Sjedim sama na kamenoj gromadi, sama na kamenitoj planeti Zemlji, ja na vrhu planete, promatram svemir, naslonila sam se i opustila, osjećam povjetarac, dišem punim plućima, kakav divan osjećaj, kako sam se tu stvorila, ah ja osjećam ozon, nevjerojatan mir , ljepota, zvijezde, tamo daleko planete, svemir u najljepšim bojama, blješti. U trenutku shvatim da je netko pored mene, pogledam sa strane, sjedi patuljak, čini mi se ima grbu na leđima, nisam smjela ga pogledam u lice, bilo me je pomalo strah. Skupih hrabrosti pa progovorim. Voljela bih znati tko smo mi ustvari i kako smo došli na zemlju. još kao dijete znam da sam drugačija i da ne pripadam tu. On odgovori, to nećemo nikad ni saznati, tko to zna.
Toliko sam tog trenutka željela saznati istinu. U trenutku se trgoh od straha jer iz moje lijeve ruke ispod lakta zasija nevjerojatna svjetlost, energija u obliku narukvice poče izbijati ispod kože .pojaviše se neki znaci i neka čudna pismo. Ne znam kako ali ja sam znala da je to moja osobna iskaznica, identifikacija. Nešto mi je govorilo da gledam s lijeve strane veliko sazveždje pa onda iza njega jedno malo i odande ja dolazim. sakrila sam ruku da ne vidi patuljak. Osjećala sam veliku energiju i moć, bila sam jako uzbuđena ovim nevjerojatnim saznanjem. Probudih se, dugo sam budna razmišljala, dali je to vizija iz prošlosti i poruka istine sam bog zna a naravno i ja.
