Proricanje sudbine nije jednostavan posao. Da bi se uopće moglo proricati ili prognozirati mora se razumjeti sadašnjost kao i prošlost. Što je najvažnije mora se razumjeti tehnika proricanja. Iza svake tehnike se krije filozofska ideja. Upravo ideja predstavlja kamen spoticanja između onih koji prakticiraju proricanje sudbine i onih koji se toga gnušaju. Oni koji proriču ne vide čovjeka samo kao misaono i materijalno biće. Doživljavaju ga i kao duhovno biće koje nije slučajno došlo na ovaj svijet već ima zadatak ili svrhu. Glavnina medija, akademski i znanstveni krugovi ovakav pristup odbacuju. Radi toga svatko živi u svojoj sferi. Proricatelji sudbine i dalje proriču dok im se kradomice, najčešće u sitnim noćnim satima prikradaju svećenici, profesori i mnogi drugi koji ih potežu za rukav u nadi da će makar na sekundu ući u jedan drugačiji svijet.