Vitezovi templarskog reda došli su, izgleda, u posjed Plaštanice uzimajući je kao zalog za veliku novčanu pozajmicu ugarskom kralju Beli. Bio je to već kraj 13. stoljeća, a da li je mađarski vladar na neki način iznudio relikviju iz jednog od srbskih manastira – Sv.Dimitrija ili Mileševe – ili do nje došao pljačkom, nije poznato, ali je moćnim templarima još samo ova kršćanska dragocjenost bila potrebna pa da budu, uz ogromno materijalno bogatstvo kojim su raspolagali, superiorniji i od pape i od francuskog kralja.
Kao stalna prijetnja crkvenoj dogmi, nad glavama katoličkih poglavara ‘visila’ su saznanja templara do kojih su došli na Istoku, u samoj kolijevci kršćanstva, i koja se nisu uvijek slagala sa službenim vatikanskim stavovima. Posjedovanje kontroverzne Plaštanice moglo je biti posljednja ‘kap u čaši’ koja je odlučila o sudbini templara i jedan od razloga da francuski kralj Filip IV Lepi angažira inkviziciju iu toku samo jedne noći, u petak, 13. listopada 1307. godine, pohapsi sve templare i stavi ih na muke priznati čak i najstrašnije zločine protiv vjere i Crkve. Da li su priznali i tajnu gdje čuvaju Kristov grob? U svakom slučaju, ne bi se moglo tvrditi da je Crkva željela uništiti ovu relikviju, prije će biti da je htjela samo da je skloni ili, po potrebi, proglasi falsifikatom.
Kako je Plaštanica konačno dospjela u ruke viteza de Šarnijea, jesu li mu je predali sami templari prije uhićenja, ili je to zaista bio ‘plijen iz bitke’ – ali ne na Istoku protiv muslimana iu ratu za Svetu Zemlju, nego negdje u Francuskoj – ostaje za sada nepoznato. Međutim, što se dalje događalo s pokrovom uglavnom nije tajna. Misteriju čuva Bijeli anđeo u manastiru Mileševa – pa ukoliko je teško povjerovati da se pravi Kristov pokrov još krije negdje u Srbiji, s pravom ostaje pitanje kakva je bila sudbina grala – odnosno kovčežića u kojem je stoljećima, sve do sklanjanja u srbski manastir, čuvana Plaštanica .