Kako bismo doprinijeli boljem razumijevanju VTI-a, možemo, primjerice, razmotriti neke od senzacija povezanih s procesom izlaženja iz fizičkog tijela. Podaci prikupljeni iz izvješća sudionika eksperimenta održanog tijekom praktične nastave na tečaju VTI-a, koje diljem svijeta provodi Međunarodna akademija svijesti – International Academy of Consciousness, ranije poznata pod nazivom Međunarodni institut za projekciju i svjesnost, ukazuju na to da među uobičajene senzacije koje se obično doživljavaju prilikom izlaženja ili vraćanja u fizičko tijelo spadaju: padanje, plutanje i reperkusije, kao npr. mioklonus – trzanje udova, naglo buđenje, projekcijska katalepsijom (osjećaj sličan paralizi u snu), propadanje, umrtvljenost (tupost), intrakranijalni zvukovi (zvukovi za koje se čini da dopiru iz glave), utrnulost, vidovitost, titranje (osjećaj poput njihanja ili ljuljanja ), treperenje i spokojnost. Među ostala iskustva koja su studenti spominjali spada opažanje vanfizičkih bića, osjećaji poput svrbež, hladnoća, promjene temperature, tlak u tijelu, suze, kao i vidovitost i efekt tunela. Ispitanici su također izvještavali o doživljavanju brojnih neobičnih senzacija kao što je vrtnja, valovi koji prolaze kroz tijelo, pulsiranje, naticanje, podizanje, vrtoglavica, rastezanje, dematerijalizacija i ključanje.
Osobno Eksperimentiranje je najlogičnija metoda provjere ovih osjećaja, i istraživači koji pokušavaju utvrditi zajedničke elemente u ovim iskustvima u velikoj mjeri ovise o prikupljanju podataka iz osobnih doživljaja. Zbog toga se razloga u proučavanju VTI-a često koristi anketiranje. Jednu od prvih zabilježenih anketa provelo je Britansko društvo za psihička istraživanja u Ujedinjenoj Kraljevini 1890. godine. Više od 100 godina kasnije, 1999. godine, Međunarodna akademija svijesti preko Interneta je pokrenula složenu anketu koja analizira 98 različitih aspekata VTI-a. Do danas je na nju odgovorilo više od 7.000 korisnika Interneta. Istraživači Međunarodne akademije svijesti Wagner Alegreti i Nancy Trivclato priznaju da sudionici ankete nisu reprezentativan uzorak opće populacije, budući da su svi korisnici interneta i većina ih se otprije zanimala za proučavanje paranormalnog.
Usprkos tome, rezultati pokazuju da su mnoga različita obilježja pojava povezanih s VTI-jem zajedničika ljudima diljem svijeta, bez obzira na njihovu dob, spol, nacionalnost, etničku pripadnost, kulturno porijeklo, vjeru, stupanj obrazovanja ili socioekonomski status. To je važan rezultat koji dodatno potvrđuje vrijednost obavljanja takvih istraživanja. Ranije spomenute senzacije potvrđene su preliminarnim rezultatima online ankete MAS-a, koji otkrivaju da je od prvih 1.185 ljudi koji su odgovorili na ovu anketu 1999., njih 1.007 izjavilo da je doživjelo neke od ovih senzacija. Među ostalim zanimljivim istorisjki istrazivanjima je i studija koju je provela Celia Elizabeth Grin. 1967. godine. Ona je 380 učenika Sveučilišta u Oxfordu upitala jesu li ikada imali bilo kakva iskustva u kojima su osjetili da se nalaze izvan tijela. 34 posto učenika odgovorilo je potvrdno.
Pored toga, mnogi znanstvenici proveli su velik broj eksperimentalnih istraživanja. Primjerice, 1972. godine je Janet Lee Mitchell, istraživačica Amerčckog društva za psihička istraživanja iz New Yorka u SAD-u, provela velik broj ogleda s ciljem produbljivanja znanja o gledanju tijekom boravka izvan tijela. Subjekt istraživanja bio je Ingo Swann, poznati vidovnjak i nadrealistički slikar. Tijekom eksperimenta, različiti predmeti skriveni su na platformu obješenu 3.5 metra iznad poda prostorije. Nakon što je ‘projektirao’ svoj pogled, Swan je opisao predmete koje je vidio riječima i crtežima. Nezavisni sudac točno je spojio osam Swanovih crteža s osam ciljanih predmeta korištenih u ogledu. Tako zadovoljavajući rezultati bili su vrlo malo vjerojatni i dokazali su ‘putujuću’ prirodu Swanovog poglcdu.
Sledece je godine Karlis Osis, parapsiholog, poslao otvoreni poziv diljem SAD svim osobama koje su u stanju napraviti namjernu projekciju, da se projektiraju izvan tijela i dođu u prostorije Američkog društva za psihička istraživanja u New Yorku. Od velikog broja prijavljenih dobrovoljaca izabrano je stotinu ljudi. Četiri ciljana predmeta postavljena su na unaprijed određena mjesta u zgradi. Iako eksperiment nije postigao potpun uspjeh 15 posto sudionika pružilo je jasne dokaze da je posjetilo urede vanfizičkim putem. Godine 1979., u suradnji s Donnom L. McCormik i ponovno u Američkom društvu za psihička istraživanja u New Yorku, Karlis Osis testirao je kinetičke efekte projektirane svijesti. Momčad razvio metodu mjerenja prisutnosti vanfizičkog tijela projektirane osobe (u ovom ogledu, to je bio Aleksander Tanous) putem sustava senzora postavljenih unutar zatvorene komore. K tome je projektirana osoba trebala pokušati opaziti likove koje je nasumično stvarao posebno izrađen optički sustav unutar komore. Od 197 pokušaja koje je napravio Tanous, zabilježeno je 114 pogodaka i 83 promašaja tijekom 20 seansi. Svaki put kad je Tanous bio u stanju točno opisati izabrani i prikazani lik, senzori su zabilježili prisutnost nečega u zatvorenoj komori.
Ranije spomenuti istraživači MAS-a proveli su eksperimentalni istraživački projekt pod nazivom Polje projekcije. Eksperiment je usmjeren na razumijevanje procesa kojim osoba stječe informacije kroz VTI i videnje na daljinu. Glavni cilj eksperimenta je istražiti razumijevanje informacija nefizičkim sredstvima i kasniji prinos tih informacija fizičkom mozgu. Pet skupina dobro osmišljenih ogleda već je provedeno u Španjolskoj, Portugalu, SAD i Velikoj Britaniji. Vanjski nadglednici i suci prisustvovali su svim eksperimentima kako bi potvrdili valjanost znanstvene metodologije. Intrigantni preliminami rezultati predstavljeni na Trećem međunarodnom kongresu projektologije i znanosti o svijesti u Medicinskoj školi u New Yorku 2002. pokazali su da je od 105 sudionika, njih 52 izvijestilo o 93 slučaja VTL-a. Predstavljeni rezultati također ukazuju na to da se oblici predmeta, a zatim i boje, najlakše primjećuju prilikom boravka izvan tijela.