Kako je vaša torba povezana s uspjehom, tugovanjem i opraštanjem?

Mnogim osobama ženskog spola poznat je osjećaj bijesa koji protutnji kroz njih kada posegnu za svojom torbom da iz nje izvade ključeve od kuće, a iz torbe izlete papirići, ruževi, rokovnik, kemijska olovka, mandarina, cigarete.

Doduše, ima i dama koje drže do svoje elegancije, pa strogo paze na to da imaju markirani novčanik crvene boje sa zlatnim kopčama, torbu s dovoljno pregrada, da se elementi različitih aspekata njihovog života ni u torbi ne bi slučajno izmiješali.

Muškarci često umjesto torbe nose duks, au džepovima svoj mali stan, sve što je njima dovoljno za život. Ima i pripadnika muškog spola koji vode računa o svom poslovnom imidžu, pa u svojim akt tašnama pakiraju uredno sve mobilne i računalne uređaje, komplete naliv-pera, naočala, planera i parfema. Ima i onih s “apa-drapa” stilom, koji samo potrpaju sve što im se pod ruku nađe u svoj ruksak i sa njim bi mogli i na put oko svijeta.

gomile uspomena

Da li vam je već jasno koliko o nama govore naše torbe, ormari, radni stolovi? Koliko zadržavamo stvari, objekte koji nam nisu potrebni, isto toliku količinu emotivnog materijala i emotivnog tereta vezujemo za sebe bespotrebno.

Zadržavanjem starih, izlomljenih stvari koje nam više ničemu ne služe, mi zadržavamo u sebi i sa sobom i neke odnose, neke osobe, koji nam možda donose više štete nego koristi.

Nekada nismo u stanju pustimo stare ljubavi i dozvolimo da u naš život uđu ljepše i bolje veze. Iz straha od ponovnog odbacivanja ili lošeg kraja držimo se vezani za prošlost koja nije bila dobra. U sebi vodimo zamišljene razgovore, raspravljamo se, molimo, ljutimo, mirimo, da ne bismo priznali gubitak. Čuvamo osobne stvari starih ljubavnika i ostajemo za njih vezani.

Zašto ne možemo pustimo? Zato što je potrebno oprostiti i zaboraviti. Opraštanje nije tako lagan proces, a za njega je neophodno prihvaćanje. Ne oslobađamo se ljudi na koje smo ljuti, kivni, koji su nas povrijedili ili ostavili, jer iz ovisnosti nesvjesno dobivamo i određenu korist.

“Dok imam na koga da se ljutim, nisam sam”. Korist od ovakvog mišljenja je ta da ne moramo se suočavamo sa svojom nesposobnošću da budemo sami, nesposobnošću da uživamo u životu onakvom kakav je u svojoj suštini, da se radujemo lijepom danu, da istražujemo svoje talente. Ne suočavamo se sa činjenicom da za nas ništa nema vrijednost ako to ne podijelimo s drugom osobom, da vezu dižemo na idealni pijedestal, poričući realnost života.

Ljubav je za ovaj tip osoba jedini cilj za kojim vrijedi žudjeti i za koji valja živjeti. Život bez ljubavi izgleda im monoton, besmislen i prazan. Nadaju se da će kada naiđu na jednu jedinstvenu idealnu osobu njihov život konačno dobiti smisao. U ovom traganju ne vide da gube i ljubav prema sebi, ili je nikada nisu ni imali dovoljno izgrađenu. Osoba koja ne voli sebe, ne može voljeti ni druge.

prekidi odnosa

Kada se odnos s nekom osobom završi, lakše se pušta ako je bio dobar. Dobre uspomene ostaju integrirane u nama i mi tu osobu imamo u sebi, sa sobom uvijek. Isto se događa i kada netko naš, nama drag, napusti ovaj svijet.

Kada su odnosi obojeni ambivalencija, suprotstavljenim oprečnim osjećajima, teže nam je da oprostimo i da se odvojimo, jer se moramo suočiti i sa pozitivnim, ali i sa negativnim polaritetom ambivalencije. Iz straha da ne osjetimo mržnju, vezujemo sebe u neprekidne unutarnje rasprave s drugom osobom i prebacivanja.

“Ako nismo spremni mijenjati sebe,

uvijek će nam se dešavati iste stvari. ”

(Nebojša Jovanović, psihoterapeut)

Ovisnost, čuvanje i neuspjeh

Optuživanjem drugih za vlastite neuspjehe, mi moć dajemo drugima. Tada naš uspjeh ne zavisi od nas samih, nego od drugih.

Ako uvijek netko drugi kriv za naše neuspjehe mi smo tada ovisne osobe. Druge možemo kriviti i za stanje naše torbe. “Zbog njih nisam stigla ništa završiti”; “Oni su me iznervirali”, “Uvijek me zbrza i ja ništa ne stižem napraviti za sebe”, česti su izgovori. Suočavanje s uzrocima neuspjeha u nama samima, jedini je put do uspjeha.

“Sujeta, narcisoidnost i ponos su često prethodnici neuspjeha,

jer nas sprječavaju da potražimo objektivnu povratnu informaciju

koja bi nam pomogla da uočimo što je potrebno

promijeniti u svom načinu delanja kako bismo uspjeli.

Ako nešto ne ide na jedan način, promijenite način. ” (N. Jovanović)

Tako je i sa emotivnim pakiranjem. Budite istinoljubivi i priznajte sebi kako obrađujete svoje emocije. Za svaki uspjeh potrebna je vizija. Što točno želite od svog života? Kakvo sređivanje vam je zbog toga potrebno? Je li vaš kaos ustajao ili kreativan? Bez suočavanja s istinom nemoguć je pokret.

Kako početi s raščišćavanjem radi zdravlja?

Zamislite sebe u sobi sa svojim emotivnim teretom. Je li to možda prašnjava soba puna napunjenih kutija. Kako dišete u toj sobi ?!

Tako nam i jest u svakodnevnom životu. Ako raćišćavamo redovito svoj mentalni prostor, ako vodimo računa o emotivnom stanju, provjetravaju svoju duhovnu prostoriju, biće mjesta više i za nas u toj sobi. Bit će prostora da se unese radost, ljepota, životnost, kreativnost. Disaćemo punim plućima!

Za početak predlažem da bar popakujem svoje torbe i kutije emotivnog tereta, raščistite koliko da ima mjesta za vas. Onda možete primijeniti strategiju bacanja onoga što vam nije potrebno.

Ukoliko teško ide, poslužite se lukavstvom – ne krećite od bacanja, već od čuvanja, tako što ćete zadržati samo one stvari koje su vam zaista potrebne u životu. Tako i sa odnosima, ljudima, poslovima, knjigama, pismima, labelu, računalima.

One drage uspomene, odnose, događaje, poklone, njegujete i čuvajte u sebi, one jačaju vašu sposobnost stabilnosti psihe, vašu konstantnost, uče vas da možete i sami, jer imate sve te dobre uspomene integrirane u sebi. Učite i biti sebi zanimljivi, da ne morate ovisite.

emotivno poboljšanje

Da bi se suočili sa svojim emotivnim prtljagom ponekada je potrebno prvo naučiti sebe da osjećamo. Pustite sebe da osjetite bijes i ljutnju, dopustite sebi da osjećate sreću, zaboravite na maksimu “Ne smij se toliko, plakaćeš!”. Baš se radujete i smijte kad god se osjećate sretno.

Odtugujte sve gubitke onoliko dugo i kako je vama potrebno. Tek s prolaskom osjećaje kroz naš organizam bez prikrivanja, potiskivanja i poricanja, s potpunom sviješću o tome kada, zašto i kako osjećamo određeno osjećanje, moguće je na kraju i oslobađanje uvezanih energija.

Pismo zahvalnosti može nam pomoći da osjećanja koja imamo prema nekome prenesemo na papir, postanemo ih svjesniji. Ovo pismo možete i poslati, a praktična dobit za vas od njega je razvoj vaš konstantnosti i integracija dobrih uspomena.

Možete napisati i pismo osobama na koje ste ljuti, i raščistiti to što s njima imate, na papiru ustvari sa sobom, i osloboditi se tih negativnih osjećaja.

Netko voli potrga to pismo na djeliće i baci, neko da spali papir, svejedno, već samo izbacivanje iz sebe ovih osjećanja koja ste ranije gušili osjetit ćete kao olakšanje.

Svakim danom sve bolji

Učite da u svakom trenutku biti svjesni kako se osjećate, o čemu mislite, kako govorite i što radite. Pročišćavajte i vjetra redovito svoje odaje psihe i doma, kako se prolazi ne bi ustajali, a vas ostavili zaglavljene u prošlosti i stanjima depresije.

Konzultirajte svoje prijatelje, učitelje, trenere, duhovnike, terapeute, bilo koje osobe kojima vjerujete da vam potvrde realnost. Bitno je znati da li zavaravate sebe ili se stvarno suočavate sa svojim problemom i rješavate ga.

Lagano, korak po korak, razvijajte i uvećavajte svoje sposobnosti za ljubav i rad, sposobnosti za življenje punim plućima i uživanje u životu. Postanite zanimljivi sami sebi i krenite put upoznavanja i prepoznavanja.