Ova ideja zvuči jako fantastično. Ovdje se polazi od pretpostavke da su biljojedni dinosauri izumrli zato što se nisu mogli prilagoditi na biljni svijet koji je postojao tijekom razdoblja krede, i da je s njihovim izumiranjem došlo do korelativnog izumiranja mesojednih dinosaura koji su se njima hranili. Međutim, velika biljna revolucija dese se tijekom razdoblja rane krede, a rezultat te duboke promjene u biljnom svijetu – nastanak angiosperni, ili cvjetajućih biljaka (skrivenosemenica) – imao je upravo suprotni efekt. Pojava obilnih količina nove hrane bila je popraćena povećanjem broja i vrsta biljojednih dinosaura, što je naravno bilo jako dobrodošlo mesojedne dinosaurima. Sem toga, što je s malim mesojedne dinosaurima, koji su se vjerojatno hranili gušterima i drugom sitnom divljači? Bilo bi logično pretpostaviti da su oni bili izvan odnosa žrtva-grabežljivac divova, i da sve to nije na njih utjecalo.
Jedna možda realističnija varijanta te hipoteze glasi da su biljkama kojima su se biljojedi hranili nedostajali izvjesni elementi (naprimer kalciju), koji su bili ključni za njihov opstanak. Ali to ne izgleda baš vjerojatno, jer se mora voditi opet računa o malim mesojedne dinosaurima.