Otoci koja se pojavljuju i nestaju nisu ništa novo u povijesti moreplovstva. Priče o njima, minulih su stoljeća, bile uobičajne io njima se često raspravljalo iu najuglednijim znanstvenim institucijama.
Na starim pomorskim mapama nalazimo ucrtana brojna otoka, kojih danas nema: Antilija, St. Brandan, Brazil, Frisland, otok Sedam gradova …, a priče o njima više su nego zanimljive.
Kada su Mauri, pod vodstvom generala Tarika, 711. godine, provalili na europsko tlo i zauzeli današnju Španjolsku i Portugal, legenda kaže da su sedam katoličkih biskupa, s nadbiskupom iz Oportha na čelu, koji nisu željeli živjeti pod upravom osvajača, predvodili skupinu izbjeglica , što se ukrcala na nekoliko brodova, i otplovila na zapad. Priča kaže da su se, nakon lutanja, iskrcali na ovećem, živopisnom otoku na kojem su osnovali sedam gradova, kako su svom novom prebivalištu i dali ime.

O otoku Sedam gradova, međutim, od tog se trenutka pričaju kontroverze. Sljedećih stoljeća, mnogi ga moreplovci smatraju fantomskim, au 12. stoljeću, znameniti arapski zemljopisac i kartograf Idrisi, piše o jednom otoku u Atlantiku, koji se naziva Bahelia, na kome je nekad ranije postojalo sedam gradova. No, to je otok nakon toga iščezlo io njemu se sve do 14. i 15. stoljeća ništa nije čulo. Tada se na mapama talijanskih i španjolskih moreplovaca, u zapadnom dijelu Atlantika, pojavljuje otok Antilija sa sedam gradova neobičnih imena: Azaja, Ari, Haisos, anzu itd, a 1474. godine portugalski kralj Alfonso V poklanja kapetanu F. Telesu ‘Sedam gradova i druga otoka na Atlantiku, sjeverno od Gvineje ‘!
Nema sumnje da je tih godina otok Sedam gradova predstavljalo istinsku misteriju. O tome svjedoči i zapis flamanskog pomorca Ferdinanda Dulmusa, koji je 1486. ​​godine tražio dozvolu od portugalskog kralja da uzme u posjed taj otok ukoliko ga uopće pronađe, a španjolski veleposlanik na engleskom dvoru Pedro Ahala 1498. obavještava svoga kralja da su pomorci Bristola slali nekoliko ekspedicija u potragu za otocima Sedam gradova i Frisland, ali ih nisu uspjeli pronaći!
Ostalo je nejasno da li su i zašto neki kartografi poistovjećivali otok Sedam gradova s ​​Antilija. Poznato je da su europski zemljopisci iskreno vjerovali da Antilija postoji. Tako ju je 1492. godine Martin Bechaem, na svom znamenitom globusu, smjestio u Atlantik, uz napomenu da je ‘jedan španjolski brod bez ikakve opasnosti 1914. godine doplovio do njene obale’!
Antaliju su pominjali i drugi kartografi 15. stoljeća, au pismu kralju Alfonsu V 1480. godine, pominje je i Kolumbo riječima ‘otok Antilija, koji je i vama poznat’. Kralj mu čak Antilima preporučuje ‘kao dobro mjesto gdje će se na svojoj plovidbi zaustaviti i iskrcati na obalu’.
Koliko je poznato, Kolumbo se nikada nije tamo iskrcao, jer Antilima nije našao, ali su po tom fantomskom otoku, kasnije, dobili ime Veliki i Mali Antili!