Elektricitet starih faraona. Christopher Dan, rođeni Britanac, koji od 1969. godine živi u Americi gdje je, između ostalog, radio na projektima usavršavanja laserske tehnologije, već 35 godina istražuje i premjerava piramide kod Gize, i zaključci do kojih je došao bacaju sasvim novo svjetlo ne samo na jedno od sedam svjetskih čuda, nego i naše shvaćanje antičkih civilizacija.
Na prvi pogled nevjerojatna i bizarna teorija o visokom tehnološkom znanju i opremljenosti kojima su raspolagali graditelji prije svega Velike piramide, poznatije kao Keopsova, kada se sklopi mozaik čini se nepobitnih činjenica koje Dan, ai drugi istraživači, iznose na svjetlo dana, dobiva na uvjerljivosti. Ali, u isto vrijeme postavlja i niz novih pitanja na koja nema odgovora, pa je shvatljivo da tradicionalni znanstvenici drže oči zatvorene i ponavljaju u beskraj scenarij s robovima koji vuku kamene blokove preko balvana i u milijunima ih slažu da bi svom faraonu napravili vječno počivalište.
Što je to čime Christopher Dan najviše intrigira znanstvenu zajednicu i čitalačku javnost? Čitava zamisao da su drevni Egipćani, ili neki još stariji narod koji je gradio piramide kod Gize, imali nekakvu vrstu električne rasvjete, povezana je sa zagonetkom kako su ljudi duboko u podzemlju mogli oslikavati stropa bez baklji, jer tragova čađe nema !? Objašnjenje da su koristili zamršeni sustav ogledala, ne ‘drži vodu’. Treće rješenje može biti samo elektricitet, i naslikano je 600 kilometara južno od Gize, u Hatorinom hramu, a taj prikaz nazivaju ‘Žarulja iz Dendere’.
