Možda Ste Bili Veliki Carevi. Vjerovanje u reinkarnaciju više nije privilegija lamaizma, hinduizma, budizma, već i našeg zapadnog svijeta. Sve je više ljudi uvjereno da trenutno proživljavaju jedan od brojnih života i da će ih biti još. Samsara, ili kotač sudbine u koji vjeruju Tibetanci, predstavlja neprekidni ciklus smrti i ponovnog rađanja.
Ponekad se ljudska duša reinkarnira kao životinja, biljka ili mineral. Ovisno o tome, što po zakonu karme zasluži u prethodnom životu.
Na Zapadu, kategorija duše, bar u znanstvenim krugovima nije priznata. Postoji li onda duša ili ne? Dr. Duncan Mek Dugal i dr Nils Olaf Jakobsen, izveli su zanimljiv eksperiment i ustanovili da ljudsko tijelo u trenutku smrti gubi između 21 i 70 grama težine. Je li zaista toliko teška ljudska duša koja tada napušta svoje fizičko tijelo? Ipak, koliko vam se puta dogodilo da sanjate nešto, što vam se čini poznatim a nema nikakve veze s vašim životom?
Ili, koliko puta ste na ulici susreli osobu za koju ste uvjereni da je poznajete odnekud? Možda vam se dogodilo da gledajući slike predjela i gradova u kojima nikada niste bili, osjetite izvjesnu bliskost, trunku podsjećanja na nešto poznato?
Zagovornicima teorije reinkarnacije bi to bio jasan pokazatelj da se radi o sjećanjima iz nekog od vaših prošlih života. Od 1954. godine, točnije od objavljivanja knjige Morija Bernstein, američkog hipnotizera-amatera: ‘Potraga za Brajdi Murphy’ – gdje se opisuje sjećanje Virginije tajge na jedan od prethodnih života iz XVIII stoljeća, preko radova dr Helen Vombah, Jamesa Herberta Brennana i drugih , interes za reinkarnaciju pa samim tim i regresiju se ne smanjuje.
Iskustva istraživača ove oblasti govore, da se čovjek obično prisjeća isključivo lijepih trenutaka iz prošlosti. Čak iu svjesnom stanju, malo je onih koji pamte ružne doživljaje iz djetinjstva, primjerice. Uglavnom, ljudska svijest potiskuje neugodna iskustva. Slično je i tijekom regresije. Osoba se najprije suočava s traumatskim doživljajem vlastite smrti. U početku, čovjek odbija tijekom regresije ponovo prođe kroz takvo iskustvo. Potrebno je nekoliko seansi da bi se taj doživljaj prihvatio, baš kao i ostala neugodna iskustva iz prethodnih života. A mogu li se dokazati prethodni životi pojedinaca?
Hipnotizer Joe Keaton, započeo je 1978. godine seriju eksperimenata s 57-godišnjom domaćicom iz Liverpoola. Eksperimentu su nazočili jedan psiholog, povjesničar i novinar. Tijekom hipnotičke regresije, žena se, vraćena u jedan od svojih prethodnih života, predstavila kao Nel Gvin (slika lijevo). Pominjanje ovog imena, izazvalo je zaprepaštenje i nevjericu prisutnih. Naime, Nel Gvin, kontroverzna ličnost iz druge polovica XVII stoljeća, u povijesti je zabilježena kao vrlo poznata glumica i ljubavnica kralja Charlesa II.
U početku, činilo se gotovo nevjerojatnim, da je Keaton, metodom slobodnog uzorka, od toliko drugih ljudi izabrao baš reinkarnaciju Nel Gvin. Psiholog, dr John Goodman, smatrao je da ‘Nel Gvin’ zapravo predstavlja čitav skup povijesnih ličnosti, o kojima je kućanica iz Liverpoola mogla dosta da sazna iz raznih knjiga i magazina. Njezina podsvijest je pri tom, sve te informacije mogla uobličiti u cjelinu i rekonstruirati ozloglašeni znak povijesne Nel Gvin.
Ali, kako je eksperiment napredovao ovo objašnjenje je sve teže moglo se prihvati. Naime, provjere su pokazale da ispitanica ne samo da ne posjeduje određen stupanj obrazovanja i intelektualne sposobnosti, već u svjesnom stanju gotovo ništa ne zna o povijesnim činjenicama vezanim za XVII vijek i osobnost poznate glumice i kurtizanae.
