U njegovo vrijeme ideja o reinkarnaciji bila je zaista revolucionarna stvar. Vaspitavan i odgojen u fundamentalnom kršćanstvu, kada je bio budan, Kejs je osjećao odbojnost prema ovoj jednostavnoj i istovremeno konfuznoj riječi.
Ubrzo je njegov izvor informacija počeo ga izvlači iz ove konfuzije. Postalo mu je jasno da reinkarnacija predstavlja evoluciju. Evoluciju ljudskog duha, kroz niz života na zemlji, bivajući u nekim od tih života muško, u nekima žensko, danas prosjak, sutra princ, sada pripadnik jedne rase, kasnije pripadnik druge, i tako sve dok duh ne dostigne savršenstvo koje je propovijedao Krist. Duša je samo glumac koji se uživljava u različite uloge i oblači razne kostime svake večeri.
Ideja o reinkarnaciji davno je prihvaćena na Istoku, gdje milijuni ljudi živve sukladno svojim etičkim načelima. U našoj, zapadnoj hemisferi, veliki broj intelektualaca prihvatio je ovu ideju i pisao o njoj. Schopenhauer je bio vatreni pobornik reinkarnacije, isto ka oi Gete, Giordano Bruno, Platon, Pitagora i mnogi drugi. Danas, na primjer, 70% Amerikanaca vjeruje u reinkarnaciju.
Nije li zapravo ova ideja, to jest princip, u osnovi Kristovog učenja! Kejs kaže da u evanđeljima postoje dijelovi koji mogu biti shvaćeni samo posredstvom učenja o reinkarnaciji. Primjerice, u dijelu gdje se Isus obraća Svetom Ivanu Krstitelju, govoreći mu da je on ranije bio prorok Ilija, koji je došao ponovo. Ili pak kako drugačije protumačiti pitanje njegovih učenika: ‘Učitelju, što je zgriješio ovaj čovjek, ili članovi njegove obitelji, biti rođen slijep’? Ako nije živio nikad ranije, kako je mogao zgriješi? U suprotnom ovo pitanje ne bi imalo smisla. Dakle, sve ovo ukazuje na jedno prešutno vjerovanje u reinkarnaciju među Isusovim učenicima, vjerovanje da su urođene fizičke mane ‘zaslužene’ grijehom i oglušivanjem o ovaj Zakon. Zar Isus, pred samo svoje hvatanje, u Getsemanskom vrtu, nije rekao svijetom Petru – kada je ovaj krenuo da ga zaštiti, to jest ubije one koji su pokušavali da uhvate Isusa: ‘Uvuci mač u svoje korice, jer ko mačem ubija, od mača će i poginuti … ‘Ili, ono čuveno:’ Što siješ, to ćeš i žeti ‘. Sve ovo jasno se odnosi na karmu, na ovaj provratni zakon, zakon uzroka i posljedice, koji funkcionira iz života u život.