Arhetipovi su energetski vodiči iz našeg nesvjesnog, koji nam pomažu da sveobuhvatno sagledamo i realiziramo svoje potencijale na različitim planovima življenja. Prema Carlu Gustavu Jungu, ti obrasci žive u prostorima kolektivno nesvjesnog, što predstavlja naslijeđeno iskustvo cjelokupne ljudske rase iu tom smislu arhetipovi su univerzalni, zajednički izraz uobičajenih ljudskih potreba, nagona i mogućnosti.
Arhetipovi Tarota sadržani su unutar Velike arkane koja sadrži 22 karte, numerirane brojevima od 0 do XXI. Velika Arkana predstavlja duhovno putovanje koje nema strogo utvrđene etape u smislu vertikalnog uspona prema jednom dominantnom principu, uz zanemarivanje ostalih. Za dogmatski um navikao na strogo propisane vježbe i pravila sa kojima se izvorna priroda čovjeka nastoji kastrirati ili barem ograničiti, ovaj prividni kaos arhetipskih energija može predstavljati opasno i nesigurno područje. Otkrivati ​​sloj po sloj osobnih nesvjesnih sadržaja znači pristati i na suočenje s vlastitim inhibicijama, strahovima i potisnutim željama, koje svaki čovjek nosi u sebi, ali mnogi su to nesposobni sagledati u jednom širem razvojnom kontekstu. Puno bolje je krenuti utabanom stazom tuđih učenja i vjerovanja, nego pristati na rizik nepoznatog, koji podrazumijeva otkrivanje i slijeđenje svog osobnog puta ili duhovne misije, učeći na vlastitim pogreškama.

U tom smislu, kreativna duhovnost isključuje oštre crno – bijele podjele na dobro i zlo, koje produbljuju nesvjesne konflikte. Umjesto diskriminacije i osiromašenja psihičkih sadržaja, teži se ka integraciji i transcendiranju suprotnosti kroz jezik simbola, s kojim se izražava naše nesvjesno biće. Ne postoje ‘više vrijedne’ i ‘manje vrijedne’ duhovne lekcije, nema rascjep između duha i materije, kao ni hijerarhija po kojoj bi se neki ciljevi i dosezi vrednovali više od drugih. Za nekoga duhovni zadatak može biti da iscjeli svoje traume iz djetinjstva, za nekog drugog to je povećanje osobne vitalnosti i iscjeljivanje tijela, ili pronalaženje zdravog partnerstva, ili prerastanje ovisničkih oblika ponašanja, itd. – mogućnosti su brojne i raznolike, no u jednom istovjetne: podrazumijevaju oslobađanje osobne kreativne energije nasuprot šablonski slijeđenju tuđih dogmi.

Kreativnost i sljedbeništvo su dva pojma koji se međusobno isključuju, zato u Tarotu nema ” majstorstva ”, ni stupnjeva po kojima bi se mogla vrednovati nečija individualna sposobnost da integrira svoje fantazije kao moćan izvor inspiracije i vitalnosti u svakodnevnom življenju. Ovisno od toga koje slike i mitski obrasci nekog nadahnjuju ili odbijaju, čovjek sam prepoznaje svoje duhovne lekcije s onu stranu racionalnog, diskriminirajućeg uma. Istovremeno aktiviranjem svoje imaginacije kroz jezik simbola stupa u prijateljski odnos sa nesvjesnim predjelima vlastite psihe, koji više ne služe kao odlagalište otpada u koje se guraju ” nedopušteni ” sadržaji, već postaju riznica skrivenog bogatstva i ocean vlastite duše kao izvor duhovne hrane.

Za one koje zanima Tarot kao duhovno – kreativna disciplina, uvijek inzistiram da sami, uz pomoć svoje imaginacije i intuicije pridaju značenja različitim arhetipovima, prije nego što pročitaju uobičajena tumačenja. Na taj način, kroz davanje individualnog pečata, određeni arhetip se iz sfera kolektivno nesvjesnog potpunije integrira u osobno nesvjesno, a zatim iu svijest, kao pokretač iscjeljujućih promjena mišljenja i djelovanja.

Razvojni put mudrosti u tarotu

Prva razvojna staza u Tarotu temelji se na načelima individualne inicijative, na razumu i na volji. Odgovara mudracu, koji uvijek posjeduje svijest o sebi samom i računa samo na vlastite moći, ne očekujući pomoć od drugih, kao i od vanjskih utjecaja. To je Put manifestacije ili Put maga.

Druga razvojna staza je u potpunosti suprotna prvoj: mistik ne razvija ono što ima u sebi i ne daje sukladno ekspanzijom unutarnjih moći, već pokušava doći u stanje da prima u cjelovitom opsegu svoje receptivnost. To je Put transcendencije ili Put mistika.

Tako su put manifestacije i put transcedencije prividno suprostavljeni, no oni se zapravo nadopunjavaju, kao svjetlo i tama, muško i žensko, materijalno i duhovno. Obadva puta bitni su za naš razvoj i obadva moramo upoznati u svom tekućem životu, da bi naša duša stekla cjelovito iskustvo. Put manifestacije više odgovara zapadnjačkom, aktivnom mentalitetu, dok je put transcendencije tipičniji za istočnjački, pasivni mentalitet.

Prva razvojna staza – aktivna, manifestirajuca, magična

Putujući Pjevač u traženju inicijacije dolazi do Velike svećenice, koja u svom posjedu drži tajne svijeta. Za čitanje njezine knjige potreban je razum Cara i suosjećajno razumijevanje Carice. Sa Velikim svećenikom inicijacija postaje učinkovita i formalna, dok napetost Ljubavnika donosi afektivni polet, potreban za nastavak puta. Gospodar kočije će se tada naći pred iskušenjem da zloupotrijebi svoju moć, ali ga Pravda upozorava na zakon neizbježne ravnoteže i okrijepljen tim idealom, čovjek se poput Pustinjaka otpravlja na put traženja istine, te počinje rasuđivati ​​i razabirati. Time pokreće Kotač sreće, koji mu daje ono što mora primiti, obzirom na svoje unutarnje stanje i vlastitu želju za razvojem. Jedino Snaga / Moć može zaustaviti Kotač sreće. Na kraju te prve staze, posvećenik pronalazi ono što je tražio – izvor moći, koji je beskonačan.

Druga razvojna staza – mistična, receptivna, transcendirajuća

Sa obješeno, začetnikom druge staze, posvećenik stupa u svijet u kojem sva materijalna sredstva postaju neučinkovita – to je pasivni put mistika. Smrt nam daje na znanje da je smrt, koja u vatri i ognju spaljuje veo iluzija – tek početak! Međutim, u novom životu koji smo zaradili svojim odricanjem od lažne prirode ne treba žuriti. Umjerenost, kao i Pustinjak, zahtjeva svijest o vlastitim granicama i dosezanje unutarnje ravnoteže. Tek tada se čovjek može suočiti s Vragom ili Đavolom, koji predstavlja naše nespoznate i potisnute strasti, kao i iskušenja, koja će nas mučiti sve do trenutka, dok ne osvijetlimo sve dijelove vlastitog bića i uspostavimo kontrolu svijesti nad njima. Kroz Kulu se do kraja dezintegrira i raspada lažna građevina naših životnih uvjerenja, koja su nas održavala u neznanju i stagnaciji. Tada postajemo slobodni da uživamo u Venerinim zvijezdama nade i ljubavi, kao iu sjaju Mjeseca koji te zvijezde prati i osvijetljava, donoseći vrijednost prošlih iskustava, zbroj bogatstava nesvjesnih izvora psihe i područja mašte, gdje se obnavljaju snovi. Bez savezništva Mjeseca i Zvijezde ne bi se bilo moguće suočiti s vatrom i svjetlošću Sunca, principom totalnog prosvjetljenja.

Nakon toga, čovjek postaje sposoban za cjelovitu prosudbu i moguće mu je suditi u cjelini, tako po njegovoj unutrašnjosti, kao i po njegovim djelima: ono što izražava na van, u skladu je s onim što nosi u sebi. Čovjek doseže vrhunac inicijacije i svijet pred njim postaje odraz njegovog unutarnjeg svijeta, koji predstavlja sintezu svih njegovih postignuća. U tom smislu se može reći da mu se posrećila transmutacija vlastite prirode, unutar koje je metaforički transformirao željezo u zlato: osvijetlio je i integrirao sve skrivene i potisnute dijelove vlastitog bića, te se u duhu ponovo rodio, iscjeljena i preobražen.

Dok prvi inicijacijski put vodi do Moći kao do nagrade za putujućeg Pjevača, koji je samoostvario svoj program, drugi inicijacijski put počinje s obješenom i završava s Ludom – nultom kartom, čija pasivnost i prepuštanje imaju sublimatorski značaj. Luda je od svijeta dobila sve što je moguće dobiti i onda uviđa da zapravo nema ništa vrijedno, te se vraća u neznano i nespoznatljivo stanje bivanja, koje se nalazi ispred i iza naših života.

Zadnji nauk Tarota jeste da se jedini mogući pravi odnos čovjeka prema Univerzumu ne temelji na znanju, već na ljubavi i povjerenju s kojim se prepuštamo u ruke naše više svijesti, vjerujući u mudrost i harmoniju Svemira. Na taj način, u različitim fazama života prolaziti ćemo oba razvojna puta, dapače, oni moraju biti usklađeni, jer put Maga ili Čarobnjaka može se iscrpiti pred životnim okolnostima koje nije moguće savladati s naporom osobne volje. Tada je potrebno krenuti na put mistika, koji će sublimirati unutar sebe sve ono što ga ograničava i kroz to prihvaćanje, prerasti će svoja ograničenja i metaforički će se roditi kao novo, regeneriranom biće.