Sedamnaestogodišnja Karolina Claire iz Ontarija naprasno se razboljela 1877. godine. Naglo je izmršavila i počela pati od napada bunila. Govorila je mnogo i opisivala udaljena mjesta koja nikada nije vidjela. Oporavila se tek poslije godinu i pol dana, ali tada je postala ‘naelektrizirana’ i svi predmeti koje je dodirivala pretvarali su se u magnete. Za tijelo joj se lijepio pribor za jelo i samo teškom mukom i uz pomoć ukućana uspijevala je da ga se oslobodi.
Slične nedaće zadesile su i Franka Meklinstrija iz Joplin – morao je stalno da se kreće jer su mu se inače nog ‘lijepile’ za podlogu i morali su ga odvajaju od nje. Šesnaestogodišnji Luis hamburger proučavan je od 1890. godine na Farmaceutskom koledžu u Marylandu jer je mogao samo dodirom ruke da podiže predmete i drži ih ‘zalijepljene’ za kožu. Lakim dodirom jagodice uspijevao je podići teglu punu metalnih novčića tešku 2,5 kilograma.
Ipak, tek pojavu Lulu Hearst skrenula je ozbiljnu pozornost na fenomen paraelektričnih efekata, ačk i onima koji do tada smatrali da je riječ samo i pričama i pretjerivanjima. I kod nje se pojava ispoljila u doba puberteta, poslije četrnaeste godine, dok je jednom prilikom postaljala porculanski servis na sto. Tada se začuo snažan prasak i tanjuri su se polomili u paramparčad razletivši se po čitavoj prostoriji. Svi su zanijemili od iznenađenja i dok se još nisu pribrali. Lulu je prinoseći stolicu jednom rođaku sa zaprepaštenjem utvrdila da od nje više ne može odvojiti ruku! Dok je četvero prisutnih uzalud nastojalo da joj u tome pomogne, stolica se razletela u komade kao da je eksplodirala!
Nakon izvjesnog vremena, roditelji su nagovorili Lulu da svoje neobične sposobnosti pokaže svijetu i unvči ih. Tako je mlada djevojka postala ‘estradna zvijezda’. Držala bi, primjerice, kraj bilijarskog štapa dok su dva snažna čovjeka uzalud pokušavala drugi kraj obore na zemlju. Običnim zahvatom ruke uspijevala je podići stolicu u kojoj su, jedna drugoj u krilu sjedile tri odrasle osobe, a dodir njenog prsta bio je dovoljan da se stolica tako ‘ukopa’ da je ni trojica jakih muškaraca nisu mogla pomaknuti. Lulu Hearst je dobila nadimak Nesavladiva, au knjizi ‘Neobični ljudi’ objavljenoj 1961. godine, Edwards napominje da je dozvoljavala znanstvenicima da sve prate iz neposredne blizine, ali nikada nije otkriven trik ili prijevara.
Znanost je utvrdila da svaka stanica u našem tijelu ima svoj vlastiti električni naboj i da svaki kubični centimetaa mišića teoretski može proizvesti napon od 300.000 volti, ali male jačine, međutim, da bi se proizveli spomenuti efekti, potreba je daleko veća snaga. Te efekte najčešće su proizvodila djeca u pubertetu, ali ni pubertet, kao uzročnik fenomena, nije pravilo, jer je poznat slučaj dječaka po imenu Zalu, koji je sa šest godina bio u stanju dobro ‘protrese’ svakog tko ga dotakne. Čak i jedna beba, rođena 1869. godine u Francuskoj, u mesti Sent-Urben, ispuštala je iz prstića sasvim vidljive iskre, a kada je u 9. mjesecu umrla oko njenog tijela još neko vrijeme osjećalo se prilično jako zračenje.
Slučaj Pauline Shaw iz novijeg vremena znanstvenici su pokušali objasniti ‘alergijom na izvjesne namirnice’! Michael Salis, stručnjak za elektricitet ljudskog tijela, pripisao je ovaj elektricitet: ‘abnormalno mehanizmu do koga dolazi nakon uzimanja čitavog niza namirnica. Njihovo razlaganje utječe na elektromagnetsko polje u organizmu, a ukoliko tijelo ‘pokupi’ još i statički elektricitet iz neposredne okoline, na površini kože može se obrazuje izuzetno jako električno polje ‘.