Uvjeren da je Staljina interesovalo šta može dobiti iskorištavanjem njegovih telepatskih sposobnosti, Brass je doživio veliko iznenađenje kada je shvatio da ruskog vođu interesuje nešto mnogo prozaičnije – mesing utjecajni prijatelji u Poljskoj. Staljin je htao znati što se događa u Poljskoj i kakvi su ljudi članovi poljske vlade. Želio je od Mesinga dobiti informacije ‘iz prve ruke’, a tek onda će istražiti njegove psihičke moći.
Naime, tada je Brass važio za najslavnijeg poljskog psihika, koji je često boravio u društvu poznatih ličnosti znanosti, umjetnosti i politike. Boemisao je s mnogim ljudima na visokom položaju. Među njegovim brojnim prijateljima nalazio se maršal Pilsudski i nekoliko članova poljske vlade. No, okolnosti su bile takve da je Brass morao pobjeći iz Poljske. Hitler je tada raspisao za Mesingovu ‘psihičku’ glavu nagradu od 200.000 njemačkih maraka. To je bila bizarna uvertira brojnih susreta poljskog maga i Staljina.
Karizmatična i sugestibilna ličnost Wolfa Mesinga ostavila je snažan dojam na Staljina i on je vrlo brzo riješio da provjeri i njegove psihičke moći koje su već postale legenda. Naime, za Mesinga se tvrdilo da može svoje misli da projicira u mozak drugog čovjeka, čitati tuđe misli i ometa ili navede ljude da se bave onim što im on nametne. Nepovjerljivi Staljin, koji je već imao genijalni plan za Poljaka, naredio je mesing, ni manje ni više, no opljačkati Gosbanke. I to isključivo – psihičkim sredstvima. Ovaj zadatak Brass je besprijekorno obavio. Prišao je službeniku na šalteru i pružio mu prazan list papira istrgnut iz školske bilježnice. Na pult je stavio otvorenu praznu torbu iu mislima naredio blagajniku da u nju stavi 100.000 rubalja. Blagajnik je pažljivo promotrio papir i onda je napravio ono što je Brass od njega tražio. Dvije Staljinova službenika, koji su Mesinga čekali na ulici, bili su zaduženi da nadziru eksperiment. Oni su potvrdili da je zadatak korektno ispunjen. Mesing je pare vratio blagajniku koji je, kad je shvatio što je napravio, dobio infarkt, srećom ne fatalan po život.
Staljin je tada smislio složeniji i opasniji zadatak: da Brass pobjegne iz Kremlja gdje su ga zatvorili i gdje su ga čuvale tri smjene stražara. Naređenje je bilo spriječiti ga u bijegu!
Kad se nakon pet minuta Brass pojavio na ulici, nije se mogao suzdržati – okrenuo se visokom vladinom službeniku koji ga je promatrao s najvišeg kata zgrade i veselo mu mahnuo. Kako je prevario svoje stražare ostalo je zauvijek tajna jer su oni poslije toga nestali (premješteni su navodno na druge poslove, da ne bi svjedočili o neobičnim metodama i ljudima kojima se koristio njihov predsjednik).