Jedan poginuli mornar im je ispričao: ‘Bio sam na jednom nosaču nafte. Kad je naš brod potonuo, svi smo se vrlo brzo udavili. Nisam nimalo trpio, ali sam bio krajnje iznenađen kada sam osjetio čudesnu snagu kojom sam se mogao izvući iz olupine. Napredovao sam između krhotina. Onda sam u jednom trenutku postao svjestan da se nalazimo duboko u moru. Sve je bilo nepokretno, kao u snu. Sjećam se kako smo se kretali i disali – mislim da je to bio jedan drugi tip disanja. U svakom slučaju, oslobodio sam se kao i neki od mojih prijatelja. Udaljili smo se, ne znajući sasvim pouzdano što da raditi. Onda smo između sebe otkrili jednog neznanca. Njegova je odjeća bila potpuno suha i hodao je kao da oko nas nema voda ‘.
Nepoznati je dalje vodio mornara i njegove drugove prema nečemu što mu se učinilo kao izlazak sinca. Kada je pokušao da se okrene i pogleda unatrag, vodič ga je u tome spriječi i rekao mu: ‘Još ne! Morate nastaviti do Doline sjene i smrti. Tek se tamo, ako želite, možete okrenuti! ‘ Nastavili su hodati, sve dok mornar, prema vlastitim riječima, odjednom nije postao svjestan da se više ne kreće u vodi: ‘Bio sam umoran i pospan. Noge su mi otkazale poslušnost. Sjeo sam na travu i odmah zaspao. ‘
Na kraju je preminuli mornar gospođi Gaskonj rekao: ‘Silno sam se iznenadio kada sam se probudio i našao se na nepoznatom mjestu. Odjednom sam zaboravio kako sam uopće ovamo stigao! Ali, malo pomalo, sjećanje mi se vratilo. Uz pomoć drugova, koji su još bili kraj mene, mogao sam rekonstruišem sve što se dogodilo. Za to vrijeme, nepoznati je samo slušao ne izgovorivši ni riječi. Najzad, kad sam ga zapisao odakle dolazi i zašto nas je doveo ovamo, odgovorio je: ‘Ja sam običan mornar kao i vi, ali kako sam ovdje već neko vrijeme, mislio sam da bih vam mogao pomoći! Trebalo nam je određeno vrijeme da shvatimo da smo mrtvi! Sve je bilo tako različito od onoga što sam očekivao da sam jedva mogao vjerovati. Sve je divno, zaista divno … Ova ‘zemlja’ je mnogo bolja od one koju smo napustili i sve je u najboljem redu … ‘