Jednostavno rečeno, “radovanja planeta” su mundane kuće u kojima svaka pojedinačna planeta najviše uživa, odnosno najsrodnije su njenoj prirodi, koju u tim kućama može izraziti više nego u drugima. U tom smislu, predstavljaju i vid slučajnog dostojanstva, koje planeta može imati.
Stoga se Venera raduje u petoj kući, koja se povezuje s potomstvom te zabavom i užicima, pa tako može biti ojačana, ukoliko je tu postavljena, budući da njenom karakteru fundamentalno odgovara takvo mjesto. Veliki benefik Jupiter se raduje u 11. kući “dobre sreće, dobročinitelja i prijatelja”, i kada je tu postavljen, tradicija ga smatra osnaženim.
Merkur se raduje u prvoj kući u kojoj može imati značajan utjecaj na intelekt i sposobnost da se izrazimo kroz elokvenciju. Mjesec, tradicionalni signifikator poruka, kurira i pisaca, raduje se upravo u trećoj kući, koja prirodno i vlada navedenim područjima.
Sunce, budući da je tradicionalno povezivano s proroštvom, divinaciji i spoznajom istine, raduje se u devetoj kući, kući savjeta, divinacije, vodstva i religije. Malefik Saturn raduje se u 12. kući, koja podržava temu ograničenja, dok se Mars raduje u šestoj kući, koje se općenito smatra nesretnom, obzirom na svoje konotacije bolesti i teških poslova.
To je neka osnovna postavka koja djeluje sasvim smisleno. No, međutim, postavlja se pitanje kakav “logos” stoji iza takve postavke. Budući da je astrologija jedan koherentan sustav u mnogome zasnovan na načelima hermetizma, to ćemo se ovdje detaljnije pozabaviti tim pitanjima.
Djeluje da su radovanja svojevrsni temelj za konvenciju, po kojoj su i data imena nekim kućama. Umjesto imenovanja kuća po brojevima, počevši od izlazećeg znaka (na primjer “5. kuća”), nekad su one bile označavane specifičnim imenima. Uobičajena imena u helenističkoj tradiciji povezana s radovanja planeta su:
Deveta kuća se označava kao “kuća Boga” ili prosto “Bog” (Theos)
Treća kuća se označava kao “Boginja” (Thea)
Jedanaesta kuća se naziva kućom “Dobrog Duha” (agathos DAIMON)
Peta kuća je kuća “Dobre sreće” (Agatha tuchem)
Šesta kuća je označena kao “zla sreća” (Kake tuchem)
Dvanaesta kuća je “Zao duh” (kakos DAIMON)
Prva kuća se naziva i “krma” (oiax), poput krme broda.
Ostalim kućama su, također, davani nazivi, iako izravno nemaju veze s radovanje, budući da se u njima nijedna planeta ne raduje:
Druga kuća se naziva i “Vrata Hada” (Haidou Pule)
Osma kuća je označena kao kuća “Mirovanja” (argos)
Deseta kuća je Zenit, vrh neba (mesouranēma)
Sedma kuća je označena kao “mjesto zalaska” (dusis)
Četvrta kuća kao “podzemlje” (hupogeion)
Kao što se može primijetiti, kutne kuće (4., 7. i 10.) su čisto deskriptivni nazivi uslijed njihove astronomske pozicije. Međutim, kod drugih kuća se takva veza ne može ustanoviti, već je očito uvjetovana planetima, koje se u njima raduju. U devetoj kući, kući Boga, raduje se Sunce. Nasuprot njemu, u trećoj kući Božice, raduje se Mjesec.
Dvije benefika Jupiter i Venera povezuju se s dvjema benefičnim kućama, kućom “dobrog duha” (11.) i kućom “dobre sreće” (5.). Sa druge strane, dva malefika, Saturn i Mars povezani su s dvjema lošim kućama, nazvanim kuća “zlog duha” (12.) i kuća “zle sreće” (6.).
Ova bliska povezanost između značenja imena danim kućama i astrološke simbolike planeta, koje se raduju u njima, impliciraju određenu vezu između ta dva koncepta. Ovu vezu potvrđuje i astrolog iz 4. stoljeća, Firmicus Maternus, koji u uvodu svog “Mathesisa” navodi da se peta kuća “naziva kućom Dobre Sreće, jer je to kuća Venere”.
Slično tome, on kazuje i da se šesta kuća naziva kućom loše sreće, “… jer je to kuća Marsa”. Kasnije, u tom istom vijeku, astrolog Paulus Alexandrinus navodi da je treća “kuća Mjeseca”, peta “kuća Venere”, šesta “kuća Marsa”, i tako dalje.
Osnovni obrasci radovanja
Od mnogih obrazaca u rasporedu radovanja, dva se ističu. Prvi je povezan s helenističkom doktrinom sekti. Prema ovoj doktrini, planete su podijeljene u dvije “grupacije” ili “sekte” (hairesis). Postoji dnevna ili diurnalna sekta, predvođena Suncem, i noćna ili nokturnalna sekta, predvođena Mjesecom.
Planete su potom podijeljene jednako na te dvije sekte, tako da svaka sekta prima po jednog benefika i malefika. Jupiter i Saturn se pridružuju Suncu, kao dnevne planeta, dok se Venera i Mars priključuju Mjesecu kao noćne. Merkur je neutralan, pa se priključuje dnevnoj sekti, kada se pojavljuje kao jutarnja zvijezda, odnosno noćnoj, kad se pojavljuje kao večernja zvijezda.
Obrazac koji je odmah evidentan u rasporedu radovanja jeste da su tri dnevne planeta grupirane zajedno u gornjoj hemisferi karte, dok onim noćnim regiji donja polovica karte, ispod zemlje.
Ovo je izgleda povezano s još jednom odvojenom doktrinom povezanom sa sektama, po kojoj se dnevne planeta raduju kad su iznad zemlje po danu i ispod zemlje po noći, dok suprotan princip vrijedi za noćne, odnosno da se raduju kad su iznad zemlje po noći i ispod zemlje po danu.
Merkur, budući da je sposoban da se pridruži bilo dnevnoj ili noćnoj sekti, raduje se u prvoj kući, koja je jedna od samo dvije kuće u kojima, kada se planeta nađe, može biti na bilo kojoj strani horizonta, a da pritom bude u istoj kući (uslijed uporabe sustava cijelih znakova u helenističkoj astrologiji).
U vezi s ovim obrascem u odnosu na sekte, primjetno je da se Luminari, benefici i Merkur raduju u tako zvanim dobrim kućama, koje aspektuju izlazeći znak nekim od klasičnih aspekata (odnosno konjunkcija, sekstil, kvadrat, trigon ili oporba), dok se dva malefika raduju u dvjema “lošim kućama”, koje ne formiraju takav aspekt prema izlazecem znaku.
Međutim, radovanja se izgleda mogu još objasniti i po triplicitetnoj osnovi, odakle je moguće da vode čak i porijeklo. Stariji sustav tripliciteta svaki pojedinačni element vezuje za dvije planete, pozniji sustav dodaje i treću u ukupnu shemu, kao korektivni faktor, odnosno, faktor uravnotežavanja.
Na ovaj način naizgled nespojivi bivaju spojeni – zemlja i vatra, u slučaju vatrene skupine znakova preko participirajućeg vladarstva Saturna nad vatrenim elementom, ili vatra i voda preko prvog vladarstva vatrenog Marsa nad vodenim elementom. Triplicitetna shema je prva karakteristika metodologije helenističkog astrološkog autora Doroteja iz Sidona, i ona izgleda ovako:
Vatra: danju Sunce, noću Jupiter (korektivni Saturn)
Zemlja: danju Venera, noću Mjesec (korektivni Mars)
Zrak: danju Saturn, noću Merkur (korektivni Jupiter)
Voda: danju Venera, noću Mars (korektivni Mjesec)
Radovanja, tako, mogu biti objašnjena činjenicom da planete okupiraju sektore oko 4 horoskopske točke (ascendenta, MC-a, Descendenta i IC-a), na taj način što MC-u pripada vatreno vladarstvo, pa Jupiter dobiva 11. kuću za radovanje, a sa druge strane vrha Sunce odlazi u 9. kuću. Zračni triplicitetu se dovodi u vezu s ascendentom na isti način na koji i prvi, proljećni ekvinocij s proljećem, pa Saturn biva egzaltiran u 12. kući, a Merkur u 1. kući.
Sam grafički simbol za Merkura opravdava ovu shemu iz mistične perspektive. Glif za Veneru, simbola osjetilne žudnje, “obogaćen” je poluoreolom, simbolom racionalne kontemplacije, koji čovjeka čini jedinstvenim bićem. Na ovaj način, njegova racionalna snaga dolazi pod kontrolu Duha kojeg simbolizira Sunce s kojim descendent ima izravne veze. IC ili točka donjeg Meridijana pod opsadom je vodenog tripliciteta, odnosno Venere od strane 5. kuće i Mjeseca od strane 3. kuće.
Na kraju, ekscentrični muški, a vladar ženskog elementa, Mars, suvereno i samostalno dobiva prostor oko Descendenta, odnosno 6. mundane kuću. Shema na ovaj način kompletira parove benefika, malefika i luminara. Jupiter dolazi na 180 stupnjeva sa Venerom, Saturn sa Marsom, a Mjesec sa Suncem. Merkur kao androidna komponenta neutralan ostaje na prvoj točki.
