Ljudi i dinosauri zajedno !? Podrijetlo čovjeka kao i vrijeme njegovog nastanka sujoš uvijek velika nepoznanica za čovječanstvo, bez obzira na to koliko se službena nauka trudila da ljudima prikaže da su njihova objašnjenja i činjenice točni i bezpogovorno. Međutim, mnogo je dokaza koji govore suprotno tome, ali zbog naučničkoglobija i njihovih interesa skrivaju se od pogleda današnjeg svijeta. Ove stvari prkose Darwinovoj teoriji evolucije, a to je ono što njezini pobornici iz svijeta znanosti ne žele ni čuti. Ali …

Trinaestog svibnja 1966. godine u Iki, glavnom gradu male peruanske provincije na obali mora, udaljenom oko 300 kilometara od Lime, bio je 42. rođendan lokalnog doktora Javiera Kabrera Darkea (slika lijevo). Njegov stari prijatelj, fotograf Feliks Llosa Romero, donio mu je naizgled sasvim običan poklon – zanimljivo izrezbareno kamenje. Dr Kabrera, koji se dugo godina bavio praistorije te regije Perua, ispitao je ureze na kamenju i ustanovio da predstavljaju vrstu ribe koja je izumrla milijunima godina ranije. Priča o ovom zanimljivom nalazu stigla je i do braće karlosa i pabla Soldija, poznatih kolekcionara preinkanskih artefakata. Oni su dr Kabrera pokazali tisuće slično izrezbarenih kamenova pronađenih u oblasti Okukahe i požalili se da unatoč svim naporima ne mogu zainteresiraju arheologe da se pozabave ovom enigmom. Kabrera je kupio od njih 341 kamen za oko 50 dolara.
U doktorovom privatnom muzeju nalazila se već zbirka kamenja koja je pripadala njegovom ocu, španjolskom aristokrati Bolivia Kabrera. Kamenje je sakupljeno na poljima obiteljske plantaže krajem 30-tih godina prošlog stoljeća. Vrlo su ličili na njegove nove primjerke. Uskoro je dr Kabrera pronašao novog dobavljača – farmera po imenu Bazilio Usčoja – i od njega kupio još nekoliko tisuća. Potpuno opsjednut čudnim kamenjem, dr Kabrera je do kraja 70-tih godina prikupio više od 11. komada neobično izrezbarenog kamenja.
Kamenje se prilično razlikuje po veličini – ima ga od šljunkolikih kamenčića do popriličnih komada. Svima je zajednička tamna patina na kojoj su gravirani crteži zapanjujuće raznolikosti – neki među njima prikazuju bestijalnost, a neki su opisani kao prilično ljubavnog karaktera.
Kabrera je podijelio svoju kolekciju na grupe: ima tu zvjezdanih mapa, mapa neidentificiranih oblasti, scena kompleksnih kirurških zahvata, ljudi koji korsite teledkope da bi promatrali zvijezde i komete, ali i nešto što podsjeća na ljude u letećim strojevima. Tu su i prizori koji predstavljaju direktan izazov općeprihvaćenom pogledu na povijest života na zemlji. Prikazuje ljude u interakciji s izumrlim životinjama – u lovu i pripitomljavanju različitih vrsta dinosaura, posebno brontosaura, tiranosaura rexa, stegosaurusa i letećih pterodaktila. Poznavatelji tvdre da je pravi dragulj u osvoj seriji svena u kojoj čovjek ubija dinosaura ručnom sjekirom. Još je impresivnije što lovci, kako izgleda, demonstriraju zavidno poznavanje anatomije životinja. Oni presijecaju vitalne živčane centre na kralježnici dinosaura, što bez sumnje izaziva trenutnu smrt zvijeri.
Kabrerina medicinaska karijera je bila zavidna – Penzionisaćete se kao profesor i prvi čovjek medicinskog fakulteta Sveučilišta u Limi. Prirodno, u početku je šutio o ‘dinosaurusovo kamenju’, pokušavajući privući pozornost stručnjaka najprije kamenjem na kome je zabilježeno neočekivano napredno znanstveno znanje u astronomskim i medicinskim scenama. ‘Kirurško kamenje’ ukazuje da su, milijunima godina prije prve moderne civilizacije, tvorci kamenih crteža posjedovali nevjerojatno znanje iz oblsti medicine. Sve do krvavih detalja se prepoznaju prizori transplantacije srca, jetre, bubrega, carski rez, operacije na mozgu, sofisticirana medicinska oprema, akupunktura i genetski inženjering. Ukratko, ova izuzetno kontroverzna ‘kamena knjižnica’ je arheološka anomalija – vrhunski primjer onoga što je pionir misterioznih istraživanja, Ivan Sanderson, nazvao pogrešno raspoređenim artefaktima.
Krajem 60-tih, kada je već kupio od Bazlija Usčoje na tisuće komada graviranog kamenja, Kabrera je plašljivo počeo promovirati svoje ‘otkriće’, pričajući o tome svakome tko je pokazao bar malo volje da ga sasluša. Ubrzo je priča stigla do ljudi poput Erich von Däniken i robert Šaro.
Naravno, kamenje iz Ike je postalo vodeći hit zagovornika teorije o drevnim astronautima, koji smatraju da je u drevnoj prošlosti naše planete postojala izuzetna znanstveno i tehnološki razvijena civilizacija o kojoj ništa ne znamo, a čije je porijeklo nesumnjivo vanzemaljsko.

Mnogi su pisci tvrdili da je to očiti iako zbunjujući dokaz o postojanju moćne civilizacije iz vremena prije nestanka dinosaura – prije 65 milijuna godina. Trenutno prevladavajući znanstveni stav jeste da dinosaure i naše najranije pretke dijeli vremenski razmak od 60 milijuna godina. Toj ogromnoj vremenskoj razlici idu u prilog geološki dokazi i moderne metode datiranja, što ideju o koegzistenciji ljudi i dinosaura čini znanstveno neodrživom. Ipak, i teoretske posljedice prihvaćanja pravovaljanosti kamenja iz Ike su isto tako teške. Na primjer, ako su ljudi postojali u tako dalekoj prošlosti, kako je moguće da su preživjeli nekoliko globalnih katastrofa koje su pridonijele smrti dinosaura i ogromnog procenta drugih postojećih životnih oblika? Ako su dinosauri preživjeli do modernog doba, zbog čega su iznenada nestali?