Kloniranjem embrionskih stanica znanstvenici bi mogli stvoriti zamjenu za živce i organe kojima bi se pobijedile razne bolesti, između ostalih i Alzheimerova. Prvobitni motiv za kloniranje bio je da se stvore transgenerične životinje, a stvaranje genetskih kopija ljudi, poznato kao reproduktivno kloniranje, etički je neprihvatljivo za većinu ljudi i vrlo je izvjesno da može ostati tehnički nemoguće. Dakle, što je tu dobro za nas pored terapeutskih proteina koji se stvaraju iz transgeneričkih bioreaktore?
U jeku najveće rasprave oko Doli mnogi istraživači su ukazali da takozvano terapeutsko kloniranje može imati velikih potencijala u transplantacijama i korekciji tkiva. Terapeutskim kloniranjem može se stvoriti neograničen izvor bazičnih ćelija tijela koje se mogu iskoristiti u slučaju ozljeda ili oštećenja mozga ili srca, na primjer. Postoji veliko interesovanje za bazične stanice, pa i nekoliko načina za njihovo izdvajanje i korištenje, a kloniranje je samo jedan način.
Terapeutsko kloniranje bi teklo ovako: uzorak stanice (mogu biti idealne stanice kože) dali biste na uzgajanje na kulturi. Zatim bi se jedna od stanica spojila s praznom ljudskom jajnom stanicom – potpuno isti postupak koji je doveo do stvaranja ovce Doli. Potom biste se nadali da će se stanica razmnožiti i postati početni embrij poznat kao blastociste. Unutarnji sloj stanica u ovoj strukturi predstavljao bi željene embrionske bazične ćelije (ESC) od kojih se po želji može razviti bilo koji tip stanice. Na tom stupnju se blastocista razbija i ESC se neko vrijeme razmnožava. Proces se ponavlja nekoliko puta dok se ne stvori dovoljna zalihe ESC-a. Posljednji stadij bi bilo njihovo dijeljenje u željenu vrstu stanica i rast u prisustvu različitih kemijskih supstanci zvanih ‘faktor rasta’.
Možda sve ovo zvuči pomalo pretjerano? Nešto početnog elana za terapeutsko kloniranje izgubilo se kada su istraživači shvatili kako je komplicirano kloniranje cijelih životinja. Ipak, već imamo dokaz za terapeutsko kloniranje: istraživači na Sveučilištu Monash iz Australije i u Kompaniji za znanstvena istraživanja bazičnih stanica kod Melbournea, započeli su postupak s miševima i dobili ESC klonirane iz ćelije odraslog miša.
Ipak je teško doći do praznih jajnih stanica – njih nema dovoljno ni za oplodnju in vitro – te je kloniranje, barem za sada, suviše skupo i neefikasno – barem za javnost. Ali, ako bi terapeutsko kloniranje bilo moguće, medicinska korist bila bi ogromna. Transplantaciona kirurgija ima svih mogućih vrsta problema. Nedostaju donatori, a čak i kada se dođe do novog srca, bubrega ili pluća, pacijenti su prinuđeni da doživotno ostanu na lijekovima koji suzbijaju imunološki sustav. Doze tih lijekova se vrlo teško određuju jer moraju biti veoma precizne – ako je doza prevelika, pacijent je podložan raku i infekcijama opasnim po život, a ako je premala, organizam može odbaciti novi organ.