Da li se u ovim slučajevima radilo o istinskoj levitaciji? Ili su to bile samo halucinacije? Ili samo priželjkivanje želje za lebdenjem u zraku? To što ljudi povremeno podliježu halucinaciji, odnosno masovnoj halucinaciji, svakako je bolje potvrditi nego savladati silu zemljine teže.
Godine 1918. jedan je psiholog, L.H.Horton, izvršio eksperiment tijekom kojeg je grupu od 30 sudionika ubjeđivao da ih može naučiti vještini levitacije. Osmero od polaznika njegova tečaja stvarno je povjerovalo da su lebdjeli. Jedna žena grčevito se uhvatila za stolicu na kojoj je sjedila, jer je u posljednjem trenutku odlučila da se ipak ne podigne u zrak. Drugi jedan učenik prekinuo je eksperiment – zbog paničnog straha od letenja.
Takve reakcije iznenađuju, jer je lebdenje, odnosno letenje vlastitom snagom prastari san čovječanstva. Levitacija se ne nalazi slučajno na repertoaru onih scenskih mađioničara koji drže do svog renomea. I na Internetu je taj san već bio prezentiran. U rubrikama o magiji, i početnici i iskusni praktikanti mađioničarstvu nadugačko i naširoko pričaju o svim magičnim trikovima svog zanata.
Nisu samo mađioničari i mističari zainteresirani za levitaciju. I ozbiljni znanstvenici bave se proučavanjem tog fenomena. U uglednom astronomskom časopisu ‘Icarus’ na vrlo stručan način objašnjava se da se čestice prašine na Mjesecu i asteroidima nalaze u jednom stanju lebdenja – unatoč tome što ta nebeska tijela posjeduju vlastitu gravitaciju.
Prema kazivanju nekih znanstvenika kojima se može vjerovati, levitacija postoji i na makroskopskom – za nas, dakle, vidljivom području. Fenomen koji iza toga stoji zove se dijamagnetizam. Pod njim se podrazumijeva jedna slaba magnetska sposobnost, koja se može registrirati i kod naizgled nemagnetskih predmeta. Dijamagnetizam se, ipak, razlikuje od običnog magnetizma u jednoj važnoj stvari: on ne privlači, nego odbija. Voda vrijedi za osobito dijamagnetičnu. Ako neki dijamagnetičan predmet izložite snažnom magnetskom polju, on će, zbog svoje odbojne snage, zapravo lebdjeti.
Godine 1997. britanski i nizozemski znanstvenici su u časopisu ‘Science News’ izvijestili da su u šupljem prostoru jednog vrlo snažnog okruglog magneta jednu žabu doveli u stanje levitiranja. Do sada su znanstvenici uspjeli lebdjeti i skakavce, biljke i čistu vodu. Isti princip se primjenjuje i kod Maglev-vlakova (magnetska levitacija).
