Horor film ‘Paranormal aktiviti’ iz 2007. godine, a zatim i njegov nastavak, donijeli su Meka Sloutu (Micah Sloat), nositelju glavne uloge, ne samo popularnost, nego i pitanja da li vjeruje u slična dešavanja koja su tema filma, ili je skeptik? On odgovara da je, što se tiče paranormalnog, to prestao biti još od šesnaeste godine, nakon događaja u rodnom Connecticutu.
‘Posao je mom ocu išao tada vrlo dobro i 1997. godine preselili smo se u vilu koju smo kupili. Bila je to tako velika kuća, izgrađena početkom 1900-tih godina, da sam se prvih nekoliko mjeseci gubio u njoj. Sa sestrom Arijanom, dvije godine mlađom od mene, istraživao sam dio po dio i stigli smo do trećeg kata, gdje nitko nije živio i koji je služio kao skladište. Bilo je tamo nečeg čudnog, ta hladnoća koja je prosto ulazila u kosti, mnogo knjiga, fotografija u starinskim okvirima, tragova u prašini, ali iznad svega – mnogi predmeti su bili tako postavljeni jedan na drugi da su naprosto balansirali! Na podu smo zatekli gomilu zgužvanih papirnatih maramica ‘, priča Meka.
Stravičan susret sa svijetom natprirodnog dogodio se jedne noći početkom prosinca kada je zbog oluje nestalo struje u kući. Sestra ga je nagovorila da uzmu baterijske svjetiljke i odu na treći kat, i mada se plašio, kao stariji brat to nije smio pokazati i odbije avanturu.
‘Išli smo hodnikom i ona je otvarala svaka vrata i osvjetljavala unutra, smijala se i plašila me. Govorio sam joj da prestane jer sam osjećao da ne bi trebali biti tu, ali nije me poslušala. Vrata na kraju hodnika bila su drugačija od ostalih – teška i masivna.Otvorila ih je uz škripu, ušla unutra i nestala u mraku. Ja sam stajao kod stepenica, čekajući je, ali je nije bilo. Pozvao sam je, ali nije mi odgovarala. Kosa mi se digla na glavi kada su se vrata sama od sebe zalupila. A onda sam čuo njezin vrisak. Potrčao sam, gurnuo vrata i ušao u sobu. Arijana nije bila u njoj. Vikao sam: ‘Arijana, gdje si?’, Ali se nije javljala. U jednom kutu sam vidio poveći otvor u zidu ili izrezane daske kao ulaz. Osvijetlio sam i ugledao sam sobu u kojoj je na podu bio jedan stari madrac, a moja sestra je stajala unutra kao skamenjena. Pomaknuo sam lampu i osvijetlio stolicu za ljuljanje u kojoj se nalazio neki ljudski oblik, ljudsko lice i dva oka koja su piljila u mene! Nešto je užasno isijavalo iz tih očiju. Stolica se micala kao da se neko ljulja u njoj. Zgrabio sam sestru, otrčali smo dolje i uletjeli u spavaću sobu naših roditelja, razbudivši ih u panici. Majka je povjerovala da se nešto događa na trećem katu, ali otac je tvrdio da su to sve dječje fantazije i nastavio spavati. Mi te noći nismo spavali ‘, kaže Meka Slout.
Sutradan je istražen treći kat i otac je rekao da nije znao za postojanje te sobe. Unutra je, osim madraca i stolice za ljuljanje prekrivene paučinom, bio ormar s ladicama i jedan stol na kojem se nalazio razbijeni tanjur s ostacima nečeg što je mogao biti rođendanski kolač, sudeći po svjećici u njemu. Sve je to bilo, kako se čini, iz 1940-tih godina. Nakon toga, Mekin otac je pozvao čovjeka od kojeg je kupio kuću i saznao da se on mnogo godina bojao živjeti u njoj, jer je bila posjednuta duhovima! Ona je nekada bila vlasništvo vrlo bogate obitelji, čija kćerka je dugo u kući živjela sama. Bila je mentalno poremećena i obitelj je prestala voditi računa o njoj. U toj sobi je i umrla.
‘Majka je dovodila razne ljude da očiste kuću, ali ništa nije vrijedilo. Otac je i dalje mislio da su to gluposti. Arijana od toga dana nije htjela govoriti o tom događaju, a na treći kat više nikada nije zakoračila ‘, rekao je Slout.