Salomonov pečat čini šestokraku zvijezdu, sačinjenu od dva jednakostranična međusobno križana trokuta. Taj lik prava je zbir hermetičke misli. Sadrži, prvo, četiri elementa: trokut s vrhom prema gore predstavlja vatru; trokut s oborenim vrhom vodu; trokut vatre s okrnjen osnovicom trokuta vode označava zrak; nasuprot tome, trokut vode okrnjen osnovicom trokuta vatre odgovara zemlji. Sve to ujedinjeno u šestouglu predstavlja sveukupnost elemenata svemira. Uzmu li se četiri postrane točke zvijezde, na kojima su zgodno smještena četiri temeljna svojstva tvari, otkrivaju se odnosi između četiri elemenata i svojstava suprotstavljenih dva po dva: Uz vatru idu vruće i suho, uz vodu vlažno i hladno, uz zemlju hladno i suho, uz zrak vlažno i vruće. Variranje tih sklopova proizvodi raznovrsnost materijalnih bića.
Tako se Salomonov pečat ukazuje kao sinteza suprotnosti i izraz kozmičkog jedinstva. Salomonov pečat obuhvaća, također prema hermetičkom predanju, i sedam osnovnih metala, to jest sveukupnost metala, kao i sedam planeta u kojima je sažeta sveukupnost neba. U centru su zlato i Sunce; na gornjem su vrhu srebro i Mjesec; na donjem olovo i Saturn; na gornjem desnom vrhu bakar i Venera, na donjem živa i Merkur; na gornjem lijevom vrhu željezo i Mars, a na donjem kositar i Jupiter. Na osnovi tog šesterokuta mogla bi se uvišestručiti igra odnosa među elementima, svojstvima, metalima i planetima s njihovim različitih ljestvicama simbola. Cjelokupna misao i trud alkemije se sastoje u tome da se postigne preobražaj nesavršenog, koje je na periferiji, u jedinstveno savršenstvo, koje je u centru, a koje simbolizira zlato i Sunce. Svođenje mnogostrukog na jedno, nesavršenog na savršeno, san svih znanstvenika i filozofa, izraženo je u Solomonovom pečatu. Neki tumači nisu oklijevali prijeći s materijalnog plana na duhovni plan i da u alkemijski Velikom dijelu vide askezu i mistiku kojima je cilj da biće, podijeljeno između njegovih brojnih sklonosti, vrate sjedinjenosti s njegovim božanskim principom.