Lukavi Konstantin raspolažući ‘zmijskim’ moćima Koplja, držao je sveti talisman moći i otkrovenja na grudima pred okupljenim crkvenim ocima na Prvom ekumenskom koncilu kada je, kao ‘Trinaesti Apostol’ obučen u carsku crvenu boju, imao smjelosti da obznani Dogmu Svetog Trojstva i nametne je crkvi. U starosti, gradeći novi Rim u Konstantinopolu – tvrđavu koja će izdržati sve napade tjedna od više od tisuću godina – Konstantin je sa Kopljem ispred sebe izašao izvan granica novog grada govoreći: ‘Idem Njegovim stopama, onoga koji ide ispred mene’.
U postepenom opadanju Rimskog carstva tijekom idućih stoljeća Koplje je odigralo značajnu ulogu, kako u odolijevanje najezdi sa sjevera i istoka, tako iu preobraćanju barbara na novu vjeru. Nizali su se ljudi kao Teodozije koji je porazio, zahvaljujući koplja, Gote 385. godine naše ere, pa zatim Alarik Smjeli, divlji preobraćenik u kršćanstvo koji je preuzeo Koplje pošto je opustošio Rim 410. godine naše ere, zatim Ecijus, ‘posljednji Rimljanin’ , zatim moćni Vizigoti Theodoric, koji je uz pomoć koplja ujedino Gale da bi suzbio barbarske horde kod Troja i suzbio napade svirepog hunskog vođe Atile 452. godine.
Justinijan, apsolutist i vjerski fanatik, koji je ponovno osvojio teritoriju starog Rimsog carstva i svom narodu dao čuveni ‘Codex Juris’ prepustio je s povjerenjem svoju sjajnu sudbinu koplja. Visoko je podigao Koplje kad je naredio zatvaranje ‘Atenske škole’, protjerujući slavne Grčke znanstvenike iz svog carstva. Bila je to fatalna odluka koja je lišila srednjovjekovnu Europu grčke misli, mitologije i umjetnosti, dajući joj posebnu odliku mračnjaštva i predrasuda, koja se tisuću godina kasnije raspršila u briljantnom svjetlu talijanske renesanse.