pasivna agresivnost

Srž prikrivene sabotaže i emotivnog prosvjeda čini pasivna agresivnost.

Pasivna agresivnost gotovo da je “talent”, sposobnost da se prebaci ljutnja na druge tako da sama osoba nikada nije otvoreno ljuta i agresivna, ali čini, svojim ponašanjem, da se okolina osjeća iritirano i napadnuto. Njenu osnovu čini osujećenje, gnjev i ovisnost.

Pričati jedno – raditi drugo

Pasivno agresivno ponašanje je vid mazohizma koji se odražava u osobnom neuspjehu, odugovlačenju i autodestruktivnom ponašanju koje utječe negativno na samu osobu, ali i na njenu okolinu.

Stalni negativni i pasivni otpori kod osobe manifestiraju se:

– pasivnim odbijanjem rutinskih zadataka, kako društvenih tako i poslovnih,

– čestim žalbama kako ga drugi ne cijene i ne razumiju

– konfliktnim, svađalačkim ponašanjem

– ekscesivno kritiziranjem i omalovažavanjem autoriteta

– ispoljavanjem zavisti i ozlojeđenosti prema onima koje vidi kao uspješnije i sretnije

– preuveličane i neprestane žalbe u vezi vlastite nesreće

– oscilacije neprijateljskog prkosa i kajanja

Osim navedenih karakteristika ponašanja, pasivno agresivne ličnosti najčešće krive i osuđuju one od kojih najviše ovise, ali pri tome odbijaju se te ovisnosti i oslobode.

Kada govore o vlastitim potrebama i željama nisu izravni, ne postavljaju precizna pitanja u vezi toga što se od njih očekuje i postaju anksiozni kada su prisiljeni uspiju ili kada se njihova uobičajena obrana okretanja agresije prema sebi samima ukloni.

Rijetko će reći da nešto ne žele da urade, da im nešto ne odgovara, ali će se u ponašanju vidjeti njihov drugi stav – Govorit da, a njihovo ponašanje Ne.

Načini ispoljavanja pasivne agresivnosti

Pasivna agresivnost ima brojne manifestacije kojima su mnogu skloni, ali se kod ovog tipa ličnosti javlja kao stalni obrazac ponašanja:

Zaboravljanje – zaboravljanje važnih datuma, rođendana, godišnjica, kašnjenje na sastanke i slično, kao način izbjegavanja obveza i prikrivene sabotaže.

Neodgovornost – Odgovornost za svoje postupke izbjegavaju, uvijek je netko u njihovoj okolici “kriv za ono što se događa i taj netko mora snositi krivnju za svoja (ne) djela.”

& Nbsp;

Neizražavanje ljutnje – U komunikaciji djeluju fino i ljubazno, što je samo površina i maska ​​drugih osjećaje.

Strah od bliskosti – Povjerenja u ljude gotovo da nemaju zbog čega teže da se ne vezuju emotivno.

Ne treba izgubiti iz vida da pasivno agresivne ličnosti ipak govore sve što misle, ali na drugačiji način. Indirektno se ljute, zavide, manipuliraju, tako da svoju ljutnju maskiraju naizgled savršeno logičnim obrazloženjima i zaključcima.

Vješto kod drugih izazivaju osjećaj krivnje i grižnje savjesti. Međutim, iza prikrivene agresije koju ispoljavaju na specifične načine krije se i potreba za odobravanjem od strane drugih.

Važno je imati na umu i to da svi mogu pronaći situacije u kojima su bili pasivno agresivni. Nije svaka nespretna greška pasivno agresivni napad.

Međutim, kod pasivno agresivnih ličnosti ova vrsta ponašanja je neizbježna, to je predložak koji govori o skrivenoj ljutnji i nemogućnosti razumijevanja i izražavanja osjećanja na pravi način.

“Da, ali …”

Pasivno agresivne ličnosti umiju brzo proturječe i poriču bilo kakvu odgovornost za agresiju, nalaze brojne “dobre” razloge glede toga zašto su zakasnili, nešto zaboravili, zašto nisu ispunili dogovor.

“Da, ali …” je uzrečica koja prati gotova sva njihova objašnjenja. Slušaju uglavnom tako da onda mogu reći “da, ali …”.

& Nbsp;

Naginju ka tome da u svemu vide najgore. Puni su negativnosti, cinizma i skeptičnosti. Promatraju pozitivne događaje s nevjericom i imaju generalno mizantropski pogled na svijet, dok prepiranje i mrzovoljnost prate gotovo sve aktivnosti.

Odnosi s drugima

Pasivno agresivni tip osobnosti je rutinski pesimist glede sebe i drugih, razdražljivi su, tvrdoglavi, a drugi im lako zasmetaju.

“Ne razumijem što to znači …”, “Zaboravio sam pitanje …”, “Ali zar niste upravo rekli? …”, je način na koji “hvataju u zamku” suradnike i prijatelje u nastojanju da ih uvjere u nešto.

Ovaj tip osobnosti naginje preklapanju s nesamopouzdana i podčinjenim ličnostima u odnosima s drugima. Stil potčinjenosti je, međutim, samo obmana i fasada za željeznu volju koja se suprotstavlja.

Skloni su depresiji, problemima u prilagodbi i anksioznosti. Kada se žale na problem, obično je to problem s nekim drugim, jer nisu skloni samokritičnosti.

U međuljudskim odnosima pokušavaju manipulirati tako da postanu ovisni od drugih, što druga strana osjeća kao kažnjavanje ili manipulaciju. Ljudi s ovim problemom često očekuju od drugih da obavljaju njihove dužnosti i zadovoljavaju njihove osnovne potrebe.

Prijatelji provode puno vremena pokušavajući umire pasivno-agresivne osobe u svezi njihovih žalbi da ih drugi maltretiraju ili ne tretiraju dobro i pravedno.

Ljubavne veze su im rijetko mirne i sretne, glavni razlog za to leži u činjenici da se bolje vežu za svoju ozlojeđenost nego za osjećaj zadovoljstva koje dobivaju od partnera. Dolaženje do ciljeva i osjećaja zadovoljstva vide kao težak i neostvariv zadatak.

Samopouzdanje je nešto što im fali i čini da budućnost gledaju veoma pesimistično. Pasivno agresivne ličnosti rijetko su dramatične, rijetko podliježu otvoreno afektima i gotovo nikada nisu otvoreno agresivne.

Osim depresije kojoj su skloni, alkoholizam, također, predstavlja prijetnju kao i psihosomatski simptomi.

utjecaj odgoja

Pasivna agresija razvija se onda kada je otvoreno izražavanje agresije i neslaganja onemogućeno. Obitelji u kojima je strogo kažnjavano otvoreno ispoljavanje nezadovoljstva i ljutnje “dobar su temelj” za razvoj pasivno agresivnog ponašanja.

Autoritativni mentalitet i izvan obitelji također ima utjecaja na razvoj ove vrste ponašanja- strogi zahtjevi sustava, škole, vršnjaka i tako dalje.

Na razvoj pasivne agresivnosti značajan utjecaj imaju i kontradiktorne poruke koje šalje obitelj i sredina. Ukoliko se pravila ponašanja mijenjaju, kada “biti dobar” jedan dan znači jedno, drugi dan drugo.

Kada se jedno isto ponašanje u određenim uvjetima hvali ili ignorira, au drugim kažnjava. Sve ovo utječe na činjenicu da dijete postaje nesigurno i nije u mogućnosti da sve te poruke integrira u vlastiti sustav ponašanja.

Dominantni roditelji koji onemogućavaju ispoljavanje aktivne agresivnosti provociraju mogući razvoj pasivne agresivnosti kod djece. Nakon utjecaja ovakve roditeljske agresivnosti potrebno je dosta vremena, navikavanja na nove uvjete koji ne zahtijevaju primjenu pasivne agresije.

Možemo reći da je potreban ponovni proces odrastanja kako bi se ovi nezreli obrasci ponašanja promijenili i kako ne bi nastavljali donose više štete nego koristi po osobu i njenu funkcionalnost.

Pasivna agresivnost na poslu

Pasivno agresivne ličnosti su sklone odlažu obveze koje imaju i otežu s radom, a uvijek se čini da sve što rade, rade sporije nego što se čini da bi mogle. Paradoksalno je to, što vjeruju da posao obavljaju mnogo bolje nego što drugi misle i često ostanu zatečeni povratnom informacijom koju dobiju od nadređenih.

Nezadovoljstvo na poslu ne iskazuju otvoreno, ali se od njih može očekivati ​​da frustraciju pokažu manjkom koncentracije na sastancima, zijevanjem, ignoriranjem drugih, protezanje i slično.

Skretanje pažnje na takvo ponašanje najčešće nema konstruktivnih efekata, ne priznaju svoje ponašanje kao destruktivno, brane se otpočinjanjem igre zbunjenog i iznenađenog sudionika. Na posao se stalno žale, nezadovoljni su i frustrirani većinu vremena.

Povratne informacije koje dobivaju od nadređenih, koje su često negativne, osjećaju kao nepravdu. Odbijaju priznanje svog udjela u sukobima koji nastaju na poslu, dok nadređenog najčešće pokušavaju iskoristiti kao paravan za opravdanja koja slijede.

Karakterizira ih stav obrane u kome naizgled prihvaćaju stavove i zaduženja koja dolaze od nadređenih a koja, prije ili kasnije, prate komentari kao sto su: “Ja to već znam, ja sam to već rekao, ja sam to već probao …”.

Pasivna agresivnost predstavlja neizravnu agresiju kroz pasivnost i sabotažu, što je zapravo izražavanje fundamentalne agresije na prikriven način.

Slična ponašanja očekivana su kod djece i adolescenata dok uče da se suprotstave odraslima, međutim, kod starijih osoba smatra se nezrelim mehanizmima obrane.

Od pasivnog ka aktivnom

Konstantno izražavanje negativnog stava i pasivna agresija predstavljaju problem s brojnim posljedicama. Ipak, ovu vrstu ponašanja u određenoj mjeri možemo naći u svakodnevnom životu.

Mnogi od nas su se našli u situaciji kada određeni autoritet na neki način ograničava naše ponašanje. Taj osjećaj budi potrebu za buntom, nekom neizravnom osvetom. Neki nepravdu vide u poštovanju nametnutih rokova, plaćanju PDV- a državi i slično.

Vjerojatno ste uhvatili sebe u maštanju u kojem možete se suprotstavite autoritetu i vi budete ti koji će odlučivati ​​- takve misli su normalne i svakodnevne. Međutim, pasivno agresivna ličnost svaki zahtjev vidi na taj način, svatko zadovoljenje očekivanja osjeća kao potčinjavanje, a svako ispunjenje zahtjeva kao poniženje.

Pasivno agresivne ličnosti su aktivno ambivalentne. Ambivalencija se ogleda u konfliktu između toga da samo svoje potrebe stavljaju na prvo mjesto i zadovoljiti zahtjeve drugih i sredine. U nemogućnosti da nađu balans variraju s jedne strane na drugu ispoljavajući pri tom sva spomenuta ponašanja i nepredvidljivost.

Sa jedne strane kada ispunjavaju zahtjeve drugih ljute se na sebe, jer ne uzimaju u obzir svoje potrebe, a zatim odmah i mijenjaju ponašanje u svoju korist. Međutim, na ovaj način ugrožavaju važne odnose i gube potrebnu podršku od drugih. Slijedi kajanje i vraćaju se prvobitnom ponašanju.

Na ovaj način možemo razumjeti dinamiku pasivno agresivnog ponašanja. Oni pristaju na sve ponuđene aktivnosti, ali ne ostaju dosljedni, sabotiraju ono na što su pristali, mijenjaju značenje dogovora i odnosa do toga da njihova aktivnost i njihov udio postaje beskoristan.

Promjene u psihoterapijskom radu kod pasivno agresivnih ličnosti se dešavaju kontinuirano, radom na pojedinačnim ispoljavanjima problema.

Potpuno odbijanje ispunjenja zahtjeva koje nameće posao ili prijatelji i obitelj postupno zamjenjuje prihvaćanje ispunjenja zadataka uz davanje osobnog pečata.

Umjesto omalovažavanja autoriteta razvija se sposobnost konstruktivnog suprotstavljanja, bez pretjerivanja.

Konfliktno ponašanje spram mogućnosti rješenja istih uz poštivanje druge strane.

Oscilacije prkosa i kajanja su povremene, ali ne čine sastavni dio ponašanja.

Zavist i želja da se napakosti boljem i uspješnijem mijenja se trudom da se i sam bude takav, iako osjećanje razočaranosti ponekad prati ne ispunjenje tog cilja, ali ne prerasta u zavist i osvetničko ponašanje.

Umjesto stalnih žalbi na osobnu nesreću razvija se sposobnost prihvaćanja uvjeta života koji ne ovise od same osobe, ali se i razvija inicijativa da se mijenja moguće.