Većini ljudi je poznat osjećaj zaljubljenosti. Opčinjava nas uvjerenje da smo našli savršenu osobu, osjećamo “leptiriće u trbuhu”, svijet je ljepše mjesto, optimistični smo i dobro raspoloženje održavamo unatoč svemu.

Kažu tada da smo ludi od ljubavi i na neki način su u pravu. Strast, igra osvajanja, neizvjesnost i cijeli svijet, koji se oko toga vrti, najčešći su opisi ovog stanja, koje zaista može biti čarobno kao što zvuči.

“Moja mala nema mane”

Put ka ljubavi najčešće počinje zaljubljenošću, čiji je sastavni dio idealizacija ili, kako bi se u narodu reklo, “odlijepimo za nekim”.

Kaže se nerijetko u šali za zaljubljene da su “odlijepili”. Kada se malo zamislimo shvatit ćemo da ovaj izraz dosta precizno opisuje psihološko stanje zaljubljene osobe.

Idealizacija partnera u zaljubljenosti uključuje upravo odljepljivanje jednog dijela slike osobe u koju smo zaljubljeni i to onog dijela u kojem su sve njegove negativne osobine.

Dakle, zaljubljenost isključuje jedan dio slike partnera, odnosno jedan dio realnosti. Umjesto da vidimo osobu kakva ona zaista jeste, sa vrlinama, ali i manama, mi vidimo samo onaj “bijeli” dio u kojem su vrline. Na neki način gubimo kontakt sa cjelovitom realnošću.

Ovaj gubitak cjelovitosti doživljaja druge osobe, najčešće prati euforija i poletnost. Pitanje je, međutim, kako će se dalje taj osjećaj razvijati.

“Njegove mane su tako slatke”

Iz ove faze u kojoj “mane ne postoje” najčešće prelazimo u onu u kojoj se polako one pojavljuju, ali minimiziraju. U životu ovu fazu prepoznajemo najčešće kroz rečenice poput: “Slatke su te mane” ili “Baš je simpatično …”.

Dakle, ovaj stav pokazuje da smo svjesni dobrih i loših strana partnera, ali dobre uvijek nadvladaju loše. Nije svaka zaljubljenost ista, ipak, kod većine ljudi prije zrele ljubavi, duže ili kraće, ostaje se u ove dvije faze.

zrela ljubav

Jedan od uvjeta za prelazak zaljubljenosti u ljubav je realističan pogled na partnera, ali i stabilan seksualni identitet. Pored toga od ključne važnosti je i zreli izbor osobe koju volimo. On uključuje zrele ideale i vrijednosti, kao i ciljeve koji pored toga što zadovoljavaju daju i širi osjećaj smisla.

Kao i put od zaljubljenosti do ljubavi, tako i mnoge druge naše osobine putuju od nekih manje zrelih do zrelijih formi. Dakle, od zaljubljenosti i idealizacije možemo razvijati odnos ka zreloj ljubavi, ali uz preduvjet vlastitog razvoja.

Zrele osobe – zrela ljubav

Psihološka zrelost je preduvjet zrele ljubavi. Ona uključuje suosjećajnost, brižnost, obzirnost i zainteresiranost za partnera. U zreloj ljubavi osjećamo zadovoljstvo uspjesima koje partner postiže, identificiramo se s bolom koliko i sa radošću partnera. Pored toga ne gubimo osobne granice i osjećaj vlastitog identiteta.

Podjednako je važno pitanje osobnog definiranja ljubavi. Jaka i isključiva vezanost za drugu osobu, to nije, kao što mnogi, ponekad definiraju, dokaz čiste ljubavi. To je zatvorena isključiva ljubav koja ne daje i ne brine o drugome. Tako je i osuđena da sama sebe porazi. Iskre strasti i iskre između dvoje ljudi nisu ljubav, kao ni potpuno stapanje i gubljenje u odnosu.

Ljubav je davanje, a ne “padanje”

(Zaljubiti se – “fall in love” – ​​pasti u ljubav)

Dok zaljubljenost može podrazumijevati odnos s vlastitim idealnim fantazijama koje smo pripisali drugoj osobi, ljubav podrazumijeva odnos sa stvarnom osobom, njenim realnim vrlinama i manama. S godinama točnije sa zrelošću omogućujemo sebi da ovo uvidimo i dostignemo.

utjecaj zrelosti

Za zrelu ljubav je svakako potrebna zrelost. Međutim, kao što ni kapacitet za seksualni odnos ne garantira seksualnu zrelost, tako ni godine života primano ne ukazuju na sposobnost zrele ljubavi.

Utjecaj zrelosti, ne samo da je veliki, već i nužan preduvjet ljubavi. Sve ono što čini da nazadujemo, ali i stagniramo, ne napredujemo u životu – nije zrela ljubav, ma koliko bila intenzivna, uzbudljiva i naizgled privlačna. Zrela ljubav nosi sposobnost da se s drugom osobom ostvari takav odnos koji je usmjeren ka osobnom razvoju i razvoju druge osobe.

Radom na razvoju vlastitih sposobnosti, koje čine zrelu ljubav, osoba sebi omogućuje da nađe kompatibilnog partnera i ostvari zrelu ljubav. Međutim, to nije uvijek tako. Ljudi mogu godinama ostati zaglavljeni u problemima ove vrste. Tako jedino što mogu osjetiti je zaljubljenost i privid ljubavi, iznova i iznova vrteći se u začaranom krugu.

Vidimo da postoji puno prepreka ka zreloj ljubavi. Činimo puno grešaka iz različitih razloga. Nemogućnost prelaska iz faze zaljubljenosti u ljubav stvara mnoge probleme, čije posljedice osjetimo kada se “osvijestimo”. I često baš to i fali – svijest o određenim aspektima koje smo zanemarili.

Dakle, zaljubljenost može biti lijepa i voditi ka odnosu koji nas još više ispunjava, ako na tom putu prihvatimo određene saveznike. To su uvidi o izborima koje pravimo, svjesnost sebe i svojih potreba kao i partnerovih potreba, samospoznaja, želja za rastom i razvojem, zahvalnost i sposobnost praštanja.

Ljubav se stvara i gradi

Često griješimo kada zaljubljenost i ljubav promatramo kao nešto što se prosto desi, spontano, i kada imamo bajkovite fantazije i predstave odnosa. Svi ti euforični doživljaji mogu utjecati na naše dalje izbore i najčešće se neslavno završavaju, jer ljudi dalje ne razviju odnos i ne rade na vlastitom razvoju sposobnosti za zrelu ljubav.

Zrelošću učimo razvijati sposobnosti potrebne za zrelu ljubav i prevaziđemo nezrele forme ljubavi. Međutim, puno negativnih iskustava godinama mogu razviti i sve veći strah od vezivanja i ljubavi, koji često nadvlada potrebu za bliskošću i odnosom.

Ljubav nije isto što i zaljubljenost. Međutim, ljubav nije ni samo intimnost, seksualna privlačnost, dobra komunikacija i zajednički pogled na život, ona je i više od toga.

Sebičnost udvoje, otvorenost, prisnost, sposobnost za “korisnu svađu”, sve su to njezini elementi, ali je okruni odluka da ćemo živjeti za neku osobu uključujući sve njezine osobine, vrline i mane, samo njoj svojstvene. Ljubav je čin volje i individualna privlačnost.