Apokalipsa je stvaranje pisca koji više ne sudjeluju u društvenom životu. On samo piše. I što on otvara gotovo više i ne može se predati na njega. Prorok govori i čuti od Gospodina. No, osim toga nema apokalipsa, jer je tajna povijest i sudbina svijeta ne može stati u bilo koju od formula napisana.
Mistici ih iznosi u metaforama, simbolima, alegorijama, a svaki apokaliptičnom slikovitom, kao što su vizija. Osim toga, apokaliptična ne govorimo mnogo o određenim događajima dao onoliko vremena koliko je oblikovanje imidž nadolazeće vrijeme. I u očima svjetske apokalipse je nešto što je na kraju, on nestaje, a njihova osnovna misao je usmjerena na „posljednje bitke između dobra i zla.” Za proroci i zle sile nisu tako očiti, oni se manifestiraju u akcijama pojedinih nositelja zla – grijeha i okrutnosti cara, o prevrtljivosti gomile i slično – a apokaliptične tamne sile povijesti diljem demonskih hordi pakao koji potiču carstva, nasilnici i Pariah gužva.
Apokalipsa ne tretirati povijest svijeta kao što je on tretira pogane. Za njih je svijet nije strmogljavljuje dekadencija u njegovim rukama, ali on nije prepoznao napredak. Dakle, nema napretka. Za njih je povijest sukoba između dva kraljevstva: kraljevstvo Krista i kraljevstvo Antikrista, a Stari zavjet apokaliptična u kraljevstvo Mesije i Njegovih neprijatelja.
Otac Menj vjeruje da Apokalipse pisci su gotovo nikako ne mogu popeti na istinske biblijske razini s njima kao da su gotovo nikada ne sja istinsko otkrivenje. Ovdje su najjači prikaz čovjekovih mašte, snova i fantazija. To je, kaže otac promijeniti „, samo odraz proročke vizije, ali ne i sebe. Apokaliptična pripadaju samo neke stranice proročanski natpis Zaharija, Ezekija, Joel, ali općenito samo Knjiga o Danielu. Nitko od druge apokaliptičnog nije bio uključen u Bibliji samo zato što je u njima bilo mnogo elemenata biblijskog svjetonazora drugih. Svi su oni bili uglavnom zajmovi grčke, zvjezdara i perzijskog porijekla. Bilo je dosta apokalipse u Novom zavjetu – Apokalipse Petra i druge – ali Crkva je priznala samo jesti Otkrivenje Ivanovo.
Govoreći o Otkrivenju, samo po sebi postavlja pitanje: Tko je i kada ga je napisao? Autor se naziva: I – Ivan, brat vaš, sudjeluju u nevolji i patnji. Riječ „problem” koristi se u Apokalipsi koristi deset puta, i definitivno spojni genezu. Dakle, čovjek koji je sudjelovao u patnji Crkve, koji je i sam kršćanin brat i mentor općina u obzir. O ne govori ništa.