Djeca super rase odgajala bi se tako da bi odgovarala željenom izgledu i osobinama Nordijaca. Treba biti: visoki, stameni, hrabri, odlučni, pouzdani i naravno – plave kose i plavih očiju. Nacizam bi im bio životni put, a Adolf Hitler bio bi njihov bog. Ovaj projekt nazvan je ‘Lebensborn’, u prijevodu – biće životno dobrog podrijetla (pedigrea), ‘vrelo života’.
Kolovoza 1936.g. Himmler osobno otvara prvi Lebensborn u predgrađu Münchena u dvorcu ‘Štajnhoring’ (slika lijevo). Lebensborn se bavio genetskim odabirom, genetikom žena sposobnih da rađaju zdravu, pametnu i lijepu djecu od časničkog korpusa SS. Sustav je imao svoje Domove majki i Domove djece. Ukupno je bilo 6 takvih specijalnih domova djece i 17 domova majki. Za djecu rođenu u okviru programa ‘Lebensborn’, podmornicama ‘Konvoja Führera’ dostavljane su komponente za pripremanje plazme krvi do podmorničkih baza u Constanti (Rumunjska), a dalje zrakoplovima u dvorac ‘Geteburg’. Na teritoriju Rumunjske kao prijelaznu bazu nacisti su koristili starinski njemački zamak ‘Brown’, koji je danas poznatiji kao ‘zamak Drakule’. Program Lebensborn pustio je korijene iu Rumunjskoj a poslije završetka rata ga je nastavio agent njemačke tajne službe Nicolae Ceausescu, pošto su osobni specijalni odredi lidera zemlje, bili popunjavani iz dječjih domova, uspostavljenih u okviru programa ‘Lebensborn’. Plazma krvi se pripremala na temelju ‘žive vode’, dobivene iz kraških špilja ispod jezera Rica. Osveštavali se specijalnim molitvama nacističkih magova, zamrzavala se i transportirala u namijenjena mjesta u srebrnim kanisterima. Koordinacija znanstvenih radova, povezanih s transfuzijom krvi i projektom kloniranja, vodila se iz dvorca ‘Geteburg’. Tajni program genetskog kloniranja, koji je nosio šifrirani naziv ‘Tor’ odvijao se u laboratoriju Lebensborn br. 1146. u bavarskim Alpama. Za realizaciju genetskog zadatka projekta ‘Tor’ bilo je odabrano dvanaest najljepših plavookih, plavokosih djevojaka s kneževskim genetskim sastavom (talijanskih, španjolskih i njemačkih grofova i baronesa).
Rasističke standarde uspostavio je Alfred Rosenberg, poznati teoretičar nacističke stranke, tehničke pojedinosti izgradio je Heinrich Himmler, nekadašnji učitelj i uzgajivač peradi, a kasnije poglavar Gestapoa i, kasnije dželat odgovoran za smrt milijuna ljudi. Prema tom planu, osnovan je čitav tim agenata za ‘rasni odabir’ s ciljem da po svijetu pronalaze plavokose i plavooke djevojke i žene koje trebaju postati ‘rasplodni materijal’ za stvaranje super arijevske rase. Pouzdani ljudi raširili su se po zemljama koje je Hitler namjeravao osvojiti: Norveškoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Britaniji, Kanadi, Australiji i Americi. Slika lijevo: jedan od nacističkih ‘rasadnika’ beba.
Kad je Njemačka okupirala Europu, mnoge od tako ‘markiranih’ djevojaka i žena su pohapšene, poslane u Njemačku i na silu uvedene u popise tajnog Lebensborn projekta. Trebao je posredno pomognu da se ostvari velika Njemačka s planiranih 120 milijuna superarijevaca. To bi se ostvarilo tako što bi te žene oplodili ‘najelitniji, najbolji i najsavršeniji’ članovi SS grupacija, te da se tako konačno izpuni nacistička ‘nadmoć arijevaca’.
Nijemci, koji su sami željeli da se priključe tom programu, morali su dokazati da još od 1750. godine imaju čisto porijeklo, te da su u potpunoj fizičkoj i psihičkoj snazi - bez ijednog nedostatka. I tu je nejasno kako su arijevci zamišljali stvaranje ‘čiste arijevske rase’, a dovodili su nepoznate žene i djevojke iz raznih zemalja Europe koje su samo po svom izgledu odgovarale željenim standardima ?! Ali, tada nije bilo važno da li u ovome ima ikakve logige, bilo je bitno ostvariti ono što je njihov voljeni Führer zamislio i naredio.
Stvaranje čiste arijevske djece bio je cilj Lebensborn projekta, kao i osvajanje svijeta. Heinrich Himmler bio je uvjeren da bi takva djeca omogućila potom Njemačkoj osposobiti još 600 divizija – udarnih SS trupa do 1972. godine. Zato su ohrabrivali esesovci bez djece i njihove supruge da pojedinačno potraže druge partnere i da rađaju što više djece. Himmler je čak izdao naredbu SS pripadnicima da ustanove ‘domove za odmor’ gdje bi se vojnici mogli sastajati s mladim, idealistički nastrojenim djevojkama iz omladinske ‘Hitlerjugend’ organizacije.
Stotine mladih žena i djevojaka dobrovoljno se javljalo s obećanjem da će za Führera i Treći Reich roditi i po nekoliko djece. Za svaku Njemicu koja ima više od troje i četvero djece, ustanovljen je čak i ‘Mutter Kreuz’ – ‘Majčinski križ’ kao odlikovanje.
Glavni zapovjednik SS general njemačke policije u okupiranoj Norveškoj, Wilhelm redis, započeo je sveobuhvatnu Lebensborn kampanju u kojoj su nacističko medicinsko osoblje i rasistički stručnjaci ‘radili’ s njemačkim vojnicima, uvjeravajući ih da treba da oplode djevojke i žene izabrane u Norveškoj. Kao rezultat te akcije, stotine majki i njihove bebe su ‘nestale’ i prebačene tajno u Njemačku.
Lebensborn projekt bio je najstrože čuvani tajni plan i moguće je da ne bi nikad ni izašao na svjetlo dana da nisu postojali snimci koje su pravili nacistički povjesničari, pa je ponešto i ‘procurilo’ u javnost. Godine 1944. – prije nego što je Lebensborn plan obustaljen – procjenjuje se da je rođeno više od 42.000 djece od majki dobrovoljaca i ljubavnih robinja koje su oplodili SS vojnici u tajnim klinikama diljem Njemačke i okupiranim zemljama. Pretpostavlja se ,, međutim, da je oko 200.000 plavokose i plavooke djece oteto po okupiranim zemljama i otposlati u Hitlerov Treći Reich. Prema nekim istraživanjima, znatan je i broj djece rođene ‘iz veselog drugarstva’ i dozvoljenog ljubavnog odnosa – a za dobrobit zemlje i nacije. Kao ishod toga, uslijedilo je na tisuće smrti te iste djece!
