Znaci, simboli, čudne geometrijeske figure koje, ovisno od postavljanja, zrače pozitivno ili negativno, često potječu iz veoma davnih vremena. Bili su poznati i primjenjivani u antici kao nazaobilazni element obreda, običaja i filozofije. U današnje vrijeme opet se otkrivaju začuđujuće osobine tih figura i simbola. Jedan od najpoznatijih takvih simbola je JIN-JANG, koji potječe iz filozofije stare Kine – Taoizma.
Nastanjanje JIN-JANGA procenjue se oko 3.000 godina prije naše ere. To je ipak i dalje velika zagonetka koja, vjerojatno, neće biti uskoro riješena. Osnova kozmičkog poretka i reda prirode bilo je postojanje, uzajamno djelovanje i prožimanje dviju sila koje predstavljaju vječnu dvojnost prirode, vječno kretanje između spolova dobra i zla: JIN-JANG.
JANG je sve ono što je pozitivno, aktivno, poticajno, dok je JIN negacija, smirenje, pasivnost. JANG simbolizira muški element u prirodi: život, nebo, sunce, dan, dok JIN simbolizira ženski element prirode: smrt, zemlju, mjesec, noć. JANG je delatan, svijetao, oličava radost, dok JIN predstavlja tugu i crnilo.
Oba elementa se uzajamno prožimaju i nemoguće ih je odvojiti. Taj osnovni princip dvojnosti svega što nas okružuje prikazuje se u vidu kruga podijeljenog na dva jednaka dijela linijom u obliku obrnutog slova ‘S’. Element JANG je bijeli dio kruga, element JIN je crni dio. Ipak, bijeli dio sadrži crnu točku, a crni dio bijelu točku što podsjeća da u svakoj sili postoji i dio suprotne sile. Oba kraja razgraničavajući sinusoidne linije stapaju se s rubom kruga koji simbolizira TAO – Veliku Cjelinu koja sadrži sav ostatak.
Sve pojave u svijetu koji nas okružuje uvjetovane su TaoOm i harmonijom između JINA i JANGA. Nastupanje dana i noći, pojavljivanje narednih godišnjih doba rezultat je preplitanja JINA i JANGA. Zahvaljujući njihovom sadejstvu nastale su pojave rađanja i umiranja, stvaranja i raspadanja života na zemlji. Istina, prema izvjesnim kosmogonijskim teorijama na samom početku je trebalo da postoji nedjeljiv T’ai-KI (prapočetak svemira), poravnat s kaosom, no ipak, od kako su se iz njega izdvojile ove dvije sile (JIN-JANG) svijet treba vječno postoji kao rezultat njihovog naizmjeničnog nastupanja. To je u skladu s velikim zakonom RAVNOTEŽA – BALANS.
Tražeći suvremenu filozofsku interpretaciju JIN-JANGA potrebno je obratiti pažnju nato da on nema vrednujućih ni ocenjujućih osobina. U principu, dvije suprotne sile koje ulaze u njegov sastav nemoguće je ocijeniti. U prirodi nema pojam dobra i zla, ona ne primjenjuje takvo vrednovanje. To je isključivo intelektualni produkt čovjeka – dobar i ispravan samo u sferi moralnih načela koje je sam stvorio.
I ono što je zlo – na primjer, grabežljivac, kao i ono što je dobro – primjerice janje, prirodi su potrebni i jednako važni za njezino nenarušeno stanje. Kao i svemir, koji postoji zahvaljujući sadejstvu tih dviju sila s ekvivalentima u nebu i zemlji, i nastanak čovjeka, život i smrt, u tijesnoj su vezi s sadejstvom ta dva elementa. Može se reći da je JIN-JANG pratio Kineze za života, ali isto tako i ‘prije života’ i ‘poslije života’.
Prema vjerovanju Kineza čovak je imao dvije duše: jednu koja je poticala iz elementa JANG, dakle iz neba, i drugu koja je imala element JIN i koja je poticala iz zemlje. Kada se čovjek rodio dolazilo je do spajanja vječnih sila JIN i JANGA u njemu. Poslije čovjekove smrti duša se vraćala u nebo koje je bilo stjecište svih elemenata JANG, a duh p’o, zajedno s tijelom, bio je stavljen u grob gdje se spajao sa zemljom – sjedištem elemenata JIN. Duša HUN, kao izvor inteligencije i psihološkog života, bila je znatno važnija od duha p’o koji je u čovjekovom organizmu bio receptor doživljaja niže kategorije, odnosno čulnih doživljaja.
Najveće božanstvo bilo je nebo, sjedište dobročiniteljskim energije JANG koje se nalazilo visoko iznad JINA, zastupljenog preko zemlje. Ono ne proteže svoju kontrolu samo nad pozitivnim silama, već i nad svim zlim duhovima i njihovim djelima. S tim u vezi je postojalo uvjerenje da nijedan demon ne može učiniti čovjeku nepravdu bez odobrenja neba ili bar bez njegove prešutne suglasnosti. Bio je to glavni razlog prinošenja žrtava nebu u nadi da će ono zaustaviti sve negativne sile.
Sile JIN i JANG se nalaze u stalnoj borbi i svaka od njih, nakon postizanja pobjede, počinje popuštati suprotnoj sili da bi, poslije izvjesnog vremena, opet preuzela primat. To je od ogromnog značaja u svakodnevnom životu: u načinu rada i vremena njegovog trajanja, kod izbora načina provođenja slobodnog vremena, kod izbora društva ili partnera, kod odabiranja odgovarajuće prehrane, kao i kod izbora odgovarajućeg prirodnog lijeka za liječenje pojedinih oboljenja. Najvažnije je povezivanje na principu suprotnosti i saznanje da cijeli svijet koji nas okružuje uvijek teži ravnoteži i punoj harmoniji.
Iznimno zanimljivo je promatranje principa JIN-JANGA među biljkama i povrćem koje svakodnevno koristimo. JANG je vruć, tvrd, zbijen u svojoj strukturi, agrseivan. JIN je hladan, mek, vodnjikav i pasivan. JANG je sunčev sustav, vreo, snažan. JIN je lunarni sustav, hladan, nježan, prozračan. Pojedine biljke mogu biti JIN ili JANG. Pojednostavljeno, to manje više izgleda ovako: dijelovi biljaka koji rastu u zemlji, a koristimo ih, primjerice, cikla – su JANG, oni koji rastu iznad zemlje, na primjer: bundeva, paradajz, krastavac – su JIN. Na primjeru biljaka moguće je promatrati kako se suprotne osobine međusobno povezuju. Podzemni dio mrkve će biti JANG, međutim, lišće će biti JIN. To je u tijesnoj vezi s oblikom i bojom, ali i sa sposobnošću da zrači ovisno od pojedinih sastavnih elemenata. Rehn, čiji je korijen najviše JANG, jedno je od najsnažnijih zračećih povrća. Zato može biti primjenjivan kao zaštita od štetnog zračenja, a istovremeno sam liječi mnoga oboljenje, zapaljiva stanja i deformacije ljudskog organizma.
Važno je i to da iste stvari jednom mogu biti JANG, drugi put JIN ili u izvjesnim fragmentima JANG i JIN (istrugan korijen hrena začinjen vrhnjem ublažit prejako djelovanje mesa – JANG, jer struganjem i razvodnjavanjem dobiva JIN osobine). U Kini i na Dalekom istoku se smatralo da je svijet izgrađen od pet elemenata: vatre, vode, zemlje, metala i drveta. To je u tijesnoj vezi sa pravilnim protokom energije i životne sile zvane KI (ili ČI) i sa ravnotežom međusobno suprotstavljenih i istovremeno povezanih sila JIN i JANG. Ovih pet praelemenata svemira nalaze se u vrlo kompliciranim uzajamnom odnosu: s jedne strane svaki element rađa sljedeći element i potiče njegov razvoj, odnosno: iz drveta se rađa vatra, iz vatre – zemlja, koja se preobražava u metal, dok iz metala nastaje voda. Ipak, s druge strane, isti taj element uništava svog ‘unuka’: znači, vatra topi metal, pod udarcem metala se ruši drvo, drvo svojim korijenjem razara i uništava zemlju, zemlja zasipa vodu, a voda gasi vatru.
Na tom uzajamnom poticanju i kočenju, na toj borbi suprotnosti, zasnovana je suština svega što postoji i što se ispoljava. Svaka pojava, svaki proces, sve što se događa, rezultat je uzajamnog djelovanja i borbe tih suprotnosti, a istovremeno ta borba izaziva kretanja i razvoj. Polazeći od ovih općih filozofskih pretpostavki kineski liječnici su odgovarajuće interpretirali prikupljena saznanja o anatomiji, patologiji, fiziologiji i utvrđivali principe znanstvenih teorija i metoda postupanja koji su podlezali postepenoj prirodnoj evolucijskoj promjeni. Znanje kineskih liječnika o anatomiji i čovjekovoj fiziologiji bilo je vrlo veliko. Osim točnog poznavanja ljudskog tijela i svih anatomskih tvari, u uskom shvaćanju te riječi, također su razlikovali i izvjesne glavne organe shvaćene kao anatomsko-fiziološki sustav. To su bili: srce, slezena, pluća, bubrezi i jetra.
Na principu regularnosti odnosa JIN-JANGA i uzajamnog djelovanja ‘pet praelemenata’ smatralo se da su ovi organi tijela međusobno neraskidivo povezani i da djeluju kako u procesima sinergizma i poticanja, tako i antagonizma i kočenja. Tvrdilo se da u srcu prevladava element vatre, u slezeni – zemlje, u plućima – metala, u bubrezima – vode, au jetri – drveta. Otuda je nastala osnovna shema puta uzajamnog delovanjaglavnih organa tijela: srce potiče slezenu i koči pluća, slezena potiče pluća ali koči bubrege, pluća potiču aktivnosti bubrega ali koče jetru, koju, za razliku, potiču bubrezi, ali ovi koče srce i, najzad, jetra potiče srce ali koči slezenu. Na ovaj način su kineski liječnici tretirali organizam kao jednu cjelinu. Razumjeli su nužnu i nepromjenjiva uzajamnu ovisnost njegovih dijelova i podsjećali na dva puta i dva vida tog djelovanja: neposredno – tijelo na tijelo, i pomoću posredne karike, posrednih organa.
Glavni organi su: srce – odnosno cijeli vaskularni sustav koji u sustavu ispunjava funkciju krvotoka i najtesnje je povezan s psihičkim stanjima; slezena – je cijeli probavni sustav koji obuhvaća aktivnosti primanja i pretvaranja hrane, njenog upijanja i korištenja od organizma i uklanjanja stalnih izlučevina; pluća – cijeli dišni sustav koji obuhvaća i kožu; bubrezi – cijeli sustav stvaranja i izbacivanja mokraće, vodne prerade u organizmu, sustav žlijezda unutrašnjeg lučenja, sustav za uklanjanje tekućih izlučevina; jetra – centralni vegetativni i periferni živčani sustav s njegovom funkcijom sjedinjavanja organizma s vanjskom sredinom i reguliranje aktivnosti unutarnjih organa. Za uzajamni odnos elemenata JIN-JANG u organizmu, au rezultatu toga i za osobine temperamenata, odgovoran je ‘žuč’ – humoralni element s-reguliranja sa živčanim sustavom.
Sustav uzajamnog djelovanja najvažnijih organa tijela mož se manje više ovako objasniti. Poticanje živčanog sustava povlači za sobom pojačavanje krvotoka. To izaziva povećanje potrebe u odnosu na probavni sustav čije aktivnosti su opak nešto ublažene stanjem poticanja živčanog sustava. Pojačavanje aktivnosti probave povlači za sobom pojačavanje dišnih aktivnosti koje se povećava naročito kod smetnji u cirkularnom sustavu. Poticanje aktivnosti pluća izaziva zatim pojačanu aktivnost cijelog humoralnog sustava i pojačava rad bubrega što do određenog stupnja može biti ublaženo intenzivnim funkcioniranjem aparata za varenje.
Opće poticanje humoralnog sustava može podržati stanje poticanja živčanog sustava, ali ublažava aktivnost srca. Međutim, dobra disajna aktivnost ublažava podsticajnost živčanog sustava. Ovakvo uzajamno djelovanje ‘organa’ i smjer započet prvobitnim poticanjem živčanog sustava predstavlja primjer ‘sindroma viška’ grupe JANG. Ako ispitamo taj proces pri prvotnom kočenju živčanog sustava onda ćemo stvoriti pojam o ‘sindromu manjka’ grupe JIN.
Kada su svi organi zdravi i obavljaju svoje aktivnosti onda, zahvaljujući samoregulaciji organa, proces poticanja ili kočenja lagano nestaje. Ako neki organ bolestan ili oštećen a njegova aktivnost je poremećena, tada slijedi prekid lanca samoregulisanja i ne dolazi do nestanka procesa. Tada u tom, ili drugom tijelu, nastaje poremećaj koje se odražava na cijeli sitem koji zahtijeva liječenje.
