Diva je 30. rujna već bilo završeno. Navečer je iz los Angelesa ‘poršeom’ krenuo za Salinas, gdje je sljedećeg dana trebao sudjelovati na utrci. Na autocesti 46, prilično širokom i potpuno praznom, na raskrižju Paso Roblesa, iznenada se pojavio auto i presjekao mu put. Da bi izbjegao sudar, Džems DIn je naglo zaokrenuo volan, kola su se zanijela, zatim prevrnula, da bi na kraju završila na poljani, prethodno udarivši u drvo. Umro je na putu ka bolnici. Velečasni Džems De Vird, nekadašnji Dinov učitelj, došao je iz Cincinnatija na pogrebnu svečanost, tijekom koje je rekao: ‘Naš Džems je imao samo 24 godine, ali put koji je on prešao toliko je dugačak da ne bismo umjeli da ga dostignemo ni kad bismo živjeli 90 godina ‘.
U Hollywoodu poslovi gotovo uvijek gospodare onim što se zove obzir, poštovanje i dobar okus. Trebalo je promovirati dva Dinova filma, ‘Buntovnika bez razloga’ i ‘Diva’. Međutim, ‘lansiranje’ postaje problem kada glumca više nema. Nedostaje najvažniji oslonac. Izuzetan uspjeh filma ‘Istočno od raja’ nije bio dovoljan da bi se osigurao pozitivan ishod ostalih.
To je dokazala i smrt Rudolfa Valentina, jednog od najvećih filmskih mitova; plač i histerija, pompezna sahrana, a poslije toga nagli pad popularnosti njegovih filmova. Međutim, ‘Buntovnik bez razloga’ doživljava sasvim drugačiju sudbinu: dobru, štoviše, odličnu zaradu, postupno, kako se pune europske sale.

CRNA GOSPA

Reklama za ‘Diva’ inzistira na katastrofi, na pogibiji, na uništenom automobilu. Zakoni tržišta nemaju milosti: desetine proizvoda, majice, prstenje, narukvice, čizme koje podsjećaju na Dina i njegov kraj. Tako, na prilično jeziv način, promocija uspijeva privući javnost.
Postojala je ipak i jedna pozitivna strana – osnivanje ‘James Dean Memorial Foundation’ u New Yorku za pružanje ekonomske pomoći mladima, koji se opredijele za dramsku umjetnost ili književnost, ali s druge strane, nisu izostale ni špekulacije. Mnoge djevojke su bile spremne na sve samo da bi dobile, makar i najmanji komad, ‘auta smrti’. Odjeća Jamesa Dina postala je roba nevjerojatnog tržišta, često isječena na komadiće i trakice, a njegove kravate su dostigle astronomske cijene. Osnovana je i služba koja je odgovarala na pisma njegovih obožavateljica i slala im fotografije s njegovim autogramom, naravno lažnim, jer su one s originalnim potrošene za petnaestak dana.
Zatim je počela kružiti priča je Dean preživio nesreću, s teškim ozljedama, ali da je paraliziran i sakriven u nekoj vili. U njegovm grobu je, navodno, bio mladić koji je stopirao i koga je Dean usput pokupio.Demanti nisu mnogo vrijedili pred fanatizmom onih, koji su po svaku cijenu željeli vjeruju da je Džems Din živ. njegov glas, snimljen na pločama donio je nove prihode, a prodaja pjesme ‘Zvao se Din’ prevazišla je sva očekivanja. Korice za album, knjige, smišljene su da bi uvjerile u postojanje jednog oživljenog Dina, koji se ‘vraća s onog svijeta’ da bi zadoboljio svoje obožavatelje.
Međutim, u New Yorku se pojavljuje mladić s Jamajke koji izjavljuje: ‘Dakle, tako, želio sam ga ubiti i uspio sam!’ Već je imao problema sa zakonom zbog izvođenja zabranjenih obreda crne magije. Tako, polako počinje javljati mogućnost o nevjerojatnoj krimi priči u kojoj je tragični događaj predstavljao samo ‘vanjski’ aspekt. Zapravo, navodno je postojao netko tko je povukao konce da bi do katastrofe došlo.
Zatim su se, da bi opravdale ubojstvo Jamesa Dina, pojavile dvije vještice. Prva je bila Marta Zrasid, albanskog porijekla, sa studijom u Miamiju. Ispričala je da je uništila tog uobraženog glumca ‘mentalnom obmanom’, slomivši nad Dinovom fotografijom čašu punu žuči. Izgleda da je svoj obred obavila u trenutku kada je Dinov porše završio u polju. Bez ikakvog straha, mogla se hvali svojim ‘zločinom’, jer se crna magija na daljinu, u zakonu, ne posmtra kao kazneno djelo.
Još senzacionalniji bio je slučaj Mile Nurmi, obrazovane žene izraženog senziviteta. Časopis ‘Whisper’ bio jedan od prvih koji je nju, odnosno njene moći, povezao sa Dinovom smrću. Mila je, navodno, glumcu poslala fotografiju, snimljenu na groblju ispred otvorene rake, koju je popratila tekstom: ‘Darling, come and join me!’ – ‘Dragi, dođi i pridruži mi se!’
Pričalo se da je Dean bio u vezi s Nurmijevom i da ju je iznenada ostavio zbog neke poznate zvijezde. Nazvali su je ‘Dinova crna gospa’. Mila je u napadu bijesa probola nožem Dinovu sliku, a poslije tri dana je došlo do automobilske nesreće. Ovo je prava apsurdna zavjera jer – na toj dionici puta, bez crnih čini, navodno, nikada ni jedan automobil ne bi mogao pojaviti niotkuda, da bi Jamesu Deanu prepriječio put.