Inspektor Swanson je tamo napisao: ‘Sumnjali smo u čovjeka po imenu Aron Kosminski. Priveli smo ga, ali nije bilo dokaza da ga zadržimo. Nakon toga policija je danonoćno nadgledala kuću u kojoj je stanovao sa svojim bratom. Od tog dana nijedna prostitutka nije ubijena. Nakon kraćeg vremena, Kosminski je odveden u duševnu bolnicu u kojoj je uskoro i umro ‘.
Aron Kosminski bio je zanatlija koji je s bratom živio u Trgovačkoj ulici, u četvrti Vajtčepel, gdje su se dogodila sva ubojstva. Njegovo ime se pojavljuje iu dnevniku komesara Melvillea Mek Negtena koji je vodio istragu o ubojstvima. Po njemu, Kosminski je bio poljski Židov koji je emigrirao u Englesku ‘samo da bi se upuštao u ljubavne izopačenosti’ jer nije bio u stanju da ima potpun ljubavni odnos sa ženom – neobičan oblik impotencije i labilna psiha naveli su ga na mržnju prema svim predstavnicama ljepšeg spola.
Mek Negten govori o ubilačkim tendencijama Kosminskog iako, tijekom njegovog boravka u duševnoj bolnici, nitko nije otkrio te nasilne nagone. Inače, Kosminski je bio pritvoren 1891. godine, skoro tri godine nakon posljednjeg zločina Jacka Trbosjeka, a ne ‘nakon kraćeg razdoblja’, kako je tvrdio inspektor Swanson. Umro je 1919. godine. Da li je on bio ozloglašeni ubojica koji je terorizirao viktorijanski London? Do sada nitko nije bio u stanju da utvrdi istinu, iako su desetine knjiga tu temu. Misterija je tolika da se ni povjesničari ne mogu složiti o tome koliko je zločina u stvari bilo: neki kažu pet, dok drugi spominju i brojku dvadeset!
Izvjesno je da je istom rukom ubijeno najmanje pet prostitutki u četvrti Vajtčepel, i to u relativno kratkom razdoblju. Prva žrtva bila je 31-godišnja Emma Smith koja je prerezanog vrata i iznakažena nađena u proljeće 1888. godine. Policija nije otkrila krivca pa je zaklopila dosje. Otvorila ga je nekoliko mjeseci kasnije, kada je 16.avgusta na isti način ubijena prostitutka Mary Turner.
O čudovištu se počelo govoriti tek krajem kolovoza kada je u Bucks Rowe pronađeno izmasakrirano tijelo izvjesne Mary Ann Nichols, zvane Poli, koja je imala 42 godine. Poslije ovog zločina nastala je prava panika u četvrti. Policija je gonila zvijer, a novine su počele spominju ‘Jacka’. Videći da tisak piše o njemu, ubojica se čak i bezobrazno osmjelio. Uputio je prvo od brojnih ironičnih pisama Scotland Yardu gdje im piše: ‘U ovom prokletom gradu policija je u lovu na mene, ali je to isto kao da žele šeširom isprazniti Temzu, ili more. Nemam vremena da objašnjavam zašto je u meni rođen ubojica, ali saznat ćete i vrijeme će potvrditi da sam bio stup društva ‘. Pismo je bilo potpisano ‘Jack Trbosjek’.
Zadnja rečenica dovela je do brojnih pretpostavki o identitetu Jacka, da li je član kraljevske obitelji, ili član vlade, i pokazuje da je ubojica dobrostojeći i obrazovan, u mogućnosti da se približi prostitutkama ne pobuđujući nikakvu sumnju.
Samo nakon tjedan dana, u zoru 8. rujna, zadavljena je i obezglavljena 47-godišnja Annie Chapman, zvana ‘crnka’. Ubojica je na njenom tijelu ostavio četrdesetak uboda nožem rasipajući unutarnje organe po ulici.
U Škotlan Yard su pristizale nove poruke: ‘Moj nož je tako lijep i oštar, ponovno ću djelovati.’ Jack Trbosjek se potrudio da umiri ‘uzorne’ londonske gospođe koje više nisu smjele same izlaziti iz kuće: ‘Recite svim uzornim ženama da ne treba da se plaše Jacka. Mogu mirno živjeti jer njima Jack ne prijeti. ‘ Za policiju je to bio bar neki trag. Pomišljalo se na čovjeka oboljelog od sifilisa koji se želio osvetiti zbog bolesti dobivene od neke prijateljice noći.
U međuvremenu, u novinama su se počeli pojavljivati opisi čudovišta. Govorilo se o muškarcu starom između 30 i 35 godina, srednjeg rasta, elegantno obučenog, s plavim brkovima i manirima obrazovanog čovjeka.
Neki mu pripisuju ubojstvo 43-godišnje Elizabeth Stride, u mjesecu listopadu, koja je umrla od krvarenja od ozljede na vratu. Tijelo joj, međutim, nije bilo unakaženo, možda ubojica nije bio Jack Trbosjek ili – kako se tada pretpostavljalo – nije uspio dovršiti svoje djelo jer je na neki način bio ometen. Izvjesno je, međutim, da je nekoliko dana kasnije, u istoj četvrti, izmasakrirao Catherine Endouz.
Panika i kaos zavladali su u cijelom Londonu. Scotland Yard je mobilizirao 600 policajaca. Bravari su uvelike zarađivali prodajući katance i brave. Očajni istražitelji čak su fotografirali zjenice oka jedne žrtve u nadi da je u njima ostao lik ubojice. A on je, u međuvremenu, u pismima Scotland Yardu, obećavao još dvadeset zločina prije odlaska u mirovinu.
Ipak, posljednje ubojstvo dogodilo se 9.novembra kada je nastradala Mary Jane Kelly. Bila je najmlađa žrtva, 25 godina je imala, a, kažu, i najzgodnija iako je alkohol već bio nagrizao njeno lice. Dan kasnije stiglo je novo pismo: ‘Ubijaće prostitutke sve dok me ne uhvatite. Posljednje djelo je bilo savršeno, djevojka nije imala vremena ni da vrisne. Pa, kako ćete me uhvatiti? Volim svoj posao i nastavit ću se njime bavim. ‘ Nakon ovoga više se ništa nije čulo o njemu. Policija je, nakon nekoliko tjedana, prekinula istragu, a prostitutke iz Vajtčepela ponovo su se vratile na ulice.
Pa, tko je onda bio taj monstruozni ubojica? Jedan od najsumnjivijih, čak i danas, je izvjesni Montegju John druite (slika lijevo), odvjetnik i sin slavnog kirurga. Druite je stanovao nedaleko od kraja u kome su izvršena ubojstva i više puta je viđan kako se krvav vraćao kasno kući. Fizički je dosta odgovarao opisima nekolicine svjedoka. Međutim, navečer kada je ubijena Mary Kelly, druite je bio u Vinbornu, 500 kilometara od Londona. Policija ga je ipak pozvala u Scotland Yard. Druite se, pak, prije odlaska pred inspektore bacio s mosta u Temzu s džepovima punim kamenja. Ostavio je tajanstvenu poruku: ‘Gone me, ne mogu više izdržati. Ne mogu spavati zbog krvi. ‘ Neki sumnjaju u autentičnost ove poruke, i vjeruju da je druite, u stvari ubijen jer je previše znao.
Sama kraljica Viktorija, zabrinuta zbog ubojstava, pozvala je ženu-medija iz Škotske, i zamolila je riješiti slučaj, stavivši joj u ruke neke dijelove odjeće žrtava. Ova žena vidovnjak skoncentrisala se i opisala jednu bijelu kuću u dnu ulice. Policija je potražila tu vilu i našla je u Brooke Streetu na broju 74. Kada je i žena tamo dovedena, vrlo se uznemirila. Odmah je rekla da je to kuća ubojice.
U toj kući je stanovao serViljem Gal, dvorski liječnik, koji je liječio vojvodu Edija od Clarencea, unuka kraljice Viktorije i nasljednika, koji je inače bolovao o d sifilisa. Ser Gal je otjerao policiju jer nisu imali nikakvog drugog dokaza osim riječi vidovite žene. Međutim, uznemirujuće je bilo svjedočenje supruge ser Gala, nešto kasnije, koja je ispričala: ‘Jednom se Viljem kasno vratio kući sav isprskan krvlju.’ Treba dodati da je ser Gal bio krupan muškarac, s bradom – drukčiji od opisa svjedoka.
Interesantna je teza Stevena Knighta, koju iznosi u knjizi ‘Jack Trbosjek’, po kojoj ser Gal nije bio materijalni izvršitelj svih ubojstava nego suučesnik u zavjeri same kraljevske obitelji. Teorija je sugestivna, čak i dokumentirana. Prema Najtu, kraljičin unuk, vojvoda Edi od Clarencea bio je tajno oženjen s jednom neuglednom koja je ostala u drugom stanju. Saznavši za ovo, kraljica Viktorija je odlučila zataškati skandal, pa je Edija žena poslana u duševnu bolnicu a sam vojvoda Edi bio je zaključan u kraljevskoj palači. Ali bivša vojvodina guvernanta, izvjesna Mary Kelly, koju je kraljica otpustila, završila je kao prostitutka, pa je sa svoje dvije prijateljice odlučila ucjenjuje kraljevsku obitelj. One bi mogle biti Meri Nichols i Eni Chapman, obje žrtve Jacka Trbosjeka. Prema Najtu, Viktorijina tajna služba, saznavši za ucjenu, na najsigurniji mogući način ušutkala je tri prostitutke. Operacijom je rukovodio liječnik ser Gal, kočijaš John Nitli i Walter sikert, slikar blizak dvoru. Izgleda da je sin ovog posljednjeg čitavu priču ispričao Najtu.Tako Jack Trbosjek ne bi postojao, njegovo ime samo je poslužilo da se zataška zavjera države.
Zašto su onda tijela ubijenih izmasakrirana? I zašto su i druge prostitutke, koje nisu imale veze s navodnom ucjenom, doživjele tragičan kraj? Očitom nedostaje još dosta kockica da bi se kompletirao mozaik. Engleski kirurg Tomas Stouvel iznio je 1970. zanimljivu pretpostavku: ‘Jack Trbosjek je bio potomak plemićke obitelji koji je, obolevši od sifilisa tijekom jednog putovanja, ubijao prostitutke da bi se osvetio zubog bolesti koja mu je izjedala tijelo i mozak.’ Stouvel je tvrdio da je policija znala ime ubojice, ali je dobro pazila da ne otkrije njegovo ime. Krišom su ga deportirali.
