Kroz vrijeme je bila odlutala i izvjesna gospođa Tire Clark. Ona je stanovala u Visleikum Fordu, gdje je doživjela neobično iskustvo 1984. godine.
Ona se, lijepo obučena, u popodnevnim satima vozila biciklom modernim putem prema obližnjoj crkvici, na popodnevnu molitvu. Odjednom, cijeli put se promijenio. Pretvorio se u običan seoski drum! Godpođa Clark nije više bila na svom biciklu, veće je lagano koračala tim drumom. U susret joj je dolazio neki seljak u čudnoj odjeći, koji ju je iznenađeno pogledao, kimnuo i prošao. Kada se malo sabrala, užasnuto je primijetila da na sebi ima odjeću časne sestre. Sunce je nekako čudno sijalo, kao kroz neko mutno raznobojno staklo. Odjednom, sve se ponovno vratilo u prvobitno stanje. Opet je bila na biciklu i vozila rubom puta, ali kad je pogledala dolje, vidjela je svoje cipele potpuno blatnjave, koje su pri polasku bile čiste i oglancane. Ali, tu jojs nije bio kraj iznenađenjima.
Kada je došla u crkvu, dok je sjedila na klupi, sve je počelo da se mijenja: pod crkve je sad bio od gline, oltar od kamena, prozori su imali šiljaste lukove, a unutra su bili svećenici, koje nije vidjela od okupljenog naroda koji je bio u nekoj čudnoj odjeći, a svećenici su bili u smeđim mantijama. Ona je stajala, u nošnji časnih sestara! kada je jedna žena iza njenih leđa blago spustila ruku na njeno rame, tada se opet sve počelo mijenjati. Sve se ponovno vratilo u prvobitno stanje. Kada je slučaj gospođe Clark kasnije preispitan, došlo se do zaključka da je ona nekako odlutala u daleku prošlost. Naime, smeđe mantije nosili su svećenici Vestminterske crkve 1293. godine. Sem toga, analizom je utvrđeno da i blato na njenim cipelama potječe iz tog razdoblja!