Kad se uzmu u obzir svi do sada iznijeti primjeri, kao i oni koji sljeduju, neizbježno je pitanje: zašto su se ljudi oduvijek bojali duhova i prosto ih se užasavali? Vjerojatno zato što su im se često javljale i strahotne prikaze – neokajanih grešnika, ubojica, zlikovaca i raznovrsnih grugih prijestupnika. Njihovu zavist i zlobu prema živima ne može svatko podnijeti. Evo jednog primjera.
U jednom srednjovjekovnom zamku nedaleko od francuskog grada Bordeauxa, tijekom nekoliko stoljeća događale su se užasne tragedije. Recimo, ako je nekom od gostiju zapalo da prespava u sobi gdje se noću pojavljuje prikaza sadističkog markiza Burvila, koga su vlastite sluge razapele na križ, nesretnika su sljedećeg jutra zaticali mrtvog sa ostakljenim pogledom od užasa raširenih očiju. Čak je i jedan hrabri gardijski poručnik, heroj Pokreta otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata, izazvan poslije jedne rasprave da prenoći u zloslutnoj sobi, umro od infarkta čim se suočio sa groznim priviđenjem.
U jednoj od moskovskih zgrada na Arbatu, između ulice Majaskovskog i Furman, stalno se pojavljivala prikaza starice u bijelom. Ona bi se pojavljivala na vratima spavaće sobe i prstom pokazivala čovjeku u sobi krenuti za njom. Ovaj bi ustajao kao hipnotiziran i kretao za njom nestajući u noć. U pravilu, tijela žrtava nikada nisu pronađena. No, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zlosretne sobu unajmio jedan mladi svećenik. Čim se starica u bijelom pojavila, on ju je odmah prekrižio i oslobodio je svih njezinih grijeha. Prilika starice se jednostavno rastočila u zraku kao dim i više nije uznemiravala ljude.