Nije jasno zbog čega ni papa ni isntitucije iz Vatikana od 1956. pa do dans nikada ništa službeno nisu kazali o trećoj objavi. I, dakako, najveća tajna je to što nema nikakvog objašnjenja za činjenicu da je Vatikan u nekim dijelovim cenzurirao tekst koji je napisala Lusija. U vezi s tim, otvara se i sljedeće pitanje: u kojoj je mjeri ono što je Lusija napisala i predala 1943. godine nadbiskupu identično s onim što je on predao Vatikanu tek 1956. godine? Odnosno, nije li u međuvremenu netko, iz nekoih razloga ‘dorađivao’ prvobitnu sadržinu treće objave?
Na sva ova pitanja odgovora nema. Ali, nema ga i sljedeće: tko je u Vatikanu njemačkom izdavaču Luisu Emerih doturio cenzuriran tekst treće objave, koji je 1963. objavio u časopisu ‘Nojes Europa’ – Nova Europa. Upućeni tvrde da se objavljeni tekst od originala razlikuje po tome što je izostavljeno nekoliko rečenica. Prije svega onih koje se odnose na predviđanje procesa u Katoličkoj crkvi.
Misli se, naime, na dio objave iz Fatime koji slijedi iza rečenice: ‘Sotona će uspjeti prodrijeti čak i do najviših mjesta u Crkvi’. Upućeni tvrde da se potom nabrajaju problemi s kojima će se Vatikan suočiti. Ima tumačenja da se pod ovim podrazumijeva pojava razlika u tumačenju Javanđenja, ali i zahtjeva za ukidanje celibata, za ispitivanje položaja i svemoći pape, zahtijeva da se Vatikan modernizira, prihvatiti abortus … Spominje se i pojava ‘narodnih crkava’ u Latinskoj Americi koje su stale iza borbe naroda u tom dijelu svijeta za samostalnost, za poboljšavanje uvjeta života i za pravo da gospodare vlastitim prirodnim i drugim bogatstvima.
Ovom tumačenju – koje potječe od ljudi profesionalno vezanih za Vatikan, uključujuči i neke svećenike specijalizirane za Fatimu – dodaju se još neki elementi. Treća objava, navodno, najavila je i sukob unutar Vatikana između reformista i konzervativaca. One prve predstavljao je Pavao Vi, a druge je predvodio papa Wojtyla, koji je često upozoravao na satanin prodor u najviše redove crkve.
Tvrdi se da je cenzura treće objave izvršena iu dijelu u kojem se najavljuju apokaliptični događaji na Zemlji. Od ratova do ekoloških kataklizmi. Pitanje je, međutim, zašto bi Vatikan to izbrisao? Postoji objašnjenje da je to urađeno kako se javnost ne bi uznemirila, ali pitanje je da li je to bio jedini motiv.
Bilo kako bilo, činjenica je da Vatikan od 15. listopada 1963. kada je ‘Nojes Europa’ objavila ‘diplomatsku’ verziju treće objave Iz Fatime, pa sve do danas, nije reagirao. Niti je demantirao taj tekst, niti ga je potvrdio, niti je o njemu zauzeo, barem javno, bilo kakav stav. Ali, to je jedini tekst vezan za treću objavu koji je dostupan javnosti. A upućeni tvrde, i jedini tekst koji je dostupan čak i najvećem broju kardinala katoličke crkve, jer osim papa i članova Svete kurije, original nitko ne smije vidjeti.
Neobjašnjivo je da je Vatikan omogućio da se prva i druga objava iz Fatime i najavljena ‘čuda’ javnosti odmah učine dostupnima, a da to nije slučaj i sa trećom objavom. Zašto? i zašto je papa Pavao VI, za vrijeme svog posjeta Fatimi 1967. godine najavio objavljivanje treće objave 1990. godine ne objašnjavajući zbog čega nije ispunjeno ranije obećanje Vatikana da će to biti urađeno 1960. godine?
Ali, neobična priča o trećoj objavi i brojnim misterijama vezanim za nju ovim se ne završava.U knjizi ‘Istina o tajnama Fatime’ Helmuta Hofmana tvrdi se kako je tekst treće objave bio ‘dostavljen diplomatama u Washingtonu, Moskvi i Londonu’. I da je on ‘odigrao veliku ulogu’ u postizanju međunarodnog sporazuma o obustavljanju nekih vrsta nuklearnih pokusa u vojne svrhe, potpisanog 1963. godine.
Vatikan ni ovo do sada nije demantirao, ali ni potvrdio. Jednostavno, šutke je prešao preko voe konstatacije. Koliko se zna, SAD, tadašnji SSSR i Velika Britanija nisu ‘priznali’, ali ni negirali utjecaj poruke iz Fatime na prvi korak koji je učinjen na dugom i nimalo lakom putu stavljanja pod kontrolu nuklearnog oružja, njegovog razvoja i isprobavanja.
Ako točna teza da je treća objava bila ‘dotureno’ američkoj, sovjetskoj i britanskoj diplomaciji, nameću se neka dodatna pitanja: Prije sveg: koja je verzija teksta dostavljena, ona necenzurisana ili ona ‘diplomatska’? A u vezi s tim je i pitanje nije li zbog tog ‘cirkulisanja’ ova verzija i dobila naziv ‘diplomatska’?
Još veće iznenađenje izaziva informacija, sada prvi put javno prezentirana, da je treća objava iz Fatime odigrala nemalu ulogu i tijekom poznate američko-sovjetske krize oko Kube. Tvrdi se, naime, da su nakon američkog otkrića da su na Kubi postavljene sovjetske rakete dometa do znatnih dijelova teritorija SAD, na što je zaprijećeno vojnom akcijom ukoliko Moskva ne demontira ove projektile, Johnu Kennedyju i Nikiti Hruščovu uručene identične kopije treće objave. Navodno je to utjecalo na sovjetskog lidera da najprije zaustavi konvoj brodova kojima je na Kubu trebalo biti dopremljeno još ofanzivnog oružja, a zatim i narediti demontiranje raketa. John Kennedy, pak, nije naredio napad na sovjetski konvoj, čime je doslovno u posljednji čas, spečeno izbijanje nuklearnog rata. Jedno je točno, da je ovo Bogorodičino proročanstvo iz Fatime zastrašujuća vizija budućnosti, ali je sigurno da je ono samo odraz također zastrašujućih ljudskih dijela – misli, riječi i djelovanja.
Dok se čovječanstvo ne probudi iz svog duhovnog mrtvila, događat se katastrofe i raznorazna ljudska stradanja sve više i više. Ostalo je malo vremena i sve, kao i do sada, zavisi od nas – kao pojedinačno, tako i globalno. Preobratimo se i predjmo Božjem vodstvu na spasenje svih nas – on zna što je za nas najbolje.