Židovski spis Kabala također poučava o reinkarnaciji. Ranokršćanski teolog Origen, pa pristalica kršćanstva car Justinijan, također su vjerovali u reinkarnaciju. Giordano Bruno je učio reinkarnaciju i zato ga je inkvizicija grubo kaznila smrću. Napoleon je svojim generalima imao običaj govoriti da je u svom prošlom životu bio Karlo Veliki. Gete je također vjerovao u reinkarnaciju i govorio je: ‘Ja sam uvjeren da sam ovdje bio na tisuće puta, a nadam se, da ću se na tisuće puta još vratiti’. Pisac Honore de Balzac jedan cijeli svoj roman posvetio je reinkarnaciji – šerafiti.
Tolstoj je interesantno pisao: ‘Točno kao što smo na našem sadašnjem tijelu doživjeli tisuće snova, tako je, također, naš sadašnji život jedan od tisuće života u koji smo stupili iz jednog istinskog u koji se ponovno vraćamo nakon smrti. Naš život je samo san tog istinskog života i to se nastavlja prema najzadnjem – istinskom životu, beskonačnom životu.
Jack London je svoj roman ‘Zvijezde lutalice’ posvetio reinkarnaciji. Carl Jung je koncept vječne osobnosti koristio u svojim istraživanjima. On kaže: ‘Mogu sebi dobro predstaviti da sam živio u prošlom stoljeću i da na to naloženo pitanje nisam mogao odgovoriti, tako da sam se morao ponovo roditi.’
Engleski biolog Thomas Huxley je zabilježio: ‘Učenje o putovanju duše ljudima omogućava da nađu jasno objašnjenje za fenomene i zakonitosti svemira. Samo nadasve brzopleti i nepromišljeni mislioci odbijaju to kao apsurd. ‘
Američki psihoanalitičar Erik Erikson piše: ‘Budimo pošteni, dubinu svog unutarnjeg bića i svoje egzistencije, ne može sebi predstaviti nerazuman i nerazborit čovjek bez da dopusti valjano, da je on već živio i da će zauvijek živjeti.’