Pravila kontrole svijeta! Onima koji nakon čitanja ovog teksta u svemu ovome ne vide ništa nad čim bi se trebali zamisliti, i ne vide nekakvu sličnost sa današnjim stanjem u svijetu i ‘humanom’ demokracijom kod nas, može samo da se poželi – laku noć i miran san. Protokoli Sionskih Mudraca pojavili su se negdje pred kraj XIX stoljeća, što znači da su stari preko 100 godina, međutim oni su danas posebno aktualni iz razloga što mnoge aspekte manipualcije ljudima u svrhu ispunjenja određenog plana, koji su u njima spomenuti, možemo danas lijepo da vidimo na primjerima diljem svijeta.

Mada se u prošlosti, u nekoliko navrata, pokušalo nametnuti mišljenje da se radi o krivotvorenom materijalu, danas svatko tko pročita novine, pogleda posljednje vijesti na televiziji i okrene se malo oko sebe, može i sam sasvim jasno vidjeti koliko istine ima u njima.
Justina Glinka, kćerka jednog ruskog generala, došla je do ovih dokumenata za vrijeme svog boravka u Francuskoj. Dokumenti su prvi put javno objavljeni 1905. godine u Rusiji, gdje su kasnije, nakon dolaska komunista na vlast, bili zabranjeni. U nekoliko navrata ovi protokoli su bili javno objavljeni iu Srbiji. Bez obzira što su u njima Židovi navedeni kao glavni nosioci ove zavjere, čini se da su ovi dokumenti djelo tajnog društva koje se zove Iluminati ili Bratstvo Zmije. Zbog toga se ovaj dokument danas često naziva i – Iluminati Protokoli.
Židovski narod bio je i još uvijek jest žrtva njihove manipulacije kao i svi ostali narodi. Iluminati stavljaju sebe izvan država i nacija, mada koriste mnoge od njih, manje ili više, za svrhu promocije svog plana.

Pošto se u Protokolima često spominju Goji, da odmah damo obajsnjenje ovog pojma: riječ ‘Goji’ obično se prevodi kao: stoka, ovce, goveda, marva i slično. Ili u ‘kulturnije’ prijevodu – nejevreji.

PROTOKOL 1

Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala. Unutarnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko – jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politička abeceda. Partijski razdori. Najcelishodniji je način uprave autokratija. Akohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila masonsko – jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastičke uprave. Uništenje privilegija gojimske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki račun. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.

… Odbacivši frazerstvo, mi ćemo govoriti o značaju svake misli, a sravnjenje i zaključcima osvjetliti okolnosti! Dakle, ja formulišem naš sustav s našeg i gojskog gledišta. Treba napomenuti da su ljudi sa rđavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki čovjek teži ka vlasti, svaki bi htio biti diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi bio spreman žrtvovati sveopće dobro radi postizanja svoga osobnog blagostanja. Što je zadržavalo grabežljive životinje koje se zovu ljudi? Što ih je rukovodilo do danas?
U početku društvenog uređenja oni su se potčinili gruboj i slijepoj sili a kasnije zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zaključak da je po zakonu prirode pravo u sili. Politička sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba znati primjenjivati, kad je to potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je ona namislila da slomi drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim liberalizmom, te će zbog ideje popustiti u svojoj moći. Tu će se i ispoljiti trijumf naše teorije: olabavljene i popuštene dizgine uprave onog časa, po zakonu bića, prihvata i prikuplja nova ruka, jer slijepa sila naroda ne može ni dana biti bez vođe i nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma .
U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljače. Bilo je vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvariva, jer nitko ne zna da se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta počinju nicati međusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima države gore i njihov značaj pretvara se u pepeo.
Da li se država raspada iznutra u vlastitim trzavicama, ili je unutarnje nesuglasice bacaju pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom slučaju ona se može smatrati kao nepovratno propala; ona je pod našom vlašću. Despotizam kapitala, koji je sav u našim rukama, pruža joj slamčicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u protivnom slučaju ona se kotrlja u propast.
Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste nemoralna, ja ću da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u odnosu prema vanjskom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa planovima napada ili obrane, napadati na njega noću ili sa neravnim brojem ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i nedozvoljenim i nemoralnim ?
Može li se zdrav, logičan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoću razumnih uvjerenja ili savjeta, kada su moguće proturječnosti, pa ma i besmislene, ali koje se mogu učiniti ugodnije narodu koji površno shvata i razumijeva? Rukovodeći se isključivo sitnim strastima, praznovjerjima, običajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile podležu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, čak i na podlozi potpuno razumnog savjeta i uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja, zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu. Politika nema ničega zajedničkog sa moralom. Vladalac koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije ni čvrst na svome prijestolju. Tko hoće da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu. Velike narodne osobine – otvorenost i poštenje – poroci su u politici, jer oni obaraju s prijestolja bolje i sigurnije nego najjači neprijatelj. Ove osobine treba da budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.
Naše pravo je u sili. Riječ pravo je apstraktna i ničim nedokazana misao. Ta riječ ne znači više nego: dajte mi ono što hoću, da bih time pribavio dokaz da sam jači od vas. Gdje počinje pravo? Gdje se ono završava?
U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezličnost zakona i vladaoca koji su obezličeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo pravo: da jurnem po pravu moćnog i da zbrišem sve postojeće poretke i ustanove i da stavim svoju ruku na zakone, da preraspodjelom sve ustanove i da postanem gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih dobrovoljno, liberalno … Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša će vlast biti neoboriva i jača od drugih, jer ona će biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne učvrsti da je već nikakvo lukavstvo ne može potkopati.
Od privremenog zla, koje smo sada prinuđeni da vršimo, proizaći će dobro nepokolebljive uprave koja će uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog bića, poremećenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je potrebno i korisno. Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.
Da bismo izradili i pripremili cjelishodna učinci, treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uvjete vlastitog života, vlastitog blagostanja. Treba shvatiti da je moć gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje, da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može voditi slijepe, a da ih ne dovede do propasti – članovi gomile, bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati ​​u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju. Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i čitati riječi sastavljene iz političkih uvjeta.
Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i počastima i neredima koji iz toga proizlaze. Mogu li narodne mase mirno, bez takmičenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu miješati s osobnim interesima? Mogu li se one braniti od vanjskih neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju cjelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvediv.
Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba zaključiti da se cjelishodna, za jednu zemlju, uprava, mora skocentrisati u rukama jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija koju ne sprovode mase već njihov vođa, pa ma tko on bio. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stupanj barbarstva.
Pogledajte na pijane životinje, onesvješćene vinom, na čiju je neograničenu upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Nećemo valjda dopusti da i naši dođu dotle. Narodi gojska zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova osasavila je od klasicizma i ranog razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura – guverneri lakeji, guvernante – u bogatim kućama, pomoćnici, kelneri, i naše ženskinje – u mjestima gdje se Goje vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.
Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobjeđuje u stvarima političkim, naročito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele staviti svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da se dođe do cilja – dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmićivanja, prevare i izdajstva. Kad oni trebaju poslužiti postignuću naših ciljeva. U politici treba znati bez kolebanja uzimati tuđu svojinu ako se pomoću nje možemo dočepati pokornosti i vlasti.
Naša država, idući putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata neprimjetnijim i celishodnije kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi do slijepe poslušnosti. Pravična ali neumoljiva strogost največi je faktor državne sile: ne samo radi koristi nego iu ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati programa nasilja i licemersva. Doktrina računa toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljava. Prema tome mi ćemo trijumfovati i potčiniti sve vlade nadvlada ne toliko pomoću samih sredstava, koliko doktrinom strogosti. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da prestane svaka neposlušnost.
Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli sloboda, jednakost bratstvo, tako mnogo puta od tada ponavljane od nesvjesnih papagaja koji odasvud doleteše na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta, istinsku slobodu ličnosti, ranije tako dobro zaštićenu od pritiska gomile . Tobože pametni, inteligentni Goje nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih riječi, nisu primijetili proturječnosti njihovog značenja i uzajamni odnos među njima, nisu uvidjeli da u prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda ustanovila nejednakost umova, karaktera i sposobnosti, kao i potčinjenost njenim zakonima, nisu razmislili da je gomila slijepa, da su njeni vođe – bukači izabrani od njene sredine radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci kao i ona sama, da čovjek posvećen, pa ma bio i ludak, može upravljati, a neposvećen, pa ma bio i genije ništa neće u politici razumjeti. Sve su to Goji izgubili iz vida.
Međutim, na tome se temeljila i zasnivala dinastička vladavina; otac je predavao sinu znanje toka političkih poslova, tako da ga nitko nije znao sem članova dinastije, i nije mogao izdati njegovu tajnu narodu kojim se vlada i upravlja. Tijekom vremena smisao dinastičke predaje pravog stanja političkih poslova bio je izgubljen, što je poslužilo uspjehu naše stvari.
U svim krajevima svijeta riječi ‘sloboda, jednakost, bratstvo’ uvrstile su se u naše redove, preko naših slijepih agenata, čitave legione, koji su oduševljeno nosili naše zastave. Međutim te su riječi bile crvići koji su podgrizaju blagostanje Goja, uništavajući svugdje mir. spokojstvo, solidarnost, rušeći sve pred osnove njihovih država. Vi ćete vidjeti kasnije da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo mogučnost, između ostalog, da dograbimo u svoje ruke najvažniji adut – uništenje privilegija, drugim riječima same suštine gojimske aristrokracije, koja je bila jedina protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama prirodne nasljedne aristrokracije, mi smo podigli aristrokraciju naše inteligencije, na čelu svega – novčane. Cenzus ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu, koje od nas zavisi, iu nauci, koju pokreću naši mudraci.
Naš trijumf je bio olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam ljudima uvijek uticali na najosjetljivije strane čovječjeg uma – na račun, na pohlepnost, na nezasitost i nezajažljivost materijalnih potreba čovjeka; a svaka od tih pobrojanih čovjekovih slabosti, najposlije uzeta, sposobna je ubiti inicijativu, stavljajući volju ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti.
Apstrakcija slobode pružila je mogućnost da se gomile ubijede da vlada nije ništa drugo nego upravnik na dobru sopstvenika zemlje – naroda, i da se ti, upravnici mogu mijenjati kao pohabane rukavice. Okolnost, pak, da se narodni predstavnici mogu smjenjivati ​​stavljala ih je na raspoloženje nama i našim ciljevima.

PROTOKOL 2

Gospodarski ratovi su temelj židovske prevlasti. Pokazna (previdno) administracija i tajni sastanci. Uspjesi razornih doktrina. Uloga tiska. Prilagodba u politici. Vrijednost zlata i dragocjenost židovske žrtve.

Za nas je neophodno potrebno da ratovi, po mogućnosti, ne donose nikakve teritorijalne koristi; to će prebaciti rat na ekonomsku osnovu i narodi će u našoj pomoći sagledati silu naše prevlasti, a takvo stanje stvari staviće obje strane na raspoloženje našoj internacionalnoj agenturi, koja je snabdjevena milionima očiju, pogleda nesprečavanim nikakvim granicama. Tada će naša međunarodna prava smrviti nacionalna prava i vladaće narodima isto onako kao što građansko pravo pojedinih država upravlja međusobnim odnosima svojih podanika.
Administratori, koje mi vrbujemo iz publike zavisnosti od njihovih ropskih sposobnosti, neće biti osobe pripremljena za upravljanje, i stoga če oni lako postati pioni u našoj igri, u rukama naših učenih i genijalnih savjetnika, specijalista odgojenih još iz ranog djetinjstva za upravljane poslovima cijelog svijeta . Kao što vam je poznato, ovi naši specijalisti crpili su radi upravljanja potrebne podatke iz naših političkih planova, iz eksperimenata i iskustva istorije, iz posmatranja svakog tekućeg momenta. Goji se ne rukovode praktike bespristrasnih povijesnih promatranja već teoretično rutinom, bez ikakvog kritičkog odnosa prema njenim rezultatima. Prema tome mi nemamo potrebe da od njih zaziremo – neka se oni za sada vesele ili žive u nadama na nove zabave, ili u uspomenama o preživljenim. Neka za njih igra najglavniju ulogu ono što smo im mi ulili da priznaju za zahtjeve znanosti (teorije). U tom cilju mi ​​stalno, putem naše štampe, pohranjujemo slijepu vjeru u njih.
Intelektualci gojska ponosit se svojim znanjima i, ne provjeravajući ih logički, provodeći u djelo sva pocrpena iz nauka saznanja koja su naši agenti vješto iskobinovali u cilju odgoja umova u za nas potrebnom pravcu.
Nemojte misliti da su naša tvrđenja prazna i neosnovana: obratite pažnju na uspjehe darvinizma, marksizma, ničeizma, koji su tako zgodno sa naše strane udešen. Razorni i pogubni značaj ovih pravaca za gojimske umove bar za nas mora biti očigledan.
Mi se moramo obazirati na savremene misli, karaktere, tendencije naroda, da ne bismo imali promašaja u politici i upravljanju administrativnim poslovima. Trijumf našeg sustava, čije dijelove mehanizma možemo različito raspoređivati, prema temperamentu naroda kojeg srećemo na svom putu, ne može imati uspjeha ako se praktična primjena ne bude osnivala na sumiranju prošlosti u vezi sa sadašnjošću.
U rukama suvremenih država nalazi se velika sila koja stvara kretanje misli u narodu – to je štampa. Uloga štampe je da iznosi tobož neophodne zahtjeve, da prenosi žalbe narodnoga glasa, da izražava i stvara nezadovoljstvo. Ali države se nisu umjele koristiti ovom silom i ona se našla u našim rukama. Kroz nju smo se dočepali uticaja ostajući ipak u sjeni i zaklonu; zahvaljujući njoj mi smo prikupili svoje rezultate, bez obzira na to što smo ih morali ostvarivati ​​uz pomoć čitavih potoka krvi i suza. Ali mi smo se okupili žrtvujući mnoge iz našeg naroda. Svaka žrtva s naše strane vrijedi tisuću Goja pred bogom

PROTOKOL 3

Simbolična zmija i njen smisao. Nepostojanost ustavnih terazija. Teror u dvorovima. Vlast i častoljublje. Parlamentske govornice, pamfleti. Zloupotrebe vlasti. Ekonomsko ropstvo. Prava naroda. Špekulanti i aristokracija. Armija masono – židovstva. Degenerisanje Goja. Glad i pravo kapitala. Gomila i krunidbu gospodara cijelog svijeta. Osnovni predmet programa budućih narodnih škola. Tajna nauke društvenog uređenja. Opća ekonomska kriza. Bezopasnost za ‘naše’. Despotizam masonstva je carstvo razuma. Gubitak rukovođe. Masonstvo i velika francuska revolucija. Car – despot sionske krvi. Uzroci po kojima se masonstvu ne može naškoditi. Uloga tajnih masonskih agenata.

Danas vam mogu priopćiti da je naš cilj već na nekoliko koraka pred nama. Ostaje još jedan mali prostor, i cijeli naš put gotov je već da sastavi svoj krug simbolične Zmije kojom mi predstavljamo naš narod. Kada se taj krug sastavi, sve evropske države biće njime zatvorene i stegnute kao presom.
Suvremena ustavna vaga skoro će se preturiti, jer smo je mi zato i udesili biti netočna, da bi se ona njihala dok ne istupi i ne pokvari se njen oslonac – održaće. Goji su mislili da su ga vrlo čvrstog iskovali i jednako su iščekivali da se vaga uravnoteži ali je održaće – vladari – zaklonjen svojim predstavnicima, koji su neozbiljni zanoseći se svojom beskontrolnom i neodgovornom vlašću. Za tu vlast oni su obavezni teroru koji je navejan – donesen u dvorove. Nemajući pristupa ka svome narodu, u samu njegovu sredinu, vladari već nisu u stanju dogovoriti s njim protiv vlastoljubaca. Vladarska sila, koja vidi, i slijepa narodna sila, budući razjedinjena našom vještinom, izgubile su svaki značaj, jer su posebno, kao slijepac bez palice, posve nemoćne.
Da bismo potaknuli vlastoljupce na zloupotrebu vlasti mi smo protiv stavili jedno drugome sve snage, razvivši njihove liberlne tendencije ka neovisnosti. Mi smo u tom pogledu izazvali svekoliku poduzetnost, naoružali smo sve ambicije, istakli smo vlast kao metu za sve ambicije. Od država napravili smo dvorane, na kojima se odigravaju smutnje i meteži. Još malo pa će se neredi i bankrotstvo pojaviti svugdje. Neiscrpni brbljivci pretvorili su sjednice parlamenata i administrativnih skupova u oratorske utakmice.
Smjeli novinari, bezobzirni pamfletist, svakodnevno napadaju administrativni personal. Zloupotrebe vlasti definitivno će pripremiti sve ustanove za pad, i sve će poletjeti strmoglavice pod udarima izbezumljene gomile. Narodi su sirotinjom prikovani za teški rad jače nego što ih je prikovalo nekadašnje ropstvo; od njega su se ovako ili onako mogli osloboditi, mogli su se s njim obračunati, no od nevolje se ne mogu otrgnuti. Mi smo unijeli u ustave takva prava koja su za mase fiktivna, a ne stvarna. Sva ova takozvana prava naroda mogu postojati samo u ideji koja se u praksi nikad ne ostvaruje. Što dobiva proleter, savijen kao gudalo na svome teškom poslu, prignječen svojom sudbinom, od toga što su brbljivci dobili pravo da brbljaju, novinari da pišu svakojake gluposti naporedo sa ozbiljnim stvarima, kad proletarijat nema nikakve druge vajde od ustava sem onih žalosnih mrvica koje mu mi bacamo sa našeg stola kao naknadu za njihove glasačke kuglice u korist naših propisa i namještenika, naših agenata? Republikanska prava za siromahe su samo gorka ironija, jer neophodnost maltene svakodnevnog rada ne da mu da se koristi njima, ali zato mu oduzima garanciju stalne i sigurne zarade, bacajući ga u zavisnost od štrajkova, poslodavaca ili dugova.
Narod je pod našim rukovodstvom uništio aristokraciju, koja je bila njegova prirodna zaštita i hraniteljka radi svoje vlastite koristi nerazdvojno skopčane sa narodnim blagostanjem. Sada ipak, sa uništenjem aristokracije, on je pao pod pritisak špekulacije obogaćenih probisvjeta i varalica koji su nalegli na radnike kao nemilosrdna mora.
Mi ćemo se pojaviti kao tobožnji spasioci radnika od tog jarma, kad mu predložimo da stupi u redove naše vojske – socijalista, anarhista, komunista, kojima mi uvijek ukazujemo potporu tobož iz bratskog pravila opšte čovečanske solidarnosti našeg socijalnog masonstva. Aristokracija, koja se po pravu koristila trudom radnika, bila je zainteresovana u tome da radnici budu siti, zdravi i snažni.
Mi smo pak zaintersovani u obrnuto; u degeneraciju Goja. Naša je vlast u hroničnom gladovanju i slabljenju radnika, jer ga to potčinjava našoj volji, a kod svojih vlasti on neće naći ni snage, ni energije da se odupre njoj. Glad stvara kapitalu pravo na radnika pouzdanije nego što je to pravo davala aristrokratiji carska vlast. Nevoljom i zavidljivo mržnjom koja iz nje proistiće mi pokrečemo gomile i njihovim rukama brišemo i satiremo one koji nam smetaju na našem putu. Kada dođe vrijeme da se naš gospodar cijelog svijeta kruniše – tada će te iste ruke zbrisati sve ono što bi ovome moglo biti na smetnji.
Goji su se odvikli da misle bez naših znanstvenih savjeta. Stoga oni i ne vide neodstupni neophodnost, koje ćemo se mi, kad nastupi naše carstvo, neodložno pridržavati, a naime: da u narodnim školama treba predavati jedinu istinsku nauku, prvu među svima – nauku o uređenju čovečanskoga života, društvenog stroja koji zahtijeva podjelu rada , a sledstveno i podjelu ljudi na klase i staleže. Neophodno je da znaju svi da jednakosti ne može biti uslijed razlike u nazivu djelatnosti, da ne mogu podjednako odgovarati pred zakonom onaj koji svojim postupkom kompromituje cijeli stalež i onaj koji njime ne dodiruje nikoga drugog sem svoje časti.
Pravilna nauka društvenog uređenja, u čije tajne mi ne dopuštamo da Goji budu prosvijećeni, pokazala bi svima da se mjesto i rad moraju održavati u određenom krugu da ne bi bili izvor čovečanskih muka koje dolaze od nesaglasnosti vaspitanja sa radom. Izučavajući ovu nauku narodi će početi dobrovoljno da se pokoravaju vlastima i državnom uređenju koje one stvore. Pri sadašnjem stanju nauke i njenog pravca koji smo joj mi dali, narod vjerujući slijepo tiskanoj riječi, gaji, po neznanju svom au zabludama koje smo mi ulili, neprijateljstvo prema svima staležima koje on smatra kao više od sebe, jer ne razumije značaj svakog staleža.
Spomenuto neprijateljstvo će se još više pojačati na podlozi ekonomske krize koja će zaustaviti berzanske pogodbe i tok industrije. Stvorivši svima, pristupačnu nam podzemnim putevima, a pomoću zlata koje je sve u našim rukama, opću gospodarsku krizu, mi ćemo baciti na ulicu čitave gomile radnika jednovremeno u svim krajevima Europe. Ove gomile pojuriće sa nasladom da prolivaju krv onih, kojima one u prostoti svoga neznanja zavide još iz detnjstva i čija će imanja tada moći opljačkaju. Naše oni neće dirati, jer će nam momenat napada biti poznat i mi ćemo poduzeti mjere za osiguranje svojih. Mi smo uvjereni da će progres dovesti sve Goje do carstva razuma. Naš despotizam će i biti takav, jer on će znati razumnom strogošću da stiša sve nemire, da iskorijeni liberalizam u svim ustanovama.
Kada je narod uvidio da mu se u ime slobode čine svakojaka ustupanja i popuštanja, on je na mah uobrazio da je gospodar i gurnuo vlast, ali je, naravno kao i svaki slijepac, nabasao na masu prepona; pojurio je da traži rukovodioca, nije se dosjetio da se vrati prijašnjem i položio je svoje punomoći pred naše noge. Sjetite se francuske revolucije kojoj smo mi dali ime velika: tajne njene pripreme dobro su nam poznate, jer je ona djelo ruku naših. A od toga doba mi vodimo narode od jednog razočarenja do drugoga, da bi se oni i nas odrekli u korist onog Cara – despota Sionske krvi kojega mi pripremamo svijetu.
U današnje vrijeme mi smo kao međunarodna sila nepovredivi, jer ako nas napadaju jedne, podržavaju nas i štite druge države. Neiscrpna podlost gojskih naroda, koji puze pred silom, koji nemaju sažaljenja prema slabosti, koji su nemilostivi prema pogreškama i snishodljivi prema zločinima, koji neće podnositi proturječnosti slobodnoga uređenja, koji su strpljivi do mučeništva pred nasiljem smjelog despotizma – eto šta sve pomaže i doprinosi našoj neovisnosti. Od suvremenih premijera – diktatora oni trpe i podnose takve zloupotrebe, od kojih bi za najmanju oni odrubili glave dvadesetorici kraljeva. Čime da se objasni takva pojava, takva nedosljednost narodnih masa u svom odnosu prema događajima, reklo bi se, jednoga reda?
Ta se pojava objašnjava time, što ovi diktatori šapuću narodu preko svojih agenata da oni tim zloupotrebama nanose štetu državama radi viših ciljeva – postizanje dobra dotičnih naroda, njihovog međunarodnog bratstva, solidarnosti i ravnopravnosti. Razumije se, njima ne govore da se takvo sjedinjenje mora izvršiti samo pod našom državom. I tako narod osuđuje prave i opravdava krive, uvjeravajući se sve više i više u to da on može činiti sve što poželi. Zahvaljujući takvom stanju stvari, narod ruši svaku postojanost i stvara nerede na svakom koraku.
Riječ ‘sloboda’ potiče ljudska društva na borbu protiv svake sile, protiv svake vlasti, pa šta više Božanske i prirodne. Eto zašto ćemo morati, kad se začara, da tu riječ sasvim isključimo iz čovječjeg rječnika kao načelo životinjske sile koja pretvara gomile u krvoločne zvijeri. Istina, te zvijeri zaspu svaki put kad se napiju krvi, i za to vrijeme lako ih je okovati u lance, ali ako im se da krvi, one ne spavaju i bore se.

PROTOKOL 4

Stadiumi republike. Vanjske masonstvo. Sloboda i vjera. Međunarodna trgovačko – industrijska konkurencija. Uloga špekulacije. Kult zlata.

Svaka republika prolazi kroz nekoliko stadija. Prvi od njih obuhvata prve dane ludovanja i bjesnoće slepci, kad on juri kao sumanut desno lijevo: drugi se sastoji u demagogiji, od koje se rađa anarhija koja neizbježno vodi despotizmu, ali već ne zakonitom, otvorenom, pa prema tome i odgovornom, nego nevidljivom i nepoznatom i ništa manje osjetnom despotizmu kakve bilo tajne organizacije. Ova organizacija dejstvuje prikriveno iza leđa raznih agenata, čija smjena ne samo da ne škodi nego pomaže tajnoj sili koja se, zahvaljujući toj smjeni, oslobađa neophodnosti da troši svoja sredstva na naknade dugoročnim službenicima.
Tko i što može svrgniti nevidljivu silu! A naša je sila baš takva. Vanjske masonstvo služi njoj i njenim ciljevima kao slijepi zaklon i prikrit, ali plan djelovanja ove sile pa čak i mjesto njenog bavljenja ostaće za cijeli narod nepoznati. No i sloboda bi mogla biti neškodljiva i postojati u svakodnevnom državnom životu bez uštrb po blagostanje naroda, kad bi se ona održavala na principima vjere u Boga, na bratstvu čovječanstva, van misli o jednakosti kojoj proturječe sami zakoni sazdanja koji su ustanovili potčinjenost. Kod takve vjere narod bi bio pod upravom i staranjem svojih parohija i išao bi smjerno i krotko pod rukom svoga duhovnog pastira, pokoravajući se Božijem rasporedu na zemlji. Eto zašto moramo neminovno potkopati vjeru, iščupati iz uma Goja sami princip Božanstva i Duha i zamijeniti sve to aritmetičkim računima i materijalnim potrebama.
Da umovi Goja ne bi stizali da misle i zapažaju, treba ih odvratiti na industriju i trgovinu. Tako će sve nacije tražiti svoje koristi iu borbi za njih neće primijetiti svog zajedničkog neprijatelja. Ali da bi sloboda konačno razjela i razorila gojska društva, treba industriju staviti na špekulantnu podlogu; to će doprinijeti da se ono što industrija otme od zemljoradnje ne zadrži u rukama, već da pređe u špekulaciju, to jest u naše klase.
Naporna borba za nadmoćnost, udarci u ekonomskom životu stvoriće, ai stvorili su već, razočaranja, hladna i nemila društva. Ova društva imaće potpunu odvratnost prema višoj političkoj religiji. Njih će rukovoditi samo račun, to jest zlato, prema kome će oni gajiti pravi kult, radi onih materijalnih naslada koje ono može dati. Tada će niže klase Goja, ne iz želje da služe dobru, pa šta više i ne radi bogatstva, već iz čiste mržnje prema privilegiranim, poći za nama protiv naših konkurenata na vlast – intelektualaca Goja.

PROTOKOL 5

Stvaranje pojačane centralizacije uprave. Putevi masonstva ka preuzimanju vlasti. Uzroci nemogućnosti sporazuma među državama. Predizabraništvo Židova. Zlato je pokretač državnih mehanizama. Monopoli u trgovini i industriji. Važnost kritike. ‘Pokazne’ (opsenama) ustanove. Premorenost od govorništva. Kako se manipulira javnim mišljenjem. Značaj osobne inicijative. Nadvlada.

Kakav se oblik administrativne uprave može dati društvima u kojima je podmitljivost pronikla svuda, gdje se do bogatstva dolazi samo vještim iznenađenjima poluvaralačkih mahinacija, gdje vlada raskalašnost, gdje se moral podržava kaznenim mjerama i surovim zakonima a ne dobrovoljno usvojenim principima, gdje su osjećaji prema otadžbini i religiji zamrljani kosmopolitskim ubijedjenju? Kakav se drugi oblik uprave može dati ovim društvima, ako ne onaj despotski koji ću vam opisati dalje? Mi ćemo stvoriti pojačanu centralizaciju uprave da bi smo sve društvene snage dočepali u svoje ruke. Mi ćemo mehanički regulirati sve radnje političkog života naših podanika novim zakonima. Ti će zakoni oduzeti jedno za drugim sve slobode i prava koje su Gojima dozvoljene, i naše carstvo će se obeležiti tavim veličanstvenim despotizmom, da će on biti u stanju u svako doba i na svakom mestu da poklopi i uguši sve protiv radnje nezadovoljnih Goja.
Reći će nam se da se taj despotizam, o kome govorim, ne slaže sa savremenim progresom, ali ja ću vam dokazati obrnuto. U ona vremena kada su narodi gledali na vladare kao na čistu manifestaciju Božje Volje, oni su se bez roptanja pokoravali autokratiji careva; ali od onoga dana, kada smo im mi ulili ideju o njihovim sopstvenim pravima, oni su počeli smatrati vladare kao obične smrtne ljude. Božansko pomazaništvo spasilo je glave careva u očima naroda, a kad smo oduzeli i veru u Boga, onda je moć vlasti bila izbačena napolje na mesto javne sopstvenosti, i mi smo je dograbili.
Sem toga, veština upravljati masama i pojedincima pomoću vešto podešene teorije i frazeologije, pravilima zajednica i svakim drugim majstorijama, u koje se Goji ništa ne razumeju, spada takođe u specijalnosti našeg administrativnog uma vaspitanog na analizi, na posmatranju, na takvim tankoćama kombinacija u kojima mi nemamo takmaca, kao što nemamo ni u sastavljanju planova političke akcije i solidarnosti.
Jedino jezuiti mogli bi se u tome s nama porediti, ali mi smo umeli da ih diskreditujemo u očima besmislene gomile kao organizaciju javnu, dok smo mi sa svojom tajnom organizacijom ostali u senci. Uostalom nije li svedno za svet ko će biti njegov gospodar; da li glava katolicizma ili naš despot Sionske krvi? Za nas pak, izabrani narod, to ni izdaleka nije svejedno. Privremeno bi s nama mogla izići na kraj svetska koalicija Goja; ali s te strane nas osigurava duboko korenje nesuglasica među njima, koje se već ne može iščupati. Mi smo im jedno drugome protiv stavili lične i nacionalne interese, religiozne i plemenske mržnje koje smo odnegovali u njihovim srcima u toku dvadeset vekova. Blagodareći svemu tome, nijedna država, ni sa koje strane, neće dobiti traženu podršku, jer svaki mora misliti da je sporazum protiv nas neprobitačan za njega samog. Države ne mogu čak ni mali, delimični, sporazum da naprave, a da u njemu tajno ne učestvujemo i mi. ‘Per Mereges regnant’ – preko mene vladaju kraljevi.
A između toga, proroci su rekli da je nas izabrao Sam Bog da vladamo celom Zemljom. Bog nas je nagradio genijalnošću, da bismo mogli izvršiti svoj zadatak. Kad b