Ne bave se dušom samo religije. U filozofiji Karla Marxa polazna točka nije duh, već tvari. Ideju su samo posljedica materijalne realnosti koju određuju gospodarski odnosi. A duša? Ona je misaona apstrakcija, a onaj svijet je utješna bajka čiji je cilj eksploatirane mase drži na mjestu. Tako se dolazi do paradoksa: čovjek je misleća tvari, dakle, materija sposobna za nematerijalni čin.
Materijalizam bi ostao samo subverzivna misaona vježba, da ga drugim argumentima nisu podržali znanstvenici poput Charlesa Darwina. Teorijom evolucije, on je srušio položaj čovjeka u univerzumu tvrdnjom da je bliski rođak životinja. Premda je isticao da čovjeka smisao za moral čini superiornim, njegova teorija je u početku izazvala gnjevne reakcije. Ništa manje revulicionarno nije bilo ni shvaćanje Sigmunda Freuda, osnivača psihoanalize, koji je dušu zamijenio nesvjesnim. Nasljednik Darvinovih teorija je i moderna genetika, koja daje novu ideju besmrtnosti. Besmrtnost, naime, pripada genomu – genetskom naslijeđu koje ostavljamo svojim potomcima. Mi smo u suštini besmrtni, sve dok naši geni u budućnosti nastave živjeti.
Još je Konrad Lorenz, otac etologije, primijetio da geni upravljaju instinktivnim ponašanjem čak i kada je ono vrlo složeno. Ali, nastavljanje čovjekovog postojanja reprodukcijom ide sporo i ne obuhvaća njegove misli, osobine, ambicije – nezaobilazne čimbenike koncepta duše. Zato današnji neodarvinizam postavlja smjelu hipotezu da u čovjeku osim gena djeluju i memi – jedinice misli koje se ne prenose okomito s jedne na drugu generaciju, već horizontalno, s čovjeka na čovjeka i to vrlo brzo, pogotovo u eri razvijene komunikacije. Memi su, primjerice, recept za neko jelo, poslovica, način mišljenja, melodija pjesme, knjiga, film … Britanski biolog Richard Dawkins vjeruje da memi kao i geni podliježu prirodnoj selekciji, odnosno, da se šire oni najbolji. U tom smislu, osoba koja umre ostavlja za sobom i meme, odnosno ideje, djela i sve ostalo čega se drugi sjećaju o njemu, njegovim idejama i strastima. Na taj način je i Darwin, svojim dijelom Porijeklo vrsta, postao besmrtan.
Taj koncept je, međutim, bio jasan već Sumerima prije više od 4.000 godina. Ep Gilfameš, ‘knjiga nad knjigama’, pripovijeda o kralju koji je krenuo u potragu za besmrtnošću. i nalazi je, ali ju je otme morska zmija. Knjiga na kraju objašnjava čitatelju da to nije važno, jer je prava vreednost Gilgamešu potrage u iskustvu koje je stekao tijekom doživljenih avantura. Iako je besmrtnost izgubio, zahvaljujući svom iskustvu i danas živi kroz knjigu.