U našem društvu stres je postao svakodnevna pojava. Prihvaćena je činjenica da ga doživljavaju svi odrasli, ali, manje je pažnje posvećeno tome da ni djeca nisu imuna na stres. Domaći zadaci, ispiti, druga djeca u školi, roditelji, njihov eventualni razvod, kao i druga događanja, predstavljaju izvore stresa u životima mladih i djece.
Zapravo, svaka osoba u našem društvu doživljava neki oblik stresa. Ne postoji vrijeme u životu pojedinca kad se može reći da uopće ne osjeća stres. Bebi trebaju čiste pelene, jednogodišnjak ima težak period učenja hodanja, djeca doživljavaju stres polaska u vrtić iu školu, osmaci osjećaju stres pri upisu u srednju školu, srednjoškolci pri upisu na fakultet ili tijekom traženja posla.
Što je stres?
Različiti autori različito definiraju stres. Možemo ga definirati kao stanje u kojem je poremećena psihofizička ravnoteža organizma, stanje u kojem pojedinac ne može ispuniti prekomjerne zahtjeve koje okolina pred njega postavlja.
Pod pojmom stres najčešće podrazumijevamo fiziološki, ponašajni ili emocionalni odgovor organizma na neku prijeteću situaciju.
Na fiziološkom planu stres se vidi u povećanoj koncentraciji nekih hormona u krvi, povećanoj provodljivosti kože, ubrzanom pulsu, povišenom krvnom tlaku, želučanim tegobama, glavobolji ili stanju hipertenzije.
Nedavna istraživanja ukazuju na to da bi stres mogao negativno djelovati i na cjelokupni imunitet organizma. To bi značilo da je stres povezan is bolestima kao što su tumori i alergije. Osim toga, u stanju stresa javljaju se i neugodna osjećanja straha, srdžbe, bespomoćnosti, ali i opći osjećaj neugode i uznemirenosti.
Nekada se stres može ogledati iu ponašanju, kroz ekspresivne znakove straha ili kroz promjene u kognitivnom funkcioniranju (primjerice, kroz promjene u učinkovitosti rješavanja problema). Primjerice nezaposlenost većini ljudi predstavlja snažan izvor stresa s kojim se suočavaju na različite načine.
Stoga je poznavanje općih strategija suočavanja sa stresom kao i općih teorija stresa važno za razumijevanje reakcija izazvanih nekim specifičnim stresorima, poput gubitka posla ili stanja nezaposlenosti.
Što se događa kada smo pod stresom?
Svakako najpoznatiji i najutjecajniji autor u ovom području je američki psiholog Richard Lazarus. On je postavio do danas najpoznatiji teorijski model stresa i konstruirao nekoliko psiholoških testova za mjerenje stresa i strategije suočavanja.
Prema njegovom mišljenju i nalazima, čovjek prolazi kroz tri procesa kada je izložen stresu:
– u prvoj fazi procjene, osjeća neku vrstu prijetnje,
– zatim slijedi proces nalaženja svih mogućih reakcija na prijetnju
– i tek nakon toga slijedi reakcija, odnosno neki od mogućih načina suočavanja.
Drugim riječima, sam događaj predstavlja samo potencijalni izvor stresa ili stresor, a pojava i intenzitet stresa su osobno određeni. Oni ovise od toga kako osoba vidi situaciju. O stresu govorimo u situaciji kada osoba procjenjuje da postavljeni zahtjevi nadmašuju njezine sposobnosti.
podjela stresora
Akutni – uzrokovani naglim promjenama u okolini, koje dovode do isto naglih promjena u organizmu.
Kronični – uzrokovani trajnom neugodnom situacijom, u kojoj se pojedinac nalazi duže vrijeme, bez mogućnosti izlaska iz situacije koja stres izaziva.
podjela stresa
Fiziološki stres (opterećenje organa i tjelesnih sustava)
Psihološki stres (kognitivni proces i emocionalno stanje)
Socijalni stres (socijalna situacija)
Vrste suočavanja sa stresom
Problemu usmjereno suočavanje – traženje informacija, planiranje, poduzimanje akcija, usmjeravanje na pozitivne aspekte situacije.
Emocijama usmjereno suočavanje – traženje socijalne potpore, otvoreno iskazivanje emocija.
Izbjegavanje – negiranje, bijeg u maštu, ponašajne izbjegavanje, mentalno ili ponašajne deangažovanje.
Osim razlika u doživljaju stresa, postoje i individualne razlike u načinu suočavanja sa stresom. Dvije najčešće vrste suočavanja sa stresom su – suočavanje usmjereno na problem i suočavanje usmjereno na emocije.
Prva strategija odnosi se na nastojanje da se situacija izmijeni i da se ukloni izvor stresa, a druga se temelji na ublažavanju učinaka negativnih emocija koje stresor izaziva. U stvarnosti su prisutne obje tendencije, ali u različitoj mjeri.
Ljudi se nikada ne opredjeljuju samo za jednu strategiju suočavanja, pa možemo govoriti samo o reakciji koja je kod njih dominantna, u odnosu na strategije koje su manje izražene.
Kada osoba smatra da može nešto konstruktivno učiniti kako bi riješila problem, obično je dominantno problemu usmjereno suočavanje, a ako situaciju vidi kao bezizlaznu, obično je fokusirana na bavljenje emocijama. Jedna strategija ne isključuje drugu.
Dimenzije suočavanja sa stresom
Akutno suočavanje – je poduzimanje konkretnih aktivnosti za otklanjanje stresora ili umanjivanje njihovog djelovanja.
Planiranje – znači promišljanje o mogućim načinima suočavanja sa stresom i odabir strategija djelovanja.
Zanemarivanje drugih aktivnosti – podrazumijeva ostavljanje po strani drugih okupacija, kako bi se osoba mogla posvetiti isključivo suočavanju sa stresorom.
Samokontrola – znači čekanje s djelovanjem, dok se ne pojavi prikladan trenutak za reagiranje.
Traženje pomoći – traženje instrumentalne pomoći od strane drugih, pitanje za savjet ili informacije u vezi problema.
Traženje emocionalne potpore – podrazumijeva traženje moralne potpore, razumijevanja i empatije od strane okoline.
Traženje “ventila” – obuhvaća sva ponašanja kojima se otvoreno izražavaju emocije.
Odustajanje, “mirenje sa sudbinom” – odnosno neangažovanje u ponašanju i neangažovanje u razmišljanju, kroz uključivanje u različite aktivnosti, koje će osobu spriječiti da razmišlja o problemu.
Pozitivno djelovanje i rast – tendencija da se sa stresom suoči traženjem pozitivnih aspekata stresne situacije.
Negiranje – podrazumijeva neprihvaćanje da stresor postoji, i ponašanje kao da problema nema.
Prihvaćanje – znači prilagodbu na situaciju kakva jeste, bez nastojanja da se išta promijeni.
Stres na radnom mjestu
Istraživanja pokazuju da većina zaposlenika svakodnevno doživljava stres na radnom mjestu. Međutim, u velikoj mjeri i nezaposleni osjećaju stres svakodnevno zbog pritiska koji je uvjetovan sve većom nezaposlenošću.
Najviše i najčešće stres doživljavaju stalno zaposleni ispitanici, svakodnevno ili više puta tijekom tjedna, a najrjeđe su pod stresom samostalni poduzetnici i umjetnici. Što se razine pozicije tiče, najintenzivnije stres doživljavaju radnici, stručnjaci i menadžment, koji su pod stresom svakodnevno, a najmanje stresa na poslu imaju pripravnici i osobe na ulaznim pozicijama.
Zaposlene žene više doživljavaju stres u odnosu na zaposlene muškarce, ali visoka razina stresa doživljavaju i nezaposlene žene. Zaposlenici koji su najviše pod stresom imaju između 26 i 30 godina, a nezaposleni između 18 i 25 godina.
Većina ispitanika, oko 44 posto njih, svakodnevno osjećaju da su pod stresom. Skoro svaki drugi ispitanik svakodnevno osjeća stres. Nešto rjeđe, odnosno više puta tijekom tjedna osjeća njih oko 34 posto. Oko 18 posto ispitanika, stres osjećaju par puta mjesečno ili jednom mjesečno. Pošteđeni od stresa, koji ga osjećaju nekoliko puta godišnje ili ga gotovo nikad ne osjećaju je samo oko 4 posto.
Nedostatak materijalnih sredstava je najčešći uzrok stresa. Više od četvrtine danih odgovora na pitanje što je najveći uzrok stresa, ispitanici su odgovorili da je to nedostatak materijalnih sredstava. Nešto manje danih odgovora se odnosilo na nezaposlenost, koja je sve veća, potom su ispitanici isticali probleme na radnom mjestu i ljude kojima su okruženi kako na radnom mjestu, tako iu privatnom životu. Najmanje je onih koji smatraju da na stres utječe trenutna situacija u državi i problem neriješenog stambenog pitanja.
Stres se kod većine ispitanika ispoljava kroz nervozu i razdražljivost, konstantan umor i nagle promjene raspoloženja. Kod nešto manje njih, kroz dekoncentrisanost, glavobolju, stalni strah od nečega. Kod najmanjeg broja ispitanika se javljaju i nesanica, nezainteresiranost, pad imuniteta i fizičke promjene.
Od ukupnog broja ispitanika koji su zaposleni oko 60 posto njih doživljava stres na radnom mjestu, oko 37 posto ovisno o radih obveza, a samo oko tri posto zaposlenih ispitanika ne doživljava stres na radnom mjestu.
Zbog osjećaja nemoći da utječu na stvari oko 21 posto zaposlenih ispitanika imaju stres na poslu. Veliki uzročnici stresa kod zaposlenih su i nerazumni zahtjevi nadređenih, nedostatak komunikacije u timu ili loša komunikacija, kao i visina i / ili neizvjesno vrijeme dobivanja plaće.
Nešto manje zaposlenih ispitanika je kao uzrok stresa navelo nedostatak sigurnosti za svoje radno mjesto, prekovremene sate i rad s klijentima. Najmanje je onih koji su kao uzrok naveli rad s klijentima oko pet posto njih, i duga i česta putovanja, nešto više od jednog postotka.
Većina odgovora na pitanje kako stres utječe na posao ispitanika, odnosi se na razmišljanje o otkazu. Mnogima stres utječe i na smanjenje produktivnosti, pogoršava im komunikaciju i povećava konflikte na poslu. Kod manjeg dijela ispitanika se povećava broj i opseg pogrešaka koje se prave tijekom rada, povećava se mogućnost za ozljede, kao i broj bolovanja.
Oko 55 posto zaposlenih smatra da strah od posljedica krize utječe na njihov nivo stresa, dok preostalih 45 posto smatra da ne utječe, jer se trude da ostanu pozitivni i da se izbore sa situacijom, naviknuti su na to, trude se da ne razmišljaju ili ne vjeruju da će osobno osjetiti te posljedice.
Tehnike suočavanja sa stresom
Iako ne možemo u potpunosti spriječiti utjecaj stresa, tehnike relaksacije su od pomoći da se umirimo. Budući da stres može imati loš utjecaj na naše tijelo, tehnike relaksacije nam pomažu da budemo zdraviji, kao i tehnike dubokog disanja.
Ovladavanje stresom, kao bilo koje ponašanje, nastaje navikom.
Mnogi ljudi u našem društvu razvijaju nezdrave načine suočavanja sa stresom. Kad su pod stresom, okreću se alkoholu, duhanu ili drogama, kao načinu suočavanja. Ali, te im stvari ne mogu ukloniti stres. Dugoročno, mogu izazvati još više stresa.
Ako netko svaki put, kada je pod stresom, posegne za cigaretom, vrlo će lako razviti naviku pušenja. Znamo da pušenje uzrokuje rak, emfizem i druge bolesti. Dakle, pušenje će vremenom zapravo pojačati stres.
Suština prevencije nezdravih načina suočavanja sa stresom jeste intervencija, dok su djeca još mala i nemaju formirane navike. Učimo li djecu o stresu i pozitivnim načinima suočavanja, vrlo je vjerojatno da će, umjesto nezdravih, razviti zdrave tehnike ovladavanja stresom.
Stres i imunitet
U jednoj od najutjecajnijih studija psiholog Sheldon Cohen, radeći s grupom znanstvenika specijalistima za prehlade u Engleskoj, pažljivo je procjenjivao u kojoj su mjeri ljudi tjedna života doživljavali stres, a potom ih stalno izlagao virusima koji izazivaju prehlade.
Nije svaki od ispitanika dobio prehladu, jer snažan imuno sustav može, a to stalno i čini, da se odupre virusu prehlade. Cohen je pronašao da, ako su ljudi izloženiji stresu, veća je i vjerojatnost da će se prehladiti.
Kada su ih izložili virusu 27 posto je dobilo prehladu, a nisu bili izloženi stresu, 47 posto onih koji su doživjeli najveći broj stresnih situacija, dobivali su prehladu, što direktno ukazuje na to da stres slabi imuno sustav. Dok je ovo možda jedan od znanstvenih rezultata koji potvrđuju već poznate pretpostavke, ono se smatra otkrićem i orijentirom zbog svoje znanstvene preciznosti.
Slično ovome, bračni parovi koji su tijekom tri mjeseca svakodnevno bilježili svađe i prepirke, otkrili su značajan obrazac – tri ili četiri dana nakon velikog broja prepirki, dobivali su infekciju ili prehladu gornjih respiratornih organa. U slučaju mnogih banalnih virusa, razdoblje smirenosti je predstavljao vrijeme inkubacije, što ukazuje na to da su ljudi postajali posebno osjetljivi kada su bili najuznemireniji ili najzabrinutiji.
Isti obrazac stres-infekcija može se primijeniti iu slučaju virusa herpesa, koji izazivaju groznicu na usni ili oboljenja genitalija. Kada su ljudi jednom zaraženi virusom herpesa on miruje i povremeno se razbuktava. Aktivnost virusa herpesa može se pratiti preko broja antitijela u krvi.
Tijekom ovakvih proučavanja reaktivacija virusa herpesa javljala se kod studenata medicine koji su polagali završne godišnje ispite, kod nedavno razvedenih žena i kod ljudi koji su se nalazili pod stalnim pritiskom zbog brige o članu obitelji.
Cijena stresa se plaća ne samo oslabljenim imuno-reakcijama, još jedno od istraživanja je ukazalo na negativne utjecaje stresa i na kardiovaskularni sustav.
Psihoterapija kao emocionalno podučavanje
Možda ne možemo odlučiti kada će nastupi i djelovati neki stresor na nas, ali možemo steknemo kontrolu nad dužinom njegovog trajanja i učinkovitog razrješenja.
Jedan od znakova emocionalne zrelosti jeste u što bržem savladavanju stresnih situacija.
